BANJALUKA – Prognoze iz ankete o tržištu rada Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, u kojoj je svaki četvrti poslodavac najavio da će u 2010. godini imati višak radnika, u velikoj mjeri su se obistinile.

U prošloj godini svakog mjeseca bez posla je ostajalo oko 2.500 radnika, a ekonomisti predviđaju da će ove godine katanac na vrata staviti još najmanje 10.000 preduzeća.

Nastavi li se trend otpuštanja, armija nezaposlenih do juna biće uvećana za još oko 12.000 radnika. U Ekonomskom institutu u Bijeljini ocjenjuju da se neće ponoviti crna 2009. u kojoj je bez posla ostalo 40.000 radnika, jer se radnička baza već osula, ali će broj radnika, koji su imali posao, a sada su na birou, biti alarmantan.

U posljednjih godinu dana smanjuje se broj radnika koji zbog stečaja preduzeća ostaju na ulici, a njihovo mjesto sada su preuzeli radnici koji su otpušteni zbog zatvaranja firmi, mahom trgovina i kafića.

Poslodavci upozoravaju da su već pritisnuti krizom, a da će zbog povećanja stope poreza i doprinosa neminovno smanjivati broj radnika. Predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS Ranko Milić kaže da se poslodavci rukama i nogama bore da se spase ovo malo preduzeća koja rade, ali “dišu na škrge”. ”Oni koji u 2011. uspiju da održe isti broj zaposlenih biće heroji. Pokušaćemo da urazumimo one koji donose nove namete, da shvate u kakvim uslovima radimo, ali bez ambicije da ćemo uspjeti da povećamo broj radnika”, upozorava Milić.

Sindikalci strahuju da bi zbog smanjenog obima posla prvi na udaru mogli da budu radnici u građevinarstvu. Predsjednica Saveza Ranka Mišić kaže da će sigurno pasti obim građenja, pa angažovanja sezonaca skoro da neće ni biti.

Prekobrojnih bi moglo da bude i u metalskoj industriji, a u prerađivačkoj slijedi borba za svako radno mjesto. “Biće ovo izuzetno teška godina u ekonomskom i u socijalnom smislu. Povećanje stope poreza i doprinosa izazvalo je rekaciju poslodavaca, koji su rekli da će smanjivati plate ili otpuštati radnike.

Međutim, tek kada bude isplaćena prva plata sa novim nametima imaćemo valjane podatke koliko je opterećenje za preduzeća”, kaže Mišićeva. Ona kaže da je nelogično da oni koji žele da sačuvaju preduzeća i ostvare kakvu-takvu dobit to planiraju bez radne snage, a ocjenjuje da to nije nešto što bi poslodavci učinili voljno. “Sada ćemo vidjeti šta znači usvojeni budžet, povećanje sredstava za podsticaj izvozu, novi uslovi za kredite iz IRB-a, dodatnih 20 miliona KM za povezivanje radnog staža…”, napominje Mišićeva.

Direktor Ekonomskog instituta Aleksa Milojević kaže da je zatvaranje firmi i otpuštanje radnika posljedica toga što je naša nerazvijena privreda bez ikakve zaštite prepuštena vetrometini tržišta. ”Ovde su zavladale multinacionalne korporacije koje proizvode profit, a ne zapošljavaju. Ukoliko se nešto bitno ne promjeni, preti nam potpuno ekonomsko uništenje. Lani je propalo 6.500 firmi, a u naredne dvije godine biće mnogo teže”, ocjenjuje Milojević.

Prema njegovim riječima, trend propadanja ekonomije ne može se spasiti na bazi postojećih privrednih sistema. ”Imamo privredni sistem koji je prepušten sam sebi, a baziran na prodajama i zaduženjima. Privredu grade pojedinci, u formi malih i srednjih preduzeća, kojih ima oko 40.000, a zapošljavaju u prosjeku po tri radnika”, objašnjava Milojević. On dodaje da takva preduzeća, u najboljem slučaju, žive dok je živ vlasnik. ”Takva privreda nikada nije dala rezultate. Prije rata smo na istim resursima ostvarivali skoro četiri puta veći DBP, što znači da nedostatak resursa nije uzrok našeg siromaštva. U razvijenim privredama krupna preduzeća ‘zarađuju’ za male firme, a kod nas se, od siromašnih građana uzima novac za subvencionisanje privrede. To je sa ekonomske strane – besmislica”, smatra Milojević.

On napominje da je vlast u RS bezrazložno optimistična, a da je zabrinut jedino – narod.