Iznad određenog stupnja rasta stanovništva radna se mjesta ne mogu stvarati dovoljno brzo kako bi apsorbirala rast radne snage. Države u kojima su stope rodnosti debelo iznad stope zamjenske rodnosti imaju štetne stope nezaposlenosti mladih.

Piše: Adair Tarner, bivši predsjednik Uprave za finansijske usluge Velike Britanije te član Britanskog odbora za finansijsku politiku i doma lordova

Iznad određenog stupnja rasta stanovništva radna se mjesta ne mogu stvarati dovoljno brzo kako bi apsorbirala rast radne snage. Države u kojima su stope rodnosti debelo iznad stope zamjenske rodnosti imaju štetne stope nezaposlenosti mladih.

Je li smanjenje stanovništva uvijek loša stvar? Sudeći prema tužaljkama nekih ekonomista i tvoraca politike u naprednim gospodarstvima, u kojima ljudi žive dulje, a stopa nataliteta je pala ispod stope zamjenske rodnosti, to bi se svakako moglo zaključiti. No zapravo korist demografske stabilnosti – ili čak blagi pad – nadmašuje svaki negativni učinak.

Naravno, starenje stanovništva pruža očite izazove mirovinskom sustavu, a kao što navode ekonomisti poput Paula Krugmana, ono bi također moglo značiti da naprednim gospodarstvima prijeti ne samo slab oporavak već i opasnost od dugoročne stagnacije. Usporavanjem rasta stanovništva smanjuje se potreba za ulaganjem u dionički kapital. Istodobno bi oni koji planiraju dulju mirovinu mogli štedjeti više kako bi si osigurali odgovarajuće penzije. Ako takva štednja nadmaši investicijske potrebe, mogla bi dovesti do neodgovarajuće zbirne potražnje i umanjiti gospodarski rast. No političkim izazovima koji su povezani s tim demografskim promjenama može se upravljati, a što je još važnije, značajna je korist rasta dugovječnosti i smanjenja plodnosti. Povećanje očekivane životne dobi dobrodošao je proizvod medicinskog i gospodarskog napretka, a dodatna su povećanja gotovo sigurna stvar. Štoviše, prosječna očekivana životna dob za djecu rođenu u naprednim zemljama ubrzo bi mogla premašiti 100 godina.

To upućuje na sve veći omjer starijih od 65 prema mlađim slojevima društva. No dokle god raste prosječna dob umirovljenja radi stabilnosti omjera života provedenog u radu i u mirovini, činjenica da radne i umirovljene godine rastu po jednakim stopama neće negativno utjecati na gospodarstvo. Štoviše, postoje snažni dokazi da porast dugovječnosti može podrazumijevati više godina zdravog aktivnog života, a ne nezdrave ovisnosti. Samo loše politike, kao što je nedavna njemačka odluka da se snizi obvezna mirovinska dob, mogu pretvoriti živote u gospodarski problem. Pad stope rodnosti, pa tako i u nekim zemljama nižeg i srednjeg dohotka kao što su Iran i Brazil, također odražava strahovito pozitivan socijalni razvoj, osobito u pogledu osnaženja žena.

Povećanje cijena nekretnina

Gdje god žene imaju pravo na obrazovanje i same odlučuju koliko će djece imati, stope rodnosti padaju na stopu zamjenske rodnosti ili malo ispod nje. Pad stopa rodnosti veći je problem za mirovinske sustave nego porast dugovječnosti jer upućuju na porast omjera ovisnosti u starijoj dobi čak i ako se godine umirovljenja povećavaju u skladu s očekivanom životnom dobi. No dokle god su stope rodnosti samo nešto niše od stope zamjenske rodnosti, održivost mirovinskih sustava može se osigurati putem prihvatljivim povećanjima stopa doprinosa. Usto, niže stope rodnosti donose kompenzacijski učinak nižih stopa ovisnosti djece, čime se smanjuju troškovi obrazovanja ili se omogućuje povećano ulaganje u obrazovanje po djetetu.

