BANJALUKA – Slučaj privatizacije Urbanističkog zavoda RS na najslikovitiji način opisuje svu nakaradnost kompletnog procesa privatizacije u RS.

Banjalučki biznismen Jovo Vidović do 2005. godine postao je vlasnik skoro 50 odsto akcija Urbanističkog zavoda, da bi Zavod u aprilu 2011. godine završio u stečaju. Poslije toga, odnosno u decembru iste godine, Vlada RS postala je stoodstotni vlasnik Urbanističkog zavoda, koji je preregistrovan u Novi urbanistički zavod, ali reprivatizacija nije donijela nikakve rezultate.

Naprotiv, Novi urbanistički zavod je doveden na rub stečaja, zbog čega je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS slamku spasa za posrnulu ustanovu pronašlo u njegovom spajanju s Institutom za ispitivanje materijala i konstrukcija RS i formiranjem nove ustanove pod nazivom Institut za urbanizam, građevinarstvo i ekologiju.

Iz Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju preciziraju da je Vlada RS saglasnost na spajanje NUZ i IMK dala na 23. sjednici održanoj 28. maja.

"Nova institucija u vlasništvu RS ubuduće će nositi naziv JU Institut za urbanizam, građevinarstvo i ekologiju RS. Razlog za spajanje ove dvije javne ustanove je nastojanje Vlade da napravi naučno-stručnu instituciju od izuzetnog značaja za RS. Institut će ubuduće moći kadrovsko i tehnički da vrši poslove planiranja, ispitivanja i atestiranja sirovinskih materijala, proizvoda, konstrukcija, opreme i instalacija, kontrolu kvaliteta, izrade i kontrole tehničke dokumentacije, tehničke preglede svih vrsta građevinskih objekata, stručni nadzor nad izgradnjom, te druge poslove za koje su do sada bile ovlašćene ove javne ustanove", navode iz Ministarstva.

Potpredsjednik Vlade RS i ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Srebrenka Golić precizirala je da će spajanjem ove dvije institucije, Institut za urbanizam, građevinarstvo i ekologiju brojati oko 130 zaposlenih.

"Proširenjem djelatnosti, ali i kadrovski ojačan, novi institut postaje respektabilna institucija iz oblasti ispitivanja materijala, urbanizma, prostornog planiranja i ekologije u RS. Sa referencama na izgradnji već pomenutih objekata, stručnim licencama i sertifikatima i školovanim kadrovima, Institutu se otvaraju i mogućnosti učešća na izgradnji kapitalnih objekata, ne samo u RS i BiH, već i regionu", rekla je Golićeva.

Poseban paradoks u cijeloj priči u vezi s privatizacijom ovog preduzeća koji potvrđuje tezu o nakaradnosti ogleda se u činjenici da je tadašnji predsjednik Komisije za reviziju privatizacije RS Borislav Bijelić privatizaciju Urbanističkog zavoda RS prvo proglasio nezakonitom da bi ubrzo potom postao direktor ovog preduzeća!

Pored toga, dodatni paradoks predstavlja činjenica da je polovinom 2010. godine kada je ova firma praktično bila u predstečajnom postupku, a radnici u štrajku, za njenog direktora imenovan dotadašnji predsjednik sindikalne organizacije preduzeća Slaviša Lukić.

On je ujedno i najbolji svjedok agonije u kojoj je završilo preduzeće na čijem čelu je bio svega nekoliko mjeseci i iz koga je pobjegao glavom bez obzira kada je vidio da je poslodavcima briga za radnike na posljednjem mjestu.

Od nekada uspješnog preduzeća u kome je u pojedinim periodima radilo i preko 120 radnika, među kojima veliki broj uglednih arhitekata i inženjera, na kraju je ostalo svega oko 45 zaposlenih koji platu nisu primili posljednjih nekoliko mjeseci.

Urbanistički zavod RS je sada davne 1993. godine proglašen institucijom od posebnog interesa za RS, a njegova privatizacija je počela 2002. godine kada je 10,47 odsto državnog kapitala kupio Siniša Hrnjaz, jedan od najčešćih učesnika licitacija za prodaju državnog kapitala u preduzećima. Na licitaciji održanoj početkom avgusta 2005. godine, Hrnjaz je navedeni državni kapital kupio za svega 82.894 KM, iako je početna cijena na licitaciji iznosila 169.894 KM.

Pored toga što je 10,47 odsto državnog kapitala dobio po minimalnoj cijeni, Hrnjaz ni taj kompletan iznos nije platio u gotovini.

U "kešu" je platio 20.000 KM, a ostatak od 62.894 KM u staroj deviznoj štednji, koja se tada od starih deviznih štediša mogla kupiti za maksimalno polovinu, a najčešće za samo trećinu vrijednosti.

Poslije početne privatizacije, u priču se uključuje banjalučki biznismen Jovo Vidović, koji je u roku od nekoliko mjeseci postao vlasnik 21,92 odsto kapitala u Urbanističkom zavodu, tako što je od oktobra 2002. do marta 2003. godine od Siniše Hrnjaza i drugih malih akcionara putem berze kupio 355.786 akcija. Vidoviću to nije bilo dovoljno za kontrolni paketa, a do njega je došao nakon sjednice Skupštine akcionare Urbanističkog zavoda, koja je održana 31. marta 2003. godine.

