Republika Srpska u dobroj mjeri se opire uticajima ekonomske krize i spečava njene znatnije negativne posljedice. S obzirom na to da zavisimo od velikih privreda, teško je baviti se prognozama, ali za sada je stanje zadovoljavajuće. Vlasti su na vrijeme preduzele određene mjere, koje već daju rezultate, a i u poziciji smo da imamo više načina da se suprostavimo krizi. To su prednosti koje, uprkos brojnim problemima, moramo poštovati i na koje možemo biti ponosni, rekao je predsjednik Privredne komore RS Borko Đurić. 
Kako ocjenjujete trenutno stanje u privredi Republike Srpske?
ĐURIĆ: Ako posmatramo stanje privrede Republike Srpske u svjetlu ekonomske krize, ona je izložena uticajima kakvi su poznati i u jačim ekonomijama nego što je naša. I bez krize suočavali smo se s teškoćama, jer smo još uvijek u fazi razvoja i izlaska iz ukupne krize koja nas prati posljednjih dvadesetak godina. Ipak, naša privreda nije u poziciji koja bi mogla da rezultira bilo kakvim važnijim socijalnim poremećajima. I pored teškoća s kojima se suočavamo, imamo još uvijek dosta stabilnu privrednu situaciju.
Koliko mjere Vlade za ublažavanje krize imaju efekata i koliko daju rezultate?
ĐURIĆ: Mjere Vlade RS dosta su obimne, pa se ne može ni očekivati da u svakom segmentu imaju iste efekte i dugoročnost djelovanja. Neke od mjera već su dale zadovoljavajuće rezultate, dok za neke druge ti efekti tek treba da se vide u narednom periodu. Treba imati u vidu i da su zahtjevi privrednih subjekata u vezi s korekcijama nekih mjera takođe urodili plodom. Rezultati primjene mjera još nisu sagledani. Nakon analize efekata početkom juna, imaćemo konkretnije pokazatelje u kojim sektorima su postignuti bolji rezultati, a gdje treba da se povuku drugačiji potezi. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da se nisu počela koristiti sredstva za podsticaj izvoza, jer je pravilnik tek u izradi, a od toga se takođe očekuju određeni efekti.
Već je isplaćen dio sredstava za podsticaje preduzećima u sektoru tekstila, kože i obuće. Da li postoje povratne informacije o utrošku sredstava i koliko je svrsishodan ovaj vid pomoći preduzećima?
ĐURIĆ: Efekti se već osjećaju. U tim preduzećima prvo se osjetio i uticaj krize kroz smanjene narudžbe, čime je automatski smanjen i obim proizvodnje. Zato su prvi potezi za stabilizaciju stanja povučeni u tom segmentu i mjere su dale efekte. Prema podacima s kojima raspolažemo, u januaru je bilo šest hiljada korisnika subvencija u 60 preduzeća. U februaru je ta brojka još veća i iznosi oko sedam i po hiljada radnika. To su znatna sredstva, posebno ako se ima u vidu da je to grana koja zapošljava najčešće žensku radnu snagu i gdje se rade uglavnom lom poslovi. Veliki broj izvršilaca na taj način obezbjeđuje egzistenciju, a ne ostvaruje se profit koji bi svojom akumulacijom mogao da obezbijedi dugoročno funkcionisanje bez narudžbi. Uzimajući sve to u obzir, navedene stimulacije su dobar pokazatelj da ta preduzeća ispunjavaju sve svoje obaveze. Od oko 10.000 zaposlenih u tom sektoru, za njih sedam i po hiljada ispunjavaju se obaveze. Jedan dio od preostalih nije ni aplicirao za sredstva. Čim je zaustavljeno otpuštanje radnika, odmah ove mjere mogu da se smatraju dovoljnim, bar zasada.
Mislite li da će se nastaviti otpuštanje radnika?
ĐURIĆ: Smanjenjem narudžbi u određenim sektorima, došlo je i do poremećaja na tržištu radne snage. Međutim, ne može da se govori o znatnijem otpuštanju radnika. Smanjenje narudžbi uslovilo je neprodužavanje ugovora na određeno vrijeme i tu možemo govoriti o broju radnika koji su ostali bez posla. Vrlo je malo zaposlenih na neodređeno vrijeme koji su ostali bez radnog mjesta. Ne očekujem da će u bliskoj budućnosti doći do otpuštanja radnika, osim u sporadičnim slučajevima, što je uvijek moguće.
Kako zaštiti domaću proizvodnju?
ĐURIĆ: Mi smo mala ekonomija. Dugo godina imamo izražen spoljnotrgovinski deficit. U velikoj mjeri zavisimo od uvoza. Ali, tu je i naša šansa. Razvojem domaće proizvodnje i povećanjem zadovoljenja domaćih potreba domaćim proizvodom, automatski ćemo nekom omogućiti radniku da dobije platu i ovdje je potroši. To može da se postigne podsticanjem domaće proizvodnje i razvojem svijesti potrošača o potrebi korišćenja domaćeg proizvoda. Dugo vremena izgrađivali smo potrošački mentalitet da je uvozno dobro, a domaće sumnjivo. Ne postoji način da se bilo kakvim drugim mjerama zaštitimo kao što to možemo stvaranjem drugačijeg odnosa prema domaćem proizvodu od strane svih nas, kao konzumenta određenih proizvoda. Veliku ulogu imaju mediji, kao dominantan faktor kreiranja javnog mjenja, pa onda i sve ostalo. Tako se stvara lanac da se sredstva koja se odlijevaju za kupovinu nečega što možemo proizvesti ostaju na domaćem tržištu.
Šta BiH, odnosno RS, dobija, a šta gubi pridruživanjem EU? Kako treba posmatrati nove trgovinske odnose?
ĐURIĆ: Kratkoročno posmatrano, prvo dolaze negativni efekti, poplava uvoznim proizvodima, te smanjenje priliva u budžet nestajanjem carina. Ali, dugoročno posmatrano, čeka nas pozicija da možemo koristiti sredstva fondova namijenjenih zemljama kao što je naša. Kada ojačamo svoje privredne subjekte, odnosno kad budu u rangu sa zemljama EU, imaćemo i mnogo pozitivnih efekata.
Ne smijemo kršiti CEFTA
Ne možemo prihvatiti obaveze koje su regulisane međunarodnim ugovorima, u ovom slučaju sporazumom CEFTA, ako ih nećemo poštovati. Iako se zdušno zalažem za zaštitu domaćih proizvoda, ipak smatram da Prijedlog zakona o zaštiti domaće proizvodnje nije dobar način da se ona zaštiti, jer ćemo dobiti kontramjere od onih s kojima imamo razmjenu. Pod udarom tih mjera imaćemo posljedice koje će biti daleko veće od pozitivnih efekata do kojih će doći kroz primjenu zakona. U priči oko ovog zakona određene stvari su preskočene i bojim se da će nam se to vratiti kao bumerang. Istovremeno, na taj način šaljemo ružnu poruku o sebi, koliko smo spremni da poštujemo međunarodne obaveze koje smo preuzeli.
