BANJALUKA – Kada bi nekome u Saudijskoj Arabiji ili Kuvajtu, na primjer, palo na pamet da uvozi naftu, sigurno bi ga proglasili ludim, jer u ovim zemljama leže na natnim poljima – uvoznicima u BiH to se ne dešava iako na ovdašnje tržište dopremaju ogromne količine proizvoda kojih ovdje ima u izobilju i koji najčešće propadaju, jer ih nema ko da kupi.

Takvih primjera ima na desetine. Na primjer, u BiH se uvoze ogromne količine vode za piće iako se neke naše planinske rijeke i potoci bez ikakve prerade mogu da piju. O brojnim izvorima pijaće vode da i ne govorimo. U BiH se uvoze i čačkalice iako izvozimo značajne količine trupaca.

U vezi sa uvozom u BiH ima još mnogo apsurda. Prosto je neshvatljivo da bijeli luk uvozimo iz Kine, da mlijeko kupujemo u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj, a ovdašnji farmeri ga prosipaju ili hrane stoku mlijekom. U BiH se uvozi i živa stoka i meso iako su se naši poljoprivredni stručnjaci još prije rata hvalili da bi sa ovdašnjih oranica mogli da hrane pola Evrope.

Možda i bi kada bi se u ovoj oblasti vodila drugačija politika, kada bi država više stimulisala i štitila domaću proizvodnju. Najnoviji zahtjev koji su predstavnici vlasti u Republici Srpskoj i BiH dobili iz Udruženja voćara Republike Srpske nedvosmisleno govori da smo još daleko od toga.

Zar nije apsurdno da se prošle godine u BiH iz Hrvatske, Srbije i Makedonije uvezlo 27.860 tona jabuka i za to potrošeno više od deset miliona maraka iako značajne količine domaćih jabuka još i sada trunu u hladnjačama. Zbog toga su iz Udruženja voćara RS zatražili od vlasti da zaustavi prekomjerni uvoz, jer domaćim proizvođačima jabuka prijeti bankrot.

“Tražili smo da država nešto preduzme kako bi zaštitila domaće proizvođače, jer je ovakvo stanje već odavno nepodnošljivo. Najbolje bi bilo da se uvoznici jabuka nekakvim mehanizmima natjeraju da kupuju domaću jabuku. Jasno nam je da je to skoro nemoguće, jer ko će natjerati uvoznike da se odreknu mešetarenja i velike dobiti koju ostvaruju uvozom jabuka. Ako se, na primjer, uveze šleper sa 15 tona jabuka – kako obično stoji u papirima – sigurni smo da u tom istom šleperu ima čak pet tona jabuka više. Na taj način uvoznici su u poziciji da sa dampinškim cijenama obaraju cijenu domaće jabuke”, rekao je Dragoljub Kasagić, predsjednik Udruženja voćara RS.

U ovom udruženju još kažu da su lani uvoznici kupovali jabuku po cijeni koja se u prosjeku kretala od 37 feninga po kilogramu. Cijena domaće jabuke lani se kretala od 40 do 50 feninga po kilogramu bez troškova hladnjače, ambalaže i pakovanja. Sa tim troškovima kilogram domaćih jabuka bi kod proizvođača koštao i više od 70 feninga.

Računica je, dakle, očigledna. Uvoznici imaju alibi, jer kupuju jeftiniju jabuku, a domaćim voćarima preostaje da i dalje traže pomoć od države kako bi i oni bili konkurentniji na tržištu. Ako se to ne dogodi, preostaje im jedino da i oni pristanu na uslove uvoznika ili da svoje kvalitetno konzumno voće prodaju u bescijenje – 10 feninga po kilogramu za industrijsku preradu. Nema nikakve sumnje da bi to značilo potpunu propast voćarstva u Srpskoj. I ne samo to. Bez posla bi ostalo nekoliko hiljada ljudi kojima je voćarstvo glavni izvor prihoda za egzistenciuju.

To nije i jedini problem. Kako će voćari da vrate kredite koje su uzeli u bankama u toku posljednjih nekoliko godina za podizanje novih plantaža voćnjaka i vinograda. Samo u Potkozarju je posljednjih deset godina raznim sortama jabuke zasađeno 2500 hektara. Slična situacija je i u ostalim dijelovima RS. Hoće li nadležni državni organi pronaći neke mehanizme da zaštite domaće voćare ili će dozvoliti da propadnu – još niko pouzdano ne zna. Izvjesno je da su male šanse da se nekim vancarinskim barijerama smanji uvoz, s obzirom da je BiH potpisnica Cefta sporazuma.

Da bi se u takvim uslovima pokrenuli neki mehanizmi zaštite domaće proizvodnje, procedura je prilično komplikovana i neizvjesna. Potrebno je da zahtjev za zaštitu nadležnim organima uputi više od 50 odsto proizvođača iz određene oblasti i da se dokaže da je domaća proizvodnja ugrožena uvozom.

U Ministarstvu spoljnje trgovine i ekonomskih odnosa sa inostranstvom BiH rekoše da su takve zahtjeve ranije dostavili i proizvođači piva i mesoprerađivači iz BiH, ali nisu uspjeli da dokažu da je njihovo poslovanje ugroženo uvozom, iako je to, tako reći, očigledno.

Zbog toga nije ni čudo što se uz takvu spoljno trgovinsku politiku u BiH iz godine u godinu povećava uvoz i što je spoljnjotrgovinski deficit nedostižan. I u prvom polugodištu ove godine u odnosu na isti period lani uvoz je u BiH povećan za 4,5 odsto i skoro je dvostruko veći od vrijednosti ostvarenog izvoza.

Izvor Agencije