BANJALUKA – Da se i iz propalog preduzeća može izvući velika korist, najbolje znaju stečajni upravnici. U Republici Srpskoj akreditovano ih je ukupno 81, a tek nekolicina njih angažovana je u čak 15 do 20 preduzeća istovremeno, masno zarađujući na “privrednim grobljima”.

Ovakvu praksu podstiče pravosuđe, s obzirom na to da stečajne upravnike imenuju stečajne sudije, a druge poluge vlasti nemoćne su da se miješaju u odnosu između sudije i upravnika. Sindikat upozorava da je stečaj toliko kompleksan proces da ga je nemoguće voditi u više od jednog preduzeća istovremeno.

Zvanični podaci do kojih je došao "Fokus" potvrđuju da stečajni upravnici sjede i na po više od deset stečajnih fotelja.

Kao "najsposobniji" stečajni upravnici izdvojili su se Radomir Jokić, koji ovaj postupak vodi u čak 18 posrnulih preduzeća i Lazo Đurđević, koji sjedi u 14 stečajnih fotelja. Po osam preduzeća do stečaja vode Velimir Samardžić i Ignjat Elečić, Slavko Ilić u četiri, Dosta Baraković, Zora Kremenović-Bulatović i Lazo Tomić u tri, dok je Savo Ševaljević stečajni upravnik u dva preduzeća.

Pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci vodi se 75 stečajnih postupaka, Osnovnim sudom u Bijeljini 32 postupka, Osnovnim sudom u Doboju 28 postupaka, Osnovnom sudu u Sokocu 66 postupaka, dok se pred Osnovnim sudom u Trebinju vode 34 postupka. Interesatno je da se među "ponavljačima" u stečajnim postupcima u najvećem broju slučajeva nalaze stečajni upravnici, koji postupke vode u Doboju, Trebinju i Sokocu.

Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS, rekla je da je Zakonom o stečaju predviđeno da jedan stečajni upravnik ne može voditi više stečajnih postupaka.

– Primanja stečajnih upravnika nikada nisu upitna i ona su vrlo dobra. Upravnici uvijek nađu način da ne ugroze svoja primanja. Naknade ne bi bile upitne da postupke okončaju uspješno, tako što reorganizuju preduzeće, ali obično se stečaj pretvara u likvidaciju – kaže Mišićeva.

Prema njenim riječima, stečajni upravnik mora posjedovati posebno znanje i licencu.

– Stečajni sudija je taj koji imenuje sudiju u preduzeću. Na odnos sudije i upravnika niko ne može uticati, odnosno na posao koji oni rade, jer na pravosuđe se ne može uticati. Suludo je da jedan upravnik vodi po pet ili deset preduzeća, jer fizički nije u stanju da obavlja taj posao. Čak i da su preduzeća jedno pored drugog, to bi bilo neizvodivo. Stečaj je toliko kompleksan posao da je čak i jedno preduzeće teško voditi ukoliko želite da sve bude kako treba – upozorila je Mišićeva.

Mišićeva je izdvojila stečajnog upravnika Savu Ševaljevića koji je, kako kaže, jedan od rijetkih koji je pozitivno završio neke postupke.

– Zakon predviđa svega jedan radni odnos, što podrazumijeva 40 radnih sati sedmično, uz eventualno dopunski rad od četiri sata. Sve ostalo nije po zakonu. Ne može neko imati pet radnih odnosa i pet plata. Uspjeh procesa stečaja ne zavisi samo od upravnika, već od stečajne mase i tima koji radi u postupku, kao i spremnosti stečajnog upravnika da uradi reorganizaciju preduzeća. Praksa je pokazala da preduzeća idu u stečaj kada je sve više uzeto iz tog preduzeća, od strane gazde ili akcionara u tom preduzeću. Radnici tada ostaju bez ičega pa idu u program socijalnog zbirnjavanja koji su Vlada i Sindikat uradili prije pet godina – ističe Mišićeva.

Ilija Vujičić, poslanik u parlamentu RS, koji je zatražio podatke o stečajnim upravnicima, kaže da je evidentna sprega stečajnih sudija i upravnika kao i potpuna anarhija u ovim postupcima.

– Postupci užasno dugo traju. Moj utisak je da postoji sprega sudija i upravnika, jer su našli neki direktan interes. Od svega što prodaju u stečajnom postupku, prvo namiruju sebe, pa povjerioci uglavnom izvise. Ne znam koje drugo obrazloženje bi bilo zašto stečajni postupci toliko dugo traju, osim da neko ima interes da polako uzima novac od zarada – rekao je Vujičić.

