LONDON – Pandemija kovid-19 izazvala je neviđeno povećanje državnih dugova, a klimatske promjene bi mogle da izazovu neizvršavanje otplata dospjelih rata širom planete, koja je, kako upozorava panel Ujedinjenih nacija, zbog zagrijavanja na putu bez povratka ako se hitno ne preduzmu konkretne akcije.

Da bi spriječile katastrofu, zemlje se obavezuju na smanjenje emisije ugljenika, ali će to biti skupo i vjerovatno će dodano nagomilati globalni dug koji je prema Međunarodnom institutu za finansije (IIF) dostigao prošle godine 281,5 biliona dolara.

S obzirom na poplave i požare koji uništavaju svijet, variraju procjene o tome koliku će štetu samo zagrijavanje nanijeti globalnoj ekonomiji, piše Rojters.

U jednom izvještaju Bank ov Amerika, objavljenom ranije ove godine, šteta se procjenjuje na 54 do 69 biliona dolara do 2100. godine, u odnosu na procijenjenju vrijednost cjelokupne svjetske ekonomije od oko 80 biliona dolara.

Finansijske posljedice klimatskih promjena po ekonomiju mogle bi da se manifestuju za manje od jedne decenije, upozorava se u studiji provajdera FTSE Rasel indeksa Londonske berze.

Države će se uskoro suočiti s prvim smanjenjima kreditnih rejtinga vezano za klimu, kaže koautor izvještaja i viši menadžer za održive investicije FTSE Rasela, Džulijan Musavi.

Prema najgorem klimatskom scenariju „svijet u paklu“, zemlje u razvoju, uključujući Maleziju, Južnu Afriku, Meksiko, pa čak i bogatije ekonomije poput Italije, mogle bi do 2050. da upadnu u problem neservisiranja dugova.

Drugo, zemlje čije vlade u pogledu klimatske borbe sporo reaguju, uključujući Australiju, Poljsku, Japan i Izrael, takođe će biti u opasnosti od neizvršenja dužničkih obaveza i smanjenja kreditnog rejtinga, zaključuje se u toj studiji.

Mada su zemlje u razvoju ranjivije na rast nivoa mora i suše, ni one bogatije neće izbjeći posljedice klimatskih promena, konstatuje se u mnogim klimatskim studijama.

U istraživanju grupe univerziteta, uključujući Kembridž, zaključuje se da bi 63 države, što je orpilike polovina zemalja koje ocjenjuju rejting agencije S&P Global, Mudis i Fič – mogle bi da dožive smanjenje kreditnih rejtinga do 2030. godine zbog klimatskih promjena.

Najteže bi bile pogođene Kina, Čile, Malezija i Meksiko sa smanjenjem rejtinga za šest poena do kraja ovog vijeka, dok bi Sjedinjene Države, Nemačka, Kanada, Australija, Indija i Peru mogle da zabilježe pad rejtinga za oko četiri poena.

Pad rejtinga povlači za sobom rast troškova zaduživanja koji bi uvećali ukupan teret godišnjih otplata dugova zemalja između 137 i 205 milijardi dolara 2100. godine, procjenjuje se u zajedničkoj studiji grupe univerziteta.

Međunarodni monetarni fond (MMF) upozorava da se porast ranjivosti na klimatske promjene za 10 procentnih poena, mjeren indeksom Notre Dame Global Adaptation Initiative, povezuje sa povećanjem kamatnog spreda od 150 baznih poena za dugoročne državne obveznice zemalja u razvoju. Prosječan rast u svim zemljama iznosi 30 baznih poena.

Program za zaštitu životne sredine Ujedinjenih nacija procjenjuje da će u zemljama u razvoju godišnji troškovi klimatskog prilagođavanja iznositi čak 300 milijardi dolara 2030. godine, i da će porasti na 500 milijardi dolara do 2050. godine.

Državni dug u privredama u razvoju izražen kao procenat bruto domaćeg proizvoda i dalje se kreće oko 60 posto, pokazuju podaci IIF-a, naspram SAD-a i Britanije čiji dugovi čine 100 procenata BDP-a, ili Japana sa udjelom duga od čak 200 procenata BDP-a.

Posebno zabrinjava rast duga sa predpandemijskog nivoa od oko 52 posto.

Dok su u Evropi, SAD i Japanu centralne banke u suštini garanti zaduživanja svojih država, tu mogućnost nemaju siromašne zemlje, koje na kraju moraju da otplate dug.

“Kako da im omogućite takvu vrstu finansiranja koju traže, ako se imaju u vidu visoki nivoi dugova i okviri kreditnog rejtinga?”, kaže Sonja Gibs, direktorka za globalna tržišta kapitala u IIF-u, prenosi Rojters.