Rastavljanje Citigroupa ozbiljna je potencijalna tema nove američke predsjedničke kampanje, a kandidat koji o tome bude najuvjerljiviji, te usto ponudi i kraj opasnih vladinih subvencija i povratak tržišta mogao bi 2016. privući glasače.
Piše: Sajmon Džonson, profesor na Fakultetu za menadžment Sloan pri Institutu za tehnologiju u Masačusetsu te koautor knjige "White House Burning: The Founding Fathers, Our National Debt, and Why It Matters to You"
Američka je predsjednička kampanja već u punom jeku. Izbori će se održati tek u studenome 2016. i vrlo je malo kandidata koji su službeno izrazili namjeru natjecanja, no nadmetanje za promicanje i razvoj ideja – bilo da je riječ iza zatvorenih vrata ili javno – traje već neko vrijeme.
Početkom ovoga mjeseca Citigroup je iskoristio taj ključni politički trenutak za vlastitu taktičku pobjedu – no zapravo je riječ o strateškoj pogrešci. Koristeći se pravnim jezikom u nacrtu koji su sastavili lobisti Citija, tvrtka je uspješno izvršila pritisak radi ukidanja nekih financijskih reforma usvojenih u sklopu zakona Dodd-Frank 2010.
Uredba je izglasana nakon što je pridružena hitnom zakonu o potrošnji, a ta je taktika osigurala vrlo ograničenu raspravu u Domu predstavnika i gotovo nikakvu u Senatu. Jednim su potezom čelnici Citija iskazali svoj trajni politički utjecaj u Washingtonu i stalnu želju za pretjeranim financijskim rizikom (a upravo to ova pravna izmjena dopušta).
City je devedesetih i početkom ovog stoljeća za vrijeme predsjednika Billa Clintona i Georgea W. Busha lobirao da mu se dopusti preopterećenje rizikom, a šire je gospodarstvo zbog toga u razdoblju od 2007. do 2009. pretrpjelo katastrofalne posljedice.
Junačenje megabanaka
Zbog toga je podjela Citigroupa ozbiljna potencijalna tema nove predsjedničke kampanje. Tako je, na primjer, u snažnome govoru koji na internetu ima više od pola milijuna pregleda senatorica Elizabeth Warren beskopromisno odgovorila najnovijem junačenju megabanaka: "Izglasajmo nešto – bilo što – čime ćemo razbiti snagu tih golemih banaka." Branitelji megabanaka – a to su redom Citi, JP Morgan Chase, Bank of America, Wells Fargo, Goldman Sachs i Morgan Stanley – omalovažavaju Warreničine riječi kao sliku ljevičarskog populizma.
No riječ je o posve pogrešnom stavu; štoviše, Elizabeth Warren ima sve veću podršku političkoga centra i desnice. Senator David Vitter iz Louisiane najistaknutiji je republikanac u Kongresu koji se zalaže za ograničavanje veličine i moći najvećih banaka, no i drugi naginju u tom smjeru.
Tako potpredsjednik uprave Federal Deposit Insurance Corporation Thomas Hoenig, koji je politički neovisan, stalno upozorava na opasnosti povezane s megabankama, a bivša čelnica iste institucije, republikanka Sheila Bair iz Kanzasa, snažno se zalaže za ograničavanje najvećih banaka. Iz perspektive bilo koga tko traga za nominacijom ijedne političke stranke u Americi, riječ je o pitanju koje nadilazi stranačke granice.
"Rastavite Citigroup" konkretna je i snažna ideja koja bi financijski sustav pogurala u pravome smjeru. Nije tu riječ o spasonosnom lijeku, ali koalicija koja može razvrgnuti Citi može provesti i druge mjere za uspostavljanje veće sigurnosti financijskog sustava – uključujući učinkovitiju zaštitu potrošača, veću transparentnost na tržištima i veće nužne kapitalne rezerve vodećih banaka.
Sukob s Wall Streetom
Ljevica naglašava da megabanke iskorištavaju moć i pljačkaju srednju klasu. Desnica se osvrće na opasnosti "drugarskog" kapitalizma zbog golemih implicitnih vladinih subvencija koje te banke primaju. I ljevica i desnica slažu se oko temeljne nesimetričnosti na koju nedavne "Izmjene i dopune Citigroupa" upućuju: bankari se obogaćuju pobijedili oni ili ne jer američki porezni obveznik snosi ceh kad njihovi rizični ulozi propadnu. Potencijalni republikanski predsjednički kandidati oklijevali su raspravljati o tome u javnosti – možda su smatrali da će tako teže prikupiti novac od Wall Streeta.
Međutim, demokratima se ta ideja čini puno privlačnijom; štoviše, izbjegavanje sukoba s Wall Streetom kandidatu čak može stvoriti probleme (kao što bi Hillary Clinton ubrzo mogla saznati).Progressive Change Institute trenutno provodi "The Big Ideas Project" gdje ljudi mogu glasati za najvažnije političke prijedloge.
Tri od deset vodećih ideja u skupini "Gospodarstvo i radna mjesta" tiču se većeg ograničenja velikih banaka – a postoji i sve veća podrška za rastavljanje Citigroupa (da budem potpuno iskren: ja sam tu stavku predložio na internetskoj stranici).Ta bi ideja bila dobro primljena na primarnim izborima demokrata (koji će započeti početkom 2016.), a kako čini temelj odgovorne politike, privući će i pozornost centrista.
Okončanje povlaštenosti
Glasači s desnog političkog spektra vole prijedloge koji nude uvjerljivu metodu za okončanje povlaštenosti – ako ne i izravne korupcije – koja je obilježila odnos između viših slojeva vlade i Citigroupa. "Rastavite Citigroup, dokrajčite opasne vladine subvencije i vratite tržište." Američki predsjednički kandidat koji to izgovori 2016. – i to najuvjerljivije – ima dobru šansu za pobjedu. (Project Syndicate/Poslovni.hr)
