BRČKO – Po­sav­ski po­ljo­pri­vre­dni­ci ugla­vnom ga­je ra­tar­ske, po­vrtar­ske i voćar­ske kul­tu­re. Tu je i tra­di­ci­onal­no stočar­stvo. Iako ne­ma do­maćin­stva bez za­sa­da vi­no­ve lo­ze, tek njih ne­ko­li­ko ba­vi se plan­tažnim uz­go­jem grožđa.

Upra­vo za­to vam do­no­si­mo priču o po­sav­skim vi­no­gra­di­ma.

U Bu­kvi­ku, kod Brčkog, ni­kao je sa­vre­me­ni vi­no­grad. A u po­dma­je­vičkim se­li­ma vi­no­gra­dar­stvo ni­je ne­po­zna­ni­ca. Uti­hnu­lo je pri­je vi­jek i po sa na­jez­dom fi­lo­kse­re. Sad sve ide ispočet­ka.

“Po­ku­ša­va­mo da u ovom kra­ju, ko­ji za­is­ta ima du­gu tra­di­ci­ju u vi­no­gra­dar­stvu, a za­pi­sa­no je u broj­nim do­ku­men­ti­ma, po­no­vo oživi­mo tra­di­ci­ju uz­ga­ja­nja vi­no­gra­da i prav­lje­na do­brog vi­na”, kaže Dra­gan Pa­jić, mje­šta­nin Bu­kvi­ka.

Od 100.000 sor­ti vi­no­ve lo­ze, kod nas se ga­ji oko 200. Agro­me­te­oro­lo­ški i pe­do­lo­ški uslo­vi omo­gućili su da se u Bu­kvi­ku ga­je sor­te so­vi­njon i šar­do­ne.

“Sve smo ana­li­zi­ra­li pri­je ne­go što smo se upus­ti­li u po­di­za­nje za­sa­da. Ta­ko da smo morali ma­lo tu da po­pra­vi­mo ze­mlji­šte, pri­la­go­di­mo ga kli­mat­skim uslo­vi­ma, sor­ta­ma i klo­no­vi­ma, i to je us­pje­lo”, is­tiče prof. dr Dra­go­ljub Žunić sa Po­ljo­pri­vre­dnog fa­kul­te­ta u Ze­mu­nu.

Vi­no­gra­dar­stvo i vi­no neizostavni su dio živo­ta lju­di ovog kra­ja, ali i bla­go­det, ko­ja svo­jim ro­dom hra­ni i omo­gućuje no­va ra­dna mjes­ta.

“Ovo je za­is­ta je­dno di­vno dje­lo i do­bar po­ka­za­telj ka­ko lju­di ko­ji ima­ju mo­gućnos­ti, želje i htije­nja ipak mo­gu na ovim pros­to­ri­ma da os­tva­re do­bro­bit, ne sa­mo za se­be, ne­go i za sav ovaj na­rod ko­ji je os­tao ov­dje da živi”, re­kao je Ni­ko­la Lu­kić, protojerej iz Brčkog.

U ovom po­sav­skom vi­no­gor­ju sko­ro da je os­tva­ren cilj od 10 he­kta­ra vi­no­gra­da, a plan je iz 400.000 čoko­ta os­tva­ri­ti proi­zvo­dnju od 50.000 bu­te­lja vi­na. (RTRS)