U današnjem globalnom gospodarstvu cijena sirove nafte trenutno je najvažnija. Proizvodi se i troši više od 80 milijuna barela, dok se velikom količinom te proizvodnje trguje na globalnoj razini. Stoga, oštar pad cijena sirove nafte s oko 110 dolara prošle godine na današnjih oko 60 dolara – donosi stotine milijardi dolara uštede uvoznicima nafte.
Piše: Danijel Gros, njemački ekonomista, direktor Centra za evropske političke studije (CEPS) iz Brisela
Proizvodi se i troši više od 80 milijuna barela, dok se velikom količinom te proizvodnje trguje na globalnoj razini. Stoga, oštar pad cijena sirove nafte s oko 110 dolara prošle godine na današnjih oko 60 dolara – donosi stotine milijardi dolara uštede uvoznicima nafte.
U Europskoj uniji i u Sjedinjenim Američkim Državama vrijednost tog pada cijena kreće se oko 2 do 3 posto BDP-a. Što se tiče Europe, dobrobiti jeftine nafte mogle bi rasti s vremenom, obzirom da su dugoročni ugovori o opskrbi plinom indeksirani prema cijenama nafte.
To predstavlja još jednu prednost za Europu, gdje su cijene prirodnog plina bile do nedavno nekoliko puta više u usporedbi sa SAD-om, koji je uživao u dobrobitima nižih cijena energenata uslijed izvlačenja nafte iz škriljevca.
Međutim, brojni promatrači zaključili su da jeftina nafta ima i nedostataka, jer ona zaoštrava deflacijske tendencije u razvijenim zemljama koje su već uhvaćene u zamku niskog rasta. Sukladno tom stajalištu, oštar pad cijena nafte otežat će središnjim bankama tih zemalja postizanje godišnje stope inflacije od 2% koju je većina njih odlučila doseći u ispunjenju mandata održavanje stabilnosti cijena.
Neosnovan strah
Čini se da je prvenstveno eurozona u opasnosti uslijed trenutnog pada cijena, po prvi put nakon 2009. Deflacija je loša, jer otežava dužnicima, osobito u problematičnim gospodarstvima s periferije eurozone (Grčka, Irska, Italija, Portugal i Španjolska) otplaćivanje njihovih dugova. Međutim, taj strah je neosnovan, jer se temelji na nesporazumu.
Prihodi dužnika imaju veću važnost vezano uz mogućnost servisiranja duga od općenite razine cijena. Uslijed pada cijena nafte, realni prihodi domaćinstava (prilagođeni inflaciji) trebali bi porasti, jer se potrošnja vezana uz gorivo i grijanje smanjila. Niže cijene nafte olakšavaju život, a ne otežavaju ga, što se tiče visoko zaduženih domaćinstava u SAD-u ili na periferiji eurozone.
Stoga bi se kontinuirani pad potrošačkih cijena trebao smatrati dobrim znakom. Većina proizvodnih tvrtki također će imati koristi od nižih cijena energenata, što će poboljšati njihovu sposobnost servisiranja duga. To je također od osobite važnosti na periferiji eurozone gdje je nefinancijski sektor akumulirao previše dugova tijekom kreditnog buma koji je prethodio globalnoj financijskoj krizi u 2008.
Štoviše, iako bi se većina uštede koju podrazumijevaju niži troškovi energenata mogla isprva osjetiti kroz porast dobiti, s vremenom će tržišno natjecanje natjerati tvrtke na prijenos određene količine tog neočekivanog profita u obliku nižih cijena ili viših plaća.
To je još jedna važna posljedica jeftine nafte: niže cijene otežavaju procjenu vezano uz točku u kojoj pritisak za povećanje plaća postaje inflacijski. Budući da se plaće mogu znatno povećati bez raspirivanja inflacije, američka Uprava federalnih rezervi mogla bi biti sklona odgađanju rasta kamatnih stopa, što se od nje naveliko očekuje ovog ljeta.
Javne financije, ugrožene niskim cijenama nafte, također bi trebale ostvariti korist od deflacije. Vladini prihodi ne ovise samo o potrošnji već i o vrijednosti domaće proizvodnje. Iako niže cijene nafte obaraju potrošačke cijene, one bi trebale potaknuti proizvodnju i sveukupni BDP.
Dobra vijest za zadužene
Uslijed izostanka znatnih promjena u cijenama sirovina, indeks maloprodajnih cijena razvija se usporedno s BDP deflatorom (cjenovni deflator za cjelokupno gospodarstvo). Ali to neće biti tako ove godine, uslijed pada potrošačkih cijena, dok BDP deflator (i nominalni BDP) još uvijek raste. To bi trebalo dovesti do solidnih vladinih prihoda, što je dobra vijest za visoko zadužene vlade diljem industrijaliziranog svijeta, te osobito za periferiju eurozone.
Pad potrošačkih cijena s kojim je eurozona trenutno suočena stoga bi svi uvoznici energenata trebali smatrati pozitivnim razvojem događaja. Osobito se periferija eurozone može veseliti idealnoj kombinaciji niskih kamatnih stopa, povoljnoj tečajnoj stopi i porastu realnih prihoda uslijed jeftine nafte.
U deflacijskom okruženju, niže cijene nafte otežavaju Europskoj središnjoj banci postizanje svog cilja stope inflacije blizu 2%. U stvarnosti, niže cijene nafte predstavljaju blagodat za Europu – osobito za njene najugroženije nacije. (Project Syndicate/Poslovni.hr)
