BRISEL – Jačanje evra poslije prvog kruga predsjedničkih izbora u Francuskoj, pošto je centrista Emanuel Makron osvojio najviše glasova, s izgledima da u drugom krugu pobijedi kandidatkinju desnice Marin Le Pen, pokazuje koliko je zajednička evropska valuta podložna različitim uticajima od ekonomskih do političkih. Zbog toga ne čudi sve veća zabrinutost ekonomista za sudbinu evra, ukoliko u Francuskoj pobijedi desnica – opcija, koja se zalaže za izlazak te zemlje iz EU.

Međutim, imajući u vidu pozitivne ekonomske parametre EU, čini se da će evro i ovoga puta uspješno prevazići izazove, sa kojima se suočava. Izbori u Francuskoj predstavljaju test za opstanak evropske ideje i stoga su investitori širom svijeta s pažnjom pratili rezultate prvog kruga predsjedničkih izbora, strahujući da bi talas populizma, poslije izbora Donalda Trampa za predsjednika SAD i Bregzita, mogao da dovede do pobjede antievropske kandidatkinje, čime bi bila dovedena u pitanje budućnost Evropske unije. Ipak, očekuje se da će Makron pobijediti Le Pen u drugom krugu.

Poslije vođstva Makrona u prvom krugu, vrijednost evra je u jednom trenutku skočila na 1,09 dolara, najviše u posljednjih pet mjeseci, a evro je ojačao i u odnosu na jen, sa 117,07 na 119,40. Njemačka je već neko vrijeme na udaru zbog odličnih ekonomskih rezultata, prije svega, rekordnog suficita u trgovinskoj razmjeni sa svijetom, koji iznosi čak 253 milijarde evra. Zbog toga je optužena da koristi potcijenjeni evro, kako bi povećala vrijednost svog izvoza. Istine radi, treba reći da potcijenjen evro i niske kamatne stope predstavljaju dio monetarne politike Evropske centralne banke, koja na taj način pokušava da podstakne privredni rast. Stoga bi izvozni uspjeh Njemačke prije trebalo pripisati kvalitetnim proizvodima i kompanijama, koje svojim višedecenijskim poslovanjem, garantuju uspješan rezultat, jer su u svijetu prepoznatljive i postale su brend.

Tačno je i da je potcijenjen evro doprinio tome, jer pojeftinjuje njihove proizvode na međunarodnom tržištu, ali to nije ključni razlog za njemački uspjeh. Analitičari “IFO instituta” su ocijenili da je evro potcijenjen u odnosu na ostale valute za oko 20 odsto, a u samoj zoni evra Njemačka je potcijenjena za još 17 odsto. Iako se tvrdi da potcijenjen evro koristi samo Njemačkoj to nije baš sasvim tačno. Činjenica je da bi i Grčka, koje je opterećena dugovima i koja ih vraća u evurima, bila bi još zaduženija da je evro skuplji, imajući u vidu stanje njene privrede. Pa čak i opcija, za koju se zalažu neki grčki ekonomisti da ta zemlja treba da napusti eurozonu i vrati svoju valutu – drahmu, nije povoljna. Naime, Grčka bi i u tom slučaju morala kredite vraćati u evrima, pa bi nepovoljan kurs drahme prema evru, dodatno otežao položaj te zemlje.

Temelj zajedničke valute udaren je 1992. godine Mastriškim sporazumom, ali sama ideja postoji još od 1969. godine. Tadašnja Evropska zajednica je ministru finansija Luksemburga Pierru Werneru naložila da predloži plan kako da se zemlje odreknu nacionalnih valuta i prihvate zajedničku. On je još tada predvidio probleme s kojima se danas evro suočava. Prvi problem je nastao kod prijedloga da Evropski parlament odlučuje o budžetu EU, ali i budžetima zemalja članica, kao i o porezima, ekonomskim politikama. Tada su se na jednoj strani našle Njemačka i Holandija, koje su zagovarale čvršću vezu u pogledu zajedničkog odlučivanja o ekonomiji svih zemalja, dok su Francuska i Italija bile spremne da private samo zajedničku finansijsku politiku, što je podrazumijevalo i zajedničku valutu. Evropski parlament danas odlučuje o budžetima zemalja članica, ali to nije tako centralistički, kako je bilo zamišljeno, već se uglavnom svodi na njihovu analizu prema zacrtanim parametrima o deficitu i javnom dugu, i to u kontekstu njihovog uticaja na stabilnost evra. Slučajno ili ne, najveći zagovornik zajedničke valute danas je Njamačka, koja ima dominantnu ulogu u EU. Način na koji je do sada njemačka kancelarka Angela Merkel branila evro i zalagala se opstanak evrozone, pa čak i kad je prezaduženoj Grčkoj trebalo odobriti novi zajam od 86 milijardi evra, kako bi vraćala stare dugove, govori da će evro preživjeti. Kriza će uvjek biti, od ekonomskih do političkih, ali su u prethodnom periodu sve prevaziđene, pa se može očekivati da će i ova najnovija.

Evro je uspio da prođe kroz sve političke nesigurnosti u prvoj polovini 2017. godine zbog očigledne snage ulaznih podataka iz cijele Evrope i saopštenja Evropske centralne banke da su se prognoze znatno poboljšale. Ekonomisti vjeruju da čak i bauk desnice, koji se nadvio nad Francuskom, ne može da ugrozi evro, jer nemaju podršku u parlamentu za izglasavanje referenduma o napuštanju EU. Stoga analitičari u trećem kvartalu očekuju značajan rast vrijednosti evra. EU trenutno ima veliki suficit na računu, ECB se kreće ka novoj monetarnoj politici, a Centralna i Istočna Evropa nastavljaju sa dobrim rezultatima, uz prosječne nivoe rasta iznad tri odsto. Sve su to razlozi, koji idu u prilog opstanku evra. (Bankar)