BANJALUKA – Predsjednik Privredne komore Republike Srpske Goran Račić smatra da Srpska bogata prirodnim resursima prvenstveno hidropotencijalom, šumama i obradivim zemljištem, ali da je za strategiju razvoja potreban i veći nivo podsticaja.

On je rekao da je Repubilka Srpska društvo bogato vodnim potencijalom koji je odličan za izgradnju hidroelektrana, te istakao da će postrojenja koja gradi “Elektroprivreda Republike Srpske” znatno promjeniti elektroenergetsku situaciju.

“Započeto je nekoliko projekata izgradnje hidroelektrana. Imamo čak i privatne koje su u fazi izgradnje i za koje se očekuje da će biti brzo završene. Ali, oni kapaciteti koje gradi `Elektroprivreda Republike Srpske`, svakakao će promjeniti njenu elektroenergetsku situaciju”, istakao je Račić.

On je ukazao da bi ti projekti trebali brže da se realizuju, ali da kasne zbog problema i okolnosti u kojima se nalazi društvo u cjelini.

Račić je rekao da su prostori Republike Srpske poznati i po velikom brou sunčanih dana, poebno Hercegovina, što omogućava izgradnju solarnih elektrana.

On je naveo i da je gotovo 55 odsto površine Republike Srpske prekriveno šumom i da je taj potencijal predpostavka za jači razvoj proizvodnje drvne industrije i proizvodnje namještaja.

Tražiti načine za povećanje proizvodnje hrane

On je napomenuo da Republika Srpska iako ima poljoprivredne žitnice sa najvećim prosjekom obradivog zemljišta po glavi stanovika i dalje uvozi hrana, pa je pokrivenost uvoza izvozom 25 odsto.

Račić ukazuje da je inflacija u Republici Srpskoj najviše prouzrokovana rastom cijena hrane koja je oko osam odsto, te da se u tom djelu moraju tražiti mogućnosti smanjenja spoljnotrgovinskog deficita i povećanja domaće proizvodnje.

“Ako mi kao društvo sa najvećim procentom obradivog zemljišta po glavi stanovnika od skoro jednog hektara, uvozimo oko 200 miliona KM kukuruza i pšenice, ili ako uvozimo oko 200 miliona KM svinjskog i goveđeg mesa, onda se trebamo zapitati da li je to dugoročno održivo”, ocijenio je Račić i sugerisao da se što prije moraju tražiti načini za povećanje domaće proizvodnje hrane.

Prema njegovim riječima, moraju se stvoriti fondovi, mogućnosti za podsticanje proizvođača kako bi se vratio onaj nivo proizvodnje kakva je nekada bila.

Račić je dodao i da je slično i sa uvozom vode u Republiku Srpsku koji je u vrijednosti oko 40 miliona KM.

“Ako dodamo i Federaciju BiH koja je po broju uvoznika i veličini uvozičkih firmi ispred Republike Srpske i da se u tom entitetu uvozi vode u vrijednosti većoj od 100 miliona KM, onda treba postaviti pitanje – da li je toliki uvoz potreban?”, upitao je Račić.

On je dodao se uvoz piva kreće blizu 200 miliona KM, bez obzira što domaća pivarska industrija može kvalitetno da snabdije tržište.

“Dugoročno moramo više promovisati domaće proizvode. Naše najmlađe, od vrtića i osnovih škola, treba učiti ekonomskom patriotizmu kako bi postali istinski potrošači domaćih proiozvoda”, naglasio je Račić.

On je pojasnio da je to dugoročna mjera, ali i da se moraju raditi stvari i u kratkom periodu kako bi se pojačala domaća proizvodnja i kako bi se uticalo na zamjenu uvoza.

Račić je i naveo da bi se smanjenjem uvoza hrane za 50 miliona KM bruto domaći proizvod /BDP/ Republike Srpske povećao za oko 0,4 odsto.

Efekti podsticaja moraju biti mjerljivi

Račić je istakao da je za startegiju razvoja potreban i veći nivo podsticaja, naglasivši da efekti tih podsticaja moraju biti mjerljivi kako bi se moglo sagledati koliko je to uticalo na zaposlenost, na supstituciju uvoza i na povećanje domaće proizvodnje.