Na toj sjednici Skupštine akcionara većina akcionara, među kojima i grad Banjaluka, koji je zastupao tadašnji šef Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove, a danas predsjednik gradske skupštine Budimir Balaban, donijela je odluku o dokapitalizaciji ovog preduzeća, odnosno odobrila emisiju 500.000 novih akcija. Pored Balabana, za ovu odluku su glasali i predstavnici privatizacionih investicionih fondova "Cepter" Goran Vajkić, "Privrednik" Borko Đurić i "Bors" Milenko Đaković, zatim predstavnica Fonda PIO RS, kao i mali akcionari, odnosno ukupno 68,63 odsto akcionara.

To je bio ključni korak kojim je Jovo Vidović stekao većinski paket akcija, jer je upravo on u junu iste godine 500.000 novih akcija putem "zatvorene ponude" kupio za 500.000 KM, čime je ukupni udio akcija povećao na 40,30 odsto. Nepune dvije godine nakon toga, Jovo Vidović je dao javnu ponudu za preuzimanje akcija Urbanističkog zavoda RS po cijeni od deset feninga i na taj način je postao vlasnik 48,88 odsto kapitala ovog preduzeća.

Poslovanje Urbanističkog zavoda RS sa drugim firmama u vlasništvu Jove Vidovića dovelo je ovo preduzeće u veoma tešku situaciju.

Početkom maja 2010. godine, 84 radnika ovog preduzeća su počela štrajk zbog neisplaćenih plata, a teška situacija kulminirala je u aprilu 2011. godine pokretanjem stečajnog postupka.

Ovaj potez je uslijedio samo nekoliko dana nakon što je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS oduzelo dvije licence, i to licencu za izradu prostornih, urbanističkih i regulacionih planova i licencu za izradu tehničke dokumentacije za objekte visokogradnje, čime je praktično onemogućen rad ovog preduzeća.

U decembru 2011. godine, Vlada RS je postala stoodstotni vlasnik Urbanističkog zavoda, tako što je na licitaciji u Okružnom privrednom sudu u Banjaluci kupila cjelokupnu imovinu ovog preduzeća u stečaju za 4.250.000 KM.

U aprilu 2012. godine, otprilike godinu dana nakon pokretanja stečajnog postupka, Vlada Srpske je donijela odluku o formiranju Javne ustanove Novi urbanistički zavod RS, a za v.d. direktora imenovana je Spomenka Vojnović-Kovačević.

Ona se na toj funkciji nije zadržala ni godinu dana, a za to vrijeme je napravila mršave poslovne rezultate, koji joj nisu smetali da donese odluku o nabavci novog službenog vozila za ovo preduzeće u vrijednosti od preko 40.000 KM.

Kovačevićeva je u februaru 2013. godine razriješena dužnosti, a za v.d. direktora imenovana je Dragica Arnautović-Aksić, koja je ostala bez funkcije gašenjem Novog urbanističkog zavoda.

Direktor novoformiranog Instituta za urbanizam, građevinarstvo i ekologiju je dosadašnji direktor Instituta za ispitivanje materijala i konstrukcija Stevan Jovanović.

Radnici bez plata

Radnici Urbanističkog zavoda RS posljednju platu primili su zahvaljujući sredstvima Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, koje je prije Nove godine ovom preduzeću prebacilo sredstva za dvije plate. Preduzeće se nalazilo u gotovo bezizlaznoj situaciju, tako da je resorno ministarstvo odlukom o spajanju Novog urbanističkog zavoda s Institutom za ispitivanje materijala i konstrukcija onemogućilo da milionska imovina firme, u koju se ubraja i zgrada u strogom centru Banjaluke u kojoj je sjedište Zavoda, završi u vlasništvu nekog tajkuna ili "kontroverznog biznismena".

Vajkić: Stečaj je pokrenut nezakonito!

Goran Vajkić, posljednji direktor Urbanističkog zavoda RS, prije nego što je ponovo prešao u vlasništvo Vlade RS, i predstavnik PIF-a "Cepter" na Skupštini akcionara na kojoj je praktično omogućeno Jovi Vidoviću da stekne većinski paket akcija u ovom preduzeću, kaže da apsolutno ništa nije bilo sporno u odluci o dokapitalizaciji i emitovanju novih 500.000 akcija koje je kasnije kupio Vidović.

"Za tu odluku je glasao Budimir Balaban kao predstavnik državnog kapitala, tako da moj glas apsolutno nije bio presudan. Međutim, odgovorno tvrdim da je Zavod i danas mogao pozitivno da posluje da nije povedena hajka protiv tog preduzeća. Stečajni postupak je pokrenut nezakonito, što je potvrdio Viši privredni sud u Banjaluci, ali niža pravosudna instance se oglušila o tu odluku i nastavila stečajni postupak", kaže Vajkić, dodajući da sud još nije dao konačnu riječ po pitanju stečajnog postupka u "bivšem" Urbanističkom zavodu RS. (Izvor: Nezavisne novine/Capital.ba)