NJUJORK – Bila je prohladna, martovska subota prije dvije godine kada je nekolicina stanovnika Konektikata krenula u obilazak domova najbogatijih stanovnika ove savezne američke države. Naime, bio je to protest zajednice protiv sve većeg jaza između bogatih i siromašnih, sa naglaskom na nejednaka primanja. Inače, Konektikat je dom nekih od najbogatijih ljudi na svijetu, pa je njihov performans bio više nego opravdan. Iako se nisu približavali dalje od kapija njihovih imanja, očigledno je da je neko slušao njihove poruke, i itekako ih čuo.

I dok su demonstranti uzvikivali “El pueblo unido jamás será vencido” (“Ujedinjeni narod nikada ne može biti poražen), ispred kapija bogatih su ostavljali simbolične „poreske obračune“. Jedan od takvih papira ostavljen je i ispred kuće Reja Dalia, najbogatijeg čovjeka u Konektikatu.

Nedavno je, upravo, Dalio, osnivač „Bridgewatera“, najvećeg svjetskog hedge fonda, investitor u Walmart-u i KFC-u, poznatim po niskim primanjima, te čovjek koji je „težak“ više od 18 milijardi dolara, postao posljednji u nizu milijardera koji su javno izrazili zabrinutost zbog sve većeg jaza i nejednakosti u primanjima.

On je čak otišao toliko daleko da je izjavio da je jaz između bogatih i siromašnih u rangu „državne uzbune“ te da predstavlja „nacionalni rizik za Sjedinjene Američke Države“.

„Vjerujem da je sve što je bilo dobro dovedeno do krajnje granice tako da vrlo lako može da postane samodestruktivno. Cijela situacija mora evoluirati ili će sve nestati. Ovo sada što vidimo je istinski, suvi kapitalizam,“ rekao je Dalio te dodao:

“Ova podjela prijeti stabilnosti zemlje, a stvari će biti sve gore kako razvojem tehnologije mašine budu zamjenjivale radnike. Postoje dvije ekonomije: tu je gornjih 40 posto i donjih 60 odsto ljudi. A oni na dnu žive težak život, bez previše nade u bolje. Donjih 60 posto nalaze se u zaista bijednoj situaciji, ne mogu poboljšati svoj položaj, nemaju mobilnosti, zbog čega rastu čak i stope smrnosti,” smatra Dalio.

Istovremeno, dodaje, oni najprivilegovaniji na vrhu, uživaju u ekstremno disproporcionalnom bogatstvu.

“Gornja desetina od tih 1 odsto najbogatijih ima vrijednost bogatstva koja je jednaka čitavom donjem sloju ljudi koji čini 90 posto svih stanovnika. Stoga, imamo dvije egzistencije, dvije paralelne egzistencije, što ne može dobro završiti, ” rekao je Dalio.

Dalio se tako pridružio Džejmiju Dimonu, čelniku JPMorgan, Vorenu Bafetu, pa čak i Stivenu Švarcmanu, direktoru „Blackstonea“, koji je svojevremeno rekao da je nejednakost došla do tačke pucanja.

Da je situacija krajnje ozbiljna svjedoči i to da je Švarcman čak apelovao da se izradi Maršalov plan- aludirajući na američku inicijativu koja je pomogla pri izgradnji zapadne Evrope nakon Drugog svjetskog rata- kako bi se ponovo izgradila srednja klasa. Ipak, Švarcman kojeg mnogi prozivaju zbog njegovog načina poslovanja, nije iskoristio baš termin „nejednakost“ već termin „platna insuficijencija“(nedovoljnost),

Nikada prije ovoliko kraljeva kapitalizma nije izrazilo zabrinutost za sistem koji ih je stvorio, saglasan je Čarls Geist, autor knjige o istoriji Vol Strita te profesor ekonomije i finansija na Koledžu Menhetn.

On dodaje da se posljednji put ovakav pritisak osjetio 1930., u vrijeme Velike depresije (Velike krize), ali čak ni tada superbogati nisu kritikovali kapitalizam:

“Naime, u to vrijeme ako nekoga nazovete komunistom ili socijalistom, odmah ste ulazili u verbalni rat, a sve zbog tadašnje situacije sa Sovjetima,“ kaže Geist.

Međutim, danas je situacija takva da je politička debata doživjela jedan zaokret:

“Mislim da su i oni, bogati, svjesni da Berni Sanders ima daleko više podrške nego što ljudi misle,“ kaže Geist. On dodaje da Sanders, kao i potencijalna demokratska kandidatkinja Elizabet Voren mogu da superbogatima nametnu veće poreze i sve što ide uz to, pa je ovo možda njihov način da se pripreme za to.

Stiv Glikman, savjetnik iz Obamine administracije smatra da su bogati svjesni određenih socioloških promjena, koje će neminovno uticati na njihovo poslovanje.

“Jedan veliki dio američke populacije je izostavljen, i to je nešto što se više ne može ignorisati,“ kaže Glikman i dodaje:

“Porast populizma, ne samo u SAD, već i u Evropi, dramatično utiče na model poslovanja koji su mnogi uzimali ’zdravo za gotovo’.

Glikman dodaje da je teško shvatiti kako bi se stanje moglo popraviti, ali da je i sama zabrinutost kraljeva kapitalizma dovoljan dokaz da milijarderi vjeruju da je kriza realna i da postoji.  (GUARDIAN)