Upozorava da je ova oblast godinama izvan kontrole s obzirom na to da je sve prepušteno sudovima.

– Dok provode stečaj oni i njihovi timovi imaju mjesečne naknade. Jedna osoba ne može voditi više postupaka, ali oni ionako ne žele požuriti, kad imaju garantovana primanja – istakao je Vujičić.

Savo Ševaljević, stečajni upravnik, rekao je da Zakon o stečaju predviđa maksimalno vođenje dva stečajna postupka, ali samo u postupcima koji se smatraju velikim.

– Nekada upravnici dobiju neke beznačajne postupke, gdje gotovo nema imovine, pa moguće da se zbog toga pojavljuju u više postupaka. U Banjoj Luci je to prilično dobro riješeno, međutim u Doboju, Trebinju i Bijeljini ima slučajeva da jedan upravnik vodi više postupaka. Moguće je da nedostaje kadrova, iako generalno stanje u RS jeste takvo da je broj akreditovanih stečajnih upravnika zadovoljavajući – rekao je Ševaljević.

Ševaljević nije htio govoriti o zaradama stečajnih upravnika, rekavši da oni zavise od pojedinačnih slučajeva, odnosno od vrijednosti imovine preduzeća u kojem je pokrenut stečaj.

Gdje Đurđević vodi postupke

Lazo Đurđević, u ime Osnovnog suda u Doboju, vodi stečajni postupak u AD "Enterijer" Kotorsko, GP "Rad" a.d. Derventa, KP "Čistoća" a.d. Šamac, AD "Mesopromet" Doboj, AD "Remonttrans" Modriča, AD "Modeks" Doboj, AD "Grafičar" Doboj, "Ilić Komerc" d.o.o Stanari, "Gradnjamont" a.d. Petrovo, Hotel "Sava" a.d. Brod, AD "Luč" Trebinje, ODP "Zagorje" Kalinovik i Rudniku mrkog uglja AD "Miljevina".

U Srpskoj 400 stečajeva

Prema podacima Udruženja stečajnih upravnika do sada je, od Novog Grada do Trebinja, pokrenuto više od 400 stečajnih postupaka. Od 240 okončanih, jedna trećina je uspješno završena. U dosadašnjim stečajevima preko 10.000 radnika ostalo je bez posla. Upućeni su na berzu rada, a računi za zaostale plate i nepovezan radni staž adresirani su na Vladu RS.

Kriza nije mimoišla ni najmoćnije kolektive za koje se smatralo da im ni ekonomske nepogode ne mogu ništa. Stečajevi se vode ili su vođeni u gotovo svim preduzećima u koja se upiralo prstom i koja su bila uzdanica nekadašnje socijalističke privrede: "Čajavec", "Knežopoljka", "Jelšingrad", "Energoinvest", "Famos", "Dubičanka", "Borja", "Romanija", samo su neka od tih preduzeća.

Upravnici alfa i omega procesa stečaja

Po Zakonu o stečaju, stečajni upravnik je alfa i omega u preduzeću u kojem se vodi stečaj. Srpska ima 81 akreditovanog stečajnog upravnika, koje imenuju stečajne sudije. Sudije ujedno i kontrolišu stačajnog upravnika u sprovođenje zakonskih procedura stečaja. Desi li se da ovaj pogriješi, stečajni sudija ga može razriješiti. Takva dva slučaja već su zabilježena u Trebinju. Stečajni upravnici plaćaju se iz stečajne mase preduzeća i u tom pogledu u potpunosti dijele sudbinu radnika. Stečaj se smatra završenim kada se izvrši konačna dioba imovine preduzeća.

– Čini mi se da devedeset i više odsto javnosti u RS ne zna uopšte šta je to stečaj – kaže Dušan Kovačević, predsjednik Udruženja stečajnih upravnika navodi da većina građana, pa i samih radnika, ima pogrešno mišljenje o stečaju.

– Oni misle da je stečaj rasulo, uništavanje i rasprodaja stečajne imovine. Često ga povezuju s pljačkom. To nije tačno. Stečaj je lijek za izlječenje nesolventne privrede. Kad bi radnici posrnulih preduzeća i javno mnjenje znali šta je stečaj svi bi ga pokretali i ne bi dozvolili da se i kod nas, kao i u okruženju, dešava to što se dešava s većinom preduzeća – kaže Kovačević.

Izvor Fokus