BANJALUKA – Domaći proizvođači godinama muku muče sa plasmanom svojih proizvoda u stranim trgovinskim lancima u BiH. Hiper i supermarketi im za njihovu robu, prema procenama, duguju oko 500 miliona KM. Tvrde kako godinama plaćaju reket za “ulazak” robe u trgovine, a ukoliko i na to pristanu, uplate za robu čekaju mjesecima.

Predsjednik Udruženja poljoprivrednika-stočara RS Vladimir Usorac tvrdi kako srbijanski lanci «Delta Maxi», hrvatski «Konzum» i slovenački «Mercator» uslovljavaju domaće proizvođače da plate reket kako bi njihove proizvode uopšte stavili na police. Tako „ulaz“, nezvanično, košta od 5.000 do 20.000 maraka, a naplata robe čeka se od 120 do 240 dana.

«Sad nam je stvarno prekipjelo! Još ne možemo da izvozimo žive životinje, a ono malo što se proizvede teško se plasira na domaće tržište. Ucjenjuje nas kako ko stigne, uvode visoku maržu, pa su naši proizvodi nerealno skuplji od stranih, jer im nije u interesu da se prodaje domaće, nego ono što je porijeklom iz njihovih zemalja», tvrdi Usorac.

Trgovačke zavrzlame objašnjava činjenicom da marketi i kompanije za proizvodnju mesa imaju iste vlasnike.

Desimir Živanić, direktor preduzeća koje plasira oko 15 odsto ukupno proizvedenih pilića na tržištu BiH, kaže kako su trgovački lanci toliko pooštrili uslove plasmana robe, pa po pravilu domaći proizvodi imaju najlošiju poziciju na policama supermarketa. Po njegovim riječima, odnos sa trgovinskim lancima je po principu «uzmi ili ostavi» – proizvođači su nemoćni pa pristaju da im supermarketi mjesecima drže novac i plaćaju kad žele, bez obzira na ugovorene rokove.

Nakon što su godinama preko hrvatskog «Konzuma» plasirali svoj krompir i lubenice u Hrvatsku, zbog nemogućnosti naplate po nekoliko mjeseci, ljevčanski farmeri odustali su od saradnje sa ovim trgovinskim gigantom. Koliko je teško da domaći proizvod dođe u hipermarkete, govori podatak da su farmeri sa ovog područja već bacili više od 10.000 tona neprodatog krompira.

Direktor Zemljoradničke zadruge iz Gradiške Radomir Marković kaže kako je porazno to što domaće voće i povrće trune, jer ne samo da se ne može izvoziti nego mu nema mjesta ni u domaćim trgovinama.

Farmeri rješenje vide u donošenju zakona koji bi ograničio rokove plaćanja i uveo kaznene poene za nepoštovanje rokova.

S druge strane, u Asocijaciji poslodavaca RS upozoravaju da se takve stvari ne mogu rješiti zakonom.

«Nemam saznanja da su domaći proizvođači reketirani, niti da ih neko ucjenjuje. Činjenica je da vrlo teško plasiraju proizvode i da stalno imaju probleme sa naplatom. To je naročito izraženo nakon zatvaranja malih trgovina koje su im bili redovnije platiše», kaže predsjednik Asocijacije Zdravko Ostojić.

On smatra da se državne institucije moraju pozabaviti problemom favorizovanja strane nad domaćom robom, ali su te mjere vrlo ograničene.

«Jedino što država može da uradi jeste da osigura otkup proizvoda, ali za to trenutno nismo sposobni», rekao je on.

Portparol hrvatskog supermarketa «Pevec» Biljana Lukić, odbacuje optužbe na račun trgovinskih lanaca, objašnjavajući kako to sa «Pevecom» nije slučaj. Istina je kaže, da proizvođači moraju da ispune uslove kvaliteta proizvoda, ali je to u cilju zaštite kupaca. Rokovi plaćanja, su kaže, stvar ugovora između njih i domaćih firmi. Ko pristane na te uslove, nema osnova za žalbe.

Direktor kompanije «Delta Maksi» Banjaluka Vojkan Marković kaže kako njihovom u asortimanu ima oko 30 odsto domaćih proizvoda. Uvjerava kako su rokovi plaćanja dobavljačima od 15 do 90 dana i da ova kompanija nastoji da sve svoje obaveze izvršava na vreme.