Tantalove muke. BiH je ušla u ekonomsku krizu tiho, posredno preko ekonomskih transakcija sa svjetskom ekonomijom.Tražnja za proizvodima proizvedenim u BiH opala je na svjetskom tržištu, utičući na smanjenje obima proizvodnje, izvoza, zaposlenosti, potrošnje, cijena… Priliv novca u BiH se smanjuje, što ugrožava održavanje dostignutog nivoa svih oblika potrošnje.

Autor: Prof. dr Rajko Tomaš

Istovremeno, na tržištu BiH nude se proizvodi iz cijelog svijeta po nižim cijenama, ali je novca za njihovu kupovinu sve manje, a njegova cijena je sve veća. BiH proživljava neku vrstu Tantalovih muka: u izobilju ponude sve je gladnija i žednija, a i strah od budućnosti je sve veći.

Nagovještaji širenja krize u BiH pojavili su se kroz rast cijena u posljednjem kvartalu 2007. godine i u prvoj polovini 2008. godine. Sve više cijene robe koja je najviše uvožena i trošena (hrana i gorivo) povećavale su troškove proizvodnje i troškove života stanovništva. Privreda je postajala sve manje konkurentna, a stanovništvo siromašnije. Međutim, rast cijena povećavao je osnovicu za obračun javnih prihoda.

Time se vlastima stvarala predstava da više javnih prihoda nastaje kao posljedica dobrog stanja u ekonomiji, a ne kao posljedica siromašenja privrede i stanovništva. Svi nivoi vlasti u BiH iskoristili su inflacioni rast osnovice javnih prihoda iz 2008. godine za planiranje budžeta za 2009. godinu. Međutim, zaoštravanje krize u 2009. godini prisiliće ih, uz nadzor od strane MMF, da javnu potrošnju redukuju na nivo podnošljivosti za privredu i stanovništvo.

Deflacija – lažna nada

Širenje krize u realnom sektoru relativno brzo je dovelo do suprotnih tendencija opšteg nivoa cijena. Od novembra 2008. godine do danas u BiH se registruje blaga deflacija. Ona je djelimično posljedica vraćanja cijena nafte i hrane na niži nivo na svjetskom tržištu zbog smanjenja ekonomske aktivnosti krajem 2008. i početkom 2009. godine. Međutim, posljednjih mjeseci pad cijena u BiH sve više postaje posljedica smanjenja domaće tražnje. Istina, deflaciji se mnogi raduju, a pogotovo oni sa fiksnim dohocima. Ona kratkoročno popravlja njihovu kupovnu moć. Međutim, deflacija je pogubna za proizvodnju. U uslovima deflacije pada rentabilnost kapitala u proizvodnji, zbog čega preduzeća smanjuju proizvodnju i zaposlenost faktora proizvodnje. To se dalje odražava na pad cijena faktora proizvodnje. Međutim, u uslovima deflacije očekuje se kontinuirani pad cijena, tako da niža cijena faktora proizvodnje i finalnih proizvoda neće imati za posljedicu rast tražnje. Očekivanje smanjenja cijena utiče na dalji pad tražnje, a pad tražnje utiče na dalji pad cijena. Dakle, deflacija postepeno zaustavlja ekonomiju i dugoročno ne donosi dobro ni vlasnicima roba, a ni vlasnicima resursa. Ona jedino kratkoročno pogoduje onima koji imaju obezbijeđene prihode i koji samo učestvuju u potrošnji.

I razvijene zemlje svijeta susreću se sa deflacijom. Međutim, one mnogo lakše rješavaju problem njenog razarajućeg djelovanja na ekonomiju. Deflaciju pokreće pad tražnje, uglavnom, prouzrokovan skupim novcem. Zemlje koje vode diskrecionu monetarnu politiku, u uslovima deflacije, mogu povećati ponudu novca i smanjiti njegovu cijenu a da to ne izazove inflaciju. BiH nema klasičnu centralnu banku i ne može štampanjem novca rješavati problem manjka tražnje. Da bi povećala tražnju i oslobodila se razornog dejstva deflacije BiH se mora zadužiti i opteretiti poreske obveznike u narednim godinama.