“Ima dosta podsticaja u poljoprivredi, gotovo 200 miliona KM. Moraćemo to, zajedno sa Vladom Republike Srpske da mijenjamo koncepte i proiritete. Mislim da treba napustiti koncept podsticaja po hektaru i gledati koliki prinos se ostvari, jer se mora raditi da se postignu veći prinosi i viši nivo kvaliteta žitarica”, rekao je Račić.

On je naveo da već postoje primjeri domaćih proizvođača koji su ulagali u ostvarenje boljeg kvaliteta pšenice, kao i u druge parametre kako bi brašno bilo vrhinskog kvaliteta i prihvatiljvo za potrošače na domaćem tržištu.

Račić smatra i da su potrebni i veći podsticaji za unapređenje tehnologije u domaćim kompanijama, veći investicioni ciklusi, pošto oprema koja se koristi mora biti produktivnija.

I 2026. godina će biti neizvjesna kao 2025.

Račić smatra da će i 2026. godina biti neizvjesna kao i 2025. godina, jer se nastavlja trend rasta troškova, a povećan je i iznos minimalne zarade.

“Mi smo imali prijedlog da to povećanje ide drugačije, jer sadašnjim se stvara jedna vrsta uranilovke koja izaziva nezadovoljstvo kod radnika, pošto poslodavci ne mogu svim radnicima linearno povećati platu za koliko je došlo do povećanja minimalne zarade”, naveo je Račić.

On je naglasio potrebu da se više poveća plata nosiocima poslova, to jest licima sa srednjom stručnom spremom, te višom i visokom spremom.

“U tom djelu imamo i problema i nezadovoljstva kod radnika, jer radnici sa tim spremama zaslužuju veća primanja, a zbog samog praga koji je podignit najnižom zaradom, to je teško izvodljivo u firmama”, pojasnio je Račić.

On je kao primjer naveo zdravstvo, gdje je plata između čistačice i doktora medicine došao na jedan prema dva, a da je nekad bilo jedan prema pet ili jedan prema sedam.

Ekonomija Srpske opstaje zbog dominacije malih i srednjih preduzeća

Račić ukazuje da je svijet postao izazovno tržište i da je teško je predvidjeti šta se sve može očekivati, te da u takvim okolnostima ekonomija Republike Srpske opstaje zato što njom dominiraju mala i srednja preduzeća koja se lako transformišu u skladu sa potražnjom.

“Tim preduzećima upravljaju njihovi inokosni vlasnici koji brzo donose odluke, lako se transformišu i pronalaze nove partnere. Time je naša ekonomija uspjela da očuva svoj potencijal – zbog svoje strukture, brzine donošenja odluka od samih vlasnika i lake transformacije sa jednog proizvodno programa na neki drugi proizvod za kojim je veća tražnja”, kaže Račić.

Bez očekivanja za tržište EU

Račić ne očekuje da će biti promjene stanja na tržištu EU, ali i smatra da treba težiti da BiH postane članica EU i zbog same ekonomije i zbog slobode kretanja.

On kaže da, kada bi bile prohodnije granice između BiH i EU, bili daleko manji troškovi i logistika za ekonomiju Republike Srpsku koja bi time bi bila konkurentnija tržištu EU.

Račić navodi da se iz Republike Srpske u EU najviše izvoze proizvodi iz oblasti mašinske i elektroindustrije, djelovi dobavljača automobilske industrije, kao i da su prisutni i proizvodi drvne industrije, tekstilne, obućarske, te nešto malo prehrambenih, ali da ih sad većina nema onu tražnju koja bila ranije.

“Vidimo da je auto-industrija u Evropi u jednoj velikoj krizi. Suočena je sa velikom konkurencijom koja dolazi iz Kine, i prema nekim procjenama, očekuje se da će u narednih pet godina skoro 40 odsto automobila na evropskim tržištima biti porijeklom iz Kine”, kaže Račić.

