BANJALUKA – Donošenje ispravnih poslovnih odluka nikada nije jednostavan zadatak, a to najbolje znaju oni koji ih donose. U uslovima ekonomske krize koja nije zaobišla nijednu privredu, korišćenje znanja, nauke i modernih tehnologija nisu više dovoljni preduslovi za sigurno investiranje i poslovanje. 
U kriznim situacijama rizik poslovanja se povećava. Poznata krilatica "ko reskira, taj profitira", čini se, ne znači da se s povećanjem rizika povećava i profit. Kako izabrati pravo rješenje između nekoliko alternativa, pogotovo ukoliko ne postoji dovoljno faktora koji ukazuju na pravi put?
“Sastavni dio svih ekonomskih odluka jeste rizik njihovog ostvarivanja. Konkurencija i jeste stalna borba između očekivanih dobitaka i mogućih gubitaka. Prilikom donošenja odluka, osim redovnih aktivnosti pri planiranju investiranja, koje podrazumijevaju prikupljanje što više potrebnih informacija, preporuke i bankarske garancije najviše nam znače. One su najbolji dokaz sigurnog poslovanja s nekom kompanijom”, smatra direktor firme "SG Inžinjering", Strahilo Subašić.
Prema njegovim riječima, kvalitetnom upravljanju rizicima mogu doprinijeti i osiguravajuća društva koja bi pratila realizaciju započetih projekata.
“U Srpskoj smo još daleko od takvog načina poslovanja, ali trebalo bi da usvajamo iskustva i pozitivnu praksu iz zapadnih zemalja”, kaže Subašić.
Predstavnici drugih preduzeća kao glavne adute u kriznim situacijama prepoznali su sposoban menadžment i moderne tehnologije koji ujedinjeni smanjuju rizik i povećavaju šansu za ostvarenje poslovnih ciljeva.
“Prije sklapanja bilo kojeg posla polazimo od analize potreba tržišta i u skladu s tim kreiramo ostale naše ciljeve. Međutim, i kada imamo sigurne kupce i dobavljače, društvena zajednica nam često otežava poslovanje i to formiranjem različitih administrativnih barijera”, kaže direktor preduzeća za preradu drveta "Fagus" iz Kotor Varoši, Miroslav Malijević.
On smatra da oblikovanjem ekonomskog sistema država mora stvoriti ambijent u kojem se smanjuje rizik poslovanja.
Na važnu ulogu države ukazuje i ekonomista Rajko Tomaš, koji kaže da bi država trebalo da uspostavi i štiti sistem slobodnog privređivanja. Time se smanjuje rizik poslovanja i ohrabruju investitori i potrošači, a bez njihove slobode i hrabrosti u donošenju odluka nema efikasne ekonomije.
“Trenutne prognoze o ekonomskim trendovima u budućnosti nisu dobre, a iza njih najčešće stoje najautoritativnije međunarodne finansijske institucije, kao što je Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka. Ta činjenica održava visok nivo rizika u ekonomskom sistemu. Zbog toga, a i zbog vlastite percepcije rizika u budućnosti, mnoge banke su suzdržane u kreditiranju privrede i stanovništva. Privreda bez kredita ne može da proizvodi, a potrošači da kupuju i troše. Time se i rizik investiranja i potrošnje sa globalnog nivoa prenosi do svakog preduzeća i svakog pojedinca”, objašnjava Tomaš.
Poslovanje s rizicima posebno je karakteristično za bankarski sektor. Svaka banka se susreće s različitim vrstama rizika iz kojih mogu proisteći negativni efekti na poslovanje. Štaviše, banke su dužne da obrazuju posebnu organizacionu jedinicu u čijem je djelokrugu upravljanje rizicima.
Rizici kojima je banka naročito izložena u svom poslovanju jesu: rizik likvidnosti, kreditni rizik, tržišni rizik, rizik ulaganja banke, operativni rizik, pravni rizik, reputacioni rizik, strateški rizik i slično.
“Banke u BiH se bave tradicionalnim bankarstvom, uzimanjem depozita i davanjem kredita, pa su i najčešći rizici poslovanja iz tog sektora. Pri svakom kreditnom zahtjevu analizira se kreditna sposobnost klijenata. Zavisno od proizvoda koji nudi i klijenta na koga je fokusirana, banka usklađuje svoje propise”, kaže Samir Lačević iz Udruženja banaka BiH.