“Povratni udar”

Pad cijena niza proizvoda na svjetskom tržištu zbog recesije, uključujući i one strateške (nafta i hrana), djelimično je ublažio posljedice krize po privredu i stanovništvo u BiH. Izlazak najmoćnijih ekonomija svijeta iz recesije biće praćen rastom cijena nafte, električne energije, hrane, sirovina, transportnih usluga, špediterskih usluga i slično. Zemlje sa malim učešćem u svjetskoj trgovini naći će se u vrlo teškoj poziciji u postkriznom periodu. Tražnja za njihovim proizvodima mnogo će se sporije oporavljati od rasta tražnje na svjetskom tržištu za naftom i hranom. To će dovesti do uspostavljanja novog pariteta cijena uvoznih i izvoznih proizvoda, na štetu izvoza iz nerazvijenih zemalja.

Više cijene nafte, energije i hrane na svjetskom tržištu direktno će uticati na povećanje troškova proizvodnje i u privredi BiH i na rast cijena na domaćem tržištu. Konkurentnost privrede BiH na svjetskom tržištu (a i na domaćem) biće dodatno ugrožena. Izvozne cijene naših proizvoda prije recesije biće teško dostići. Tek tada će biti vidljivo da su posljedice krize dugoročnije prirode, zatim da smo u krizu ušli gotovo spontano, dijeleći sudbinu cijelog svijeta, a da ćemo iz krize morati izaći sami, odnosno odabrati i realizovati vlastitu strategiju. Da bismo zauzeli mjesto koje smo imali na svjetskom tržištu prije krize, koje nije bilo idealno, moraćemo uložiti mnogo napora, jer povratak na svjetsko tržište neće biti spontan kao padanje u krizu. Konkurencija na svjetskom tržištu biće snažno zaoštrena. Od svakog ko se želi vratiti na svjetsko tržište bar u razmjerama koje je imamo prije krize, zahtijevaće se da to učini uz viši nivo konkurentnosti. Naša pozicija na svjetskom tržištu nije bila zavidna ni prije krize, a bez povećanja konkurentnosti privrede nećemo ni nju uspjeti očuvati.

Rast cijena uvoznih proizvoda pogodovaće rastu javnih prihoda, zbog čega vlasti neće biti iskreno zabrinute zbog rasta troškova u proizvodnji. Zemlje sa velikim deficitom trgovinskog bilansa, kakva je naša, u uslovima rasta cijena uvozne robe i kroz nečinjenje domaćih vlasti, ubrzano gube na konkurentnosti domaće privrede i natprosječno umanjuju standard stanovništva. BiH ima predispozicije da se upravo to dogodi u postkriznom periodu. Dakle, privredi BiH prijeti još jedan snažan povratni udar svjetske ekonomske krize koji će biti izazvan rastom tražnje i cijena strateških proizvoda na svjetskom tržištu u vrijeme prosperiteta.

Nažalost, u BiH se najviše i nabolje uči na greškama. Sada, umjesto što se zavaravamo pričama da će nas mimoići kriza koja je uveliko ovdje i naivno nadamo da će ovdje početi prosperitet istovremeno kada počne u SAD i u EU, trebalo bi svako preduzeće da razrađuje vlastitu strategiju uključivanja u početak oporavka svjetske ekonomije. Isto tako, vlasti bi trebale pripremati novu strategiju javne potrošnje koja bi bila podrška privredi da pronađe svoje mjesto u svjetskoj ekonomiji u novim okolnostima. Bez toga, povratni udar krize mogao bi ekonomiju BiH dovesti u beznađe upravo onda kada svi očekuju prosperitet. Time bi ukupna konfuzija u BiH bila produbljena.