LONDON- Još od kraja Drugog svjetskog rata, Turska je gravitirala Zapadu. Već decenijama je članica NATO-a, još davne 1987. godine je aplicirala za članstvo u onome što će kasnije postati EU. Ipak, pod predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom došlo je do značajnih preokreta i promjena. Kao prvo, pregovori sa EU su suspendovani kao odgovor na kršenje ljudskih prava kao i kršenje vladavine prava.
Posljednja dešavanja te spor Erdogana i Trampa doveo je do zabrinutosti o spoljnoj politici Turske. Štaviše pojavile su se priče kako bi Turska mogla da napusti NATO, te da uspostavi daleko jače veze sa Rusijom, Kinom i Iranom. Takođe, postoji bojazan da će Turska dopustiti milionima sirijskih izbjeglica da krenu za EU. S druge strane, nijedna od ovih stvari neće riješiti stanje Turske, koje je trenutno prilično urgentno.
U suštini, mnogi su uvjereni da je najveći problem u prekomjernom pozajmljivanju. Naime, analitičari su uvjereni da su turske kompanije posuđivale i previše od banaka, kako bi profitirale od građevinskog boom-a, a sada se bore da te kredite vrate u dolarima i evrima.
Eksperti takođe upozoravaju da ovo neće biti lokalizovana kriza. Mnoge od ekonomija strijepe od vijesti iz Turske, iako turska ekonomija čini jedan odsto svjetske ekonomije.
Primjera radi, južnoafrički rand je pao za 3,1 odsto, ruska rublja za 0,8 odsto, a meksički peso za 1,5 odsto.
Ipak, stručnjaci imaju neko drugačije mišljenje. Tako Leri Eliot, ekonomski ekspert kaže da cijelu situaciju nije baš lako objasniti:
“Kao prvo, Turska je relativno velika zemlja, sa populacijom od 80 miliona stanovnika i ekonomijom koja je, recimo, četiri puta veća od grčke ekonomije”, kaže Leri Eliot, te dodaje;
“Ipak, moramo biti svjesni, finansijska tržišta ne traže diplomatske poteze kojima će Turska pokazati svoju geopolitičku važnost, već prave, ekonomske mjere koje će spriječiti rušilački cunami koji bi mogao nastupiti i opustošiti tursku ekonomiju”, kaže Eliot.
Takođe, postoji ozbiljna zabrinutost da bi evropske banke mogle pretrpjeti ozbiljne gubitke u Turskoj.
Tom Kinmont, strateg u banci “ABN Amro Bank” kaže da evropske banke nisu u toj mjeri prisutne u Turskoj, osim španskih. Primjera radi, čak 31 odsto profita španske banke BBVA potiče od njihovog prisustva u Turskoj. Banke poput Unicredit, BNP, ING i HSBS imaju daleko manje posla u Turskoj.
I dok je izloženost evropskih banaka minimalna, Evropljani brinu zbog drugih stvari. Trenutno, najveću brigu predstavlja mogućnost da Turska samo propusti četiri miliona sirijskih izbjeglica ka EU, što bi izazvalo pravi haos. Trenutno, u Turskoj je registrovano između četiri i pet miliona sirijskih izbjeglica, a EU plaća Turskoj da ih ne puštaju dalje. Ako znamo da u Evropi trenutno jačaju desničarski pokreti, novi priliv izbjeglica mogao bi izazvati alarmantno stanje.
Svi se pitaju šta je to što Turska može učiniti da popravi ovaj problem. U teoriji, Erdogan se može obratiti MMF za finansijsku pomoć. Takođe, može ograničiti novčane transfere i tako sačuvati kapital u zemlji.
Ipak, za sada nema najave da će učiniti bilo šta od pomenutog.
Naravno, Erdoganu bi svakako bilo ispod časti da traži novac od MMF. S druge strane, ograničavanje novčanih transfera može se vratiti kao bumerang, jer su Turskoj neophodni investitori, a ovo ih samo može odbiti od investiranja.
U svemu tome, Erdogan za odlužio za treću opciju, a to je da optuži strance za turske probleme. Turcima je poručio da evre i dolare zamijene u lire, jer je riječ o domaćoj i nacionalnoj borbi. (GUARDIAN)
