BEOGRAD – Koliko god to nepravedno zvučalo, najveći pojedinačni doprinos u spasavanju zemlje od bankrota daće penzioneri. Dušan Vujović, ministar finansija, u računici koja će do kraja 2017. godine morati da mu obezbedi skoro dve milijarde evra ušteda najstarije građane Srbije nikako neće moći da zaobiđe.

Ako ne ove godine, penzije će morati da budu smanjene dogodine, jer godišnji izdaci za tu namenu prelaze 500 milijardi dinara. To je čak 14 odsto svega što privreda stvori za godinu dana, a računice pokazuju da naša ekonomija ne može da podnese toliki izdatak. Bar ne više od desetine godišnjeg nacionalnog kolača.

I dalje je, međutim, nepoznato koliko će to smanjenje iznositi. Dok je bivši ministar Lazar Krstić predlagao da primanja najstarijih građana budu manja za 20 odsto, Fiskalni savet je smatrao da je 15 procenata umanjenja, uz ostale mere uravnoteženja budžeta, dovoljno. Novi ministar finansija Dušan Vujović prethodno je izašao sa predlogom da penzije budu manje za desetinu, što je stručna javnost ocenila kao nedovoljno za stabilizaciju državne kase. Nedoumica je da li će i oni sa najnižim penzijama (13.228 dinara) morati da izvrnu plitke džepove kako bi zemlju spasli bankrota.

Pojedini mediji bliski vlastima objavljuju da najniže penzije neće biti obuhvaćene uštedama. Pod udarom države naći će se samo čekovi veći od 25.714 dinara, a „kačiće” ih progresivna stopa od 10 do 20 odsto. Prvo pitanje koje se postavlja je da li je to dovoljno, jer računice Fiskalnog saveta pokazuju da je, uz ostale mere, na platama i penzijama potrebno smanjenje od 800 miliona evra. Uz to, dve trećine te sume trebalo bi da se obezbedi smanjenjem penzija.

Stručni sagovornici „Politike”, koji su želeli da ostanu anonimni, saglasni su da to neće biti dovoljno da se zemlja spasi od dužničke krize. Sve i da se na penzije veće od 45.000 dinara primeni smanjenje od 20 odsto, što znači da bi mesečna primanja bila manja za čak devet hiljada dinara, ukupno može da se uštedi maksimalno 350 miliona evra. Pri tom je to u praksi nemoguće sprovesti iz više razloga. Primera radi, ako je to granica, neko ko mesečno dobija 40.000 dinara posle smanjenja od 10 odsto primaće penziju od 36.000 dinara, dok će isto toliki iznos dobijati i penzioneri koji sada primaju 45.000 dinara posle smanjenja od 20 odsto.

Ovaj primer nikako ne znači da će 45.000 dinara biti granica posle koje će se penzije smanjivati po većoj stopi, već samo govori u prilog tome kako progresivno smanjenje nosi sa sobom rizik nepravednosti. Jer, kako objašnjavaju stručnjaci, ne bi smelo da se dogodi da oni koji sada imaju veće penzije posle smanjenja dobiju manje para od onih koji sada dobijaju manje mesečne penzione čekove. Problem je, međutim, što niko od eksperata juče nije želeo javno da govori o tome.

– Nismo mi ekspozitura MMF-a pa da iznosimo stav kako to nije dovoljno i da se na nas svaljuje gnev penzionera, a vlast da se iznošenjem ovakvih nezvaničnih predloga predstavlja kao njihov zaštitnik. Neka kreatori fiskalne politike javno izađu sa predlogom mera, pa da možemo da komentarišemo. Ovo shvatamo kao probni balon koji za cilj ima da testira javnost do koje granice može da se ide – objašnjava jedan od naših sagovornika.

Oni smatraju da bi svako smanjenje plata i penzija bez rešavanja problema javnih preduzeća bilo besmisleno, jer bi se ušteđena sredstva odlila na neuspešno poslovanje državnih firmi. U bliskoj ekonomskoj istoriji to se već dogodilo. O tome govori podatak da je na ime solidarnog poreza ušteđeno 100 miliona evra. Međutim, ceo teret koji su podneli građani nije bio dovoljan da podmiri neracionalno poslovanje „Srbijagasa”, jer je na ime održavanja tekuće likvidnosti država ovom preduzeću odobrila garanciju za kredit u iznosu od 150 miliona dinara. (Politika)