Slabiji rast stanovništva može smanjiti i povećanje omjera bogatstva prema dohotku te naknadno smanjenje nejednakosti, kako je Thomas Piketty nedavno naglasio. U mnogim državama povećanje nastaje prvenstveno zbog povećanja cijena nekretnina u odnosu na dohotak jer bogatiji odvajaju sve veći dio dohotka za kupnju nekretnina na poželjnim lokacijama. Daljnji rast stanovništva povećao bi natjecanje za takvim "pozicijskim dobrima", koji nisu lako dostupni u velikim količinama. Stabilno stanovništvo ili čak pad donekle bi smanjio njihovu važnost. Također bi bilo lakše smanjiti emisije ugljikova dioksida po prihvatljivom trošku te očuvati i poboljšati kvalitetu lokalnog okoliša, koji ljudi sve više cijene kako im dohodak raste.

Rast u zemljama u razvoju

Za današnja bi napredna gospodarstva stabilnost ili blagi pad stanovništva vjerojatno bilo optimalno rješenje za dobrobit ljudske vrste. Riječ je o poželjnu cilju za cijeli svijet. Međutim, taj je cilj i dalje dalek. Štoviše, pad stanovništva u naprednim gospodarstvima i dalje je znatno manji problem od brzog rasta stanovništva u mnogim zemljama u razvoju. Scenarij Ujedinjenih naroda o srednjem scenariju plodnosti predviđa da će svjetsko stanovništvo od današnjih sedam milijardi do 2050. porasti na deset milijardi. Stanovništvo Nigerije do 2050. moglo bi porasti sa 123 milijuna zabilježena 2000. na 440 milijuna, a stanovništvo Jemena porasti sa 18 na 42 milijuna. Visoke stope rodnosti u mnogim su državama dijelom i posljedica niske stope dohotka.

Međutim, razlozi su također i druge naravi. Visoke stope rodnosti zakidaju mogućnosti gospodarskog rasta jer je zbog iznimno brzog rasta stanovništva nemoguće prikupiti ljudski i materijalni kapital po glavi stanovnika prema tempu koji je potreban za poticanje brzog rasta dohotka. S obzirom na to, nastojanja da se rast stanovništva kontrolira poput obvezne kineske politike jednog djeteta za svaku su moralnu osudu, a i nepotrebna. Kako se vidi iz primjera Irana, čak i države niske stope dohotka mogu postići drastično smanjenje rodnosti pružanjem izbora i omogućavanjem obrazovanja. No to ne mijenja činjenicu da je brzi pad rodnosti u Kini odigrao važnu ulogu u njezinu iznimnom gospodarskom napretku.Površni komentari često upućuju na suprotno: države s visokom stopom rodnosti navodno uživaju u demografskoj dividendi mladog stanovništva koje brzo raste.

No iznad određenog stupnja rasta stanovništva radna se mjesta ne mogu stvarati dovoljno brzo kako bi apsorbirala rast radne snage. Gotovo sve države kojima su stope rodnosti debelo iznad stope zamjenske rodnosti suočavaju se s gospodarski i društveno štetnim stopama nezaposlenosti mladih. Politička nestabilnost na Bliskom istoku ima brojne uzroke, no među njima je i manjak radnih mjesta za mlade ljude, osobito za mlade muškarce. Da, demografski pad mogao bi, kako tvrde Krugman i drugi, povećati rizik od pada potražnje i rasta ispod potencijala, no ako je problem u neodgovarajućoj potražnji, opasnost se može izbjeći. Vlade i središnje banke uvijek mogu stvoriti dodatnu nominalnu potražnju ako su spremne poslužiti se dostupnim političkim alatima, kao što su javna ulaganja financirana zaduživanjem ili kapitalom.

Dugoročna stagnacija

A ako postoje nedovoljno iskorišteni resursi, nastat će dodatni stvarni rast. Ako rast stanovništva dovede do dugoročne stagnacije, uzrok će biti pomanjkanje politika. Za razliku od toga, problemi koje stvara prekomjerno brz rast stanovništva ukorijenjeni su u stvarnim i neizbježnim ograničenjima. Ne bi trebalo dopustiti da upravljivi izazovi koji nastaju zbog porasta očekivane životne dobi i smanjenja stopa rodnosti zakinu strahovitu korist veće dugovječnosti i stabilizacije stanovništva. A i svakako nam ne bi smjeli zakloniti pogled pred nepovoljnim gospodarskim i društvenim posljedicama brzog rasta stanovništva. (Project Syndicate/Poslovni.hr)