Pad tražnje na Zapadu doveo do pada industrijske proizvodnje u Srpskoj

Račić je ocijenio da je 2025.godina gotovo identična kao 2023. i 2024. koju karakteriše da je privreda Republike Srpske suočena sa brojnim izazovima, prvenstveno to da je pad tražnje na zapadnom tržištu prouzrokovao pad industrijske proizvodnje u Srpskoj.

On je naveo da su bili prisutni i izazovi u pogledu nedostatka radne snage, ekonomskih migracija, te suočavanje iz godine u godinu sa povećanjem troškova proizvodnje koji se ogledaju u rastu cijena repromaterijala, povećanje zarada koje potuču od povećanja najniže zarade koja se svake godine definiše za narednu godinu, te problem rasta cijene struje, troškovi njene distribucije i troškovi koji nastaju njenim nestankom.

“Mi danas, kada analiziramo oblasti energetike, prerađivačke industrije koja je za nas posebno značajna i rudarstva, imamo pad industrijske proizvodnje koji se kređe oko šest odsto. Činjenica je da ćemo i u 2025. godini imati rast BDP-a, ali neće biti na onom nivou za kojim ovo društvo i ekonomija ima potrebu”, ocijenio je Račić.

On je mišljenja da se teško moće očekivati da će se ekonomija Republike Srpske vratiti na onaj obim robne razjene sa inostranstvom koji je bio prije izbijanja sukoba u Ukrajini, jer je Evropa u velikoj histeriji rata i krizi svog indentiteta, gdje se više ne zna da li je to politički, vojni savez, ili ekonomski savez.

Privredna komora i dalje insistira na restrukturisanju javnih preduzeća

Račić je naveo da Privredna komora i dalje insistira na restrukturisanju javnih preduzeća u Republici Srpskoj kako bi postala profitabilnija.

“Kroz naše kontakte i razgovore sa premijerom Savom Minićem, ali i iz njegovih izjava, vidljivo je da nije zadovoljan kako funkcionišu javna preduzeća i da je spreman da se posveti tom procesu”, kaže Račić.

On je rekao da Privredna komora Republike Srpske smatra da u javnim preduzećima nije postignut onaj obim efikasnosti u samim upravljačkim procesima niti nivo prihoda i troškova koji omogućava da postanu racionalna i profitabilna, već se suočavaju sa velikim gubicima, pa postaju teret cjelokupne privrede.

Račić je kao ilustraciju naveo da se stanje u “Željeznicama Republike Srpske” /ŽRS/ iz godine u godinu sanira iz budžeta iako posotji zaduženje kod Svjetske banke za oko 100 miliona KM radi restrukturisanja.

“Taj postupak nije okončan i danas se sa budžetskih rashoda plaćaju te obaveze prema Svjetskoj banci, a nisu vidljivi efekti tih reformi”, istakao je Račić.

On je rekao da je putnički saobraćaj željeznicom na minimalnom nivou, ali i da nije ni realno očekivati da postanr efikasan.

“Potrebno je jačati željeznički saobraćaj u pogledu prevoza robe, iz `Alumine` i iz `Mitala` i bilo bi dobro da se ova dva velika poslovna subjekta vežu za `Željeznice`, jer su u ih oni držali u vitalnom statusu. Ukoliko oni ne budu zadovoljni uslugama, ući će u organizaciju vlastitog prevoza”, naveo je Račić i ukazao da se u transportu robe željeznicom treba dobiti niža cjena nego što je to u drumskom.

On je rekao da “Elektroprivreda Republike Srpske” ima višak radnika, kao i “Šume Srpske” koje imaju probleme sa radnom snagom iako imaju više od 4.000 zaposlenih.

“Jako je mali broj firmi koje su zainteresovane da izvode radove u šumarstvu jer su cijene za te radove niske, a poslovi su zahtjevni, ali i opasni. Cijena radova koje izvode `Šume Srpske` vlastitim sredstvima i svojim radnicima je za oko 20 odsto veća nego što to rade privatne kompanije”, naveo je Račić u intervjuu Srni.