Projekcije pokazuju da po svim ključnim ekonomskim parametrima, globalna privredna moć definitivno mijenja vlasnike, odnosno da će najbrže rastuće zemlje u razvoju do 2050. učestvovati u svjetskom BDP sa približno 50 odsto, dok će učešće zemalja G7 opasti na tek nešto više od 20 odsto. Kompanije koje odustanu od poslovanja na tržištima u razvoju, zbog kratkoročnih političkih i ekonomskih nestabilnosti koje prate jačanje njihovih ekonomija, propustiće najbitniji izvor globalnog privrednog rasta do 2050 godine, poručuje se u najnovijem izvještaju kompanije PwC o dugoročnim promjenama u svetskoj ekonomiji.

Globalni rast privrede bi do 2050. godine mogao da se udvostruči i da značajno premaši rast populacije, zahvaljujući povećanju produktivnosti usljed kontinuiranog razvoja tehnologija. Očekuje se da će privrede zemalja u razvoju iz grupe E7 rasti u proseku dvostruko brže nego u državama sa razvijenom ekonomijom (G7), te da će među sedam najrazvijenijih, šest biti zemlje u razvoju kao što su Kina, Indija i Indonezija.

SAD bi mogle pasti na treće mjesto po BDP-u, dok bi udio 27 zemalja članica EU u stvaranju globalnog BDP mogao biti manji od 10 odsto do 2050. godine. Velika Britanija bi mogla pasti na 10. mjesto, Francuska ne bi bila među prvih deset zemalja u svijetu po BDP-u, a Italija ni među prvih dvadeset, jer će ih preteći zemlje u razvoju, poput Meksika, Turske i Vijetnama.

Zemlje u razvoju, međutim, trebalo bi značajno da unaprijede institucije i infrastrukturu kako bi realizovale svoje dugoročne razvojne potencijale, navodi se u najnovijem izvještaju kompanije PwC pod nazivom „Pogled unaprijed: kako će se mijenjati globalna ekonomija do 2050.godine“. U izvještaju se prikazuju dugoročne projekcije globalnog privrednog rasta za 32 zemlje sa najboljim privrednim rastom u svijetu, koje u stvaranju globalnog BDP učestvuju sa 85 odsto.

Projekcije rasta BDP do 2050. godine

Autori izvještaja predviđaju da će se globalni rast privrede udvostručiti do 2042. godine i da će prosječna godišnja stopa rasta u periodu između 2016. i 2050. godine iznositi 2.6 odsto. Godišnja stopa privrednog rasta grupe zemalja u razvoju (E7) koju čine Brazil, Kina, Indija, Indonezija, Meksiko, Rusija i Turska iznosiće skoro 3.5 odsto, dok će stopa privrednog rasta grupe najrazvijenijih zemalja svijeta koju čine Kanada, Francuska, Nemačka, Italija, Japan, UK i SAD iznositi tek 1.6 odsto.

Globalna ekonomska moć će nastaviti da se pomjera ka privredama zemalja u razvoju u Aziji i drugim djelovima svijeta, a ova tržišta će pokretati rast globalne privrede i vremenom će uvećavati svoje učešće u stvaranju globalnog BDP-a. Učešće zemalja grupe E7 u stvaranju globalnog BDP moglo bi iznositi približno 50 odsto do 2050. godine, dok će učešće grupe zemalja G7 opasti na tek nešto više od 20 odsto (slika 1).

pwc 1

 

Računato prema paritetu kupovne moći (purchasing power parity – PPP), Kina je već pretekla SAD i postala najjača privreda u svijetu, dok se Indija trenutno nalazi na trećem mjestu i predviđa se da će do 2050. godine, takođe, preteći Sjedinjene Države. Francuska, do tada, više neće biti među deset zemalja sa najjačom privredom u svijetu, UK će pasti na 10. mjesto, dok će se Indonezija popeti na 4. poziciju, a među prvih sedam zemalja sa najboljim privrednim rastom u svijetu, šest bi mogle biti današnje zemlje u razvoju.

Kada se posmatra BDP mjeren po tržišnom kursu, radikalno pomeranje globalne ekonomske moći nije tako uočljivo zbog nižeg prosječnog nivoa cijena roba i usluga u zemljama u razvoju. Projekcije, međutim, pokazuju da bez obzira na to koji se sistem obračuna koristi, Kina će do 2030. godine biti prva, a Indija treća zemlja sa najjačom privredom u svijetu.

Zemlje u razvoju, poput Indonezije, Brazila i Meksika, vjerovatno će do 2050. imati bolji privredni rast nego UK i Francuska, dok bi, računato prema paritetu kupovne moći, Pakistan i Egipat mogli da preteknu Italiju i Kanadu. Vijetnam, Indija i Bangladeš mogle bi biti zemlje sa najbržim privrednim rastom u periodu do 2050. godine, sa prosečnom godišnjom stopom rasta od 5 odsto.

Nigerija ima potencijal da postane zemlja sa najbržim ekonomskim rastom i najjačom privredom u Africi i mogla bi se popeti sa 22. na 14. mjesto po BDP-u do 2050. godine. Nigeriji će to uspeti pod uslovom da, osim eksploatacije nafte, razgrana privredu i ojača institucije i infrastrukturu. Kolumbija i Poljska, takođe, imaju veliki potencijal i predviđa se da će postati zemlje sa najbržim rastom i najjačom privredom u Latinskoj Americi, odnosno Evropi. Ukoliko se Evropa, pak, posmatra u širem geografskom kontekstu, prognoze ukazuju da će Turska imati brži privredni rast i od Poljske.

U izvještaju se predviđa da će godišnji rast svjetske privrede iznositi u prosjeku 3.5 odsto do 2020. godine, potom će pasti na 2.7 odsto u periodu od 2021. do 2030. godine, u deceniji nakon toga će iznositi 2.5 odsto, a zatim 2.4 odsto u periodu od 2041. do 2050. godine.

Pomenuta kretanja se zasnivaju na dva ključna faktora. S jedne strane, u razvijenim ekononijama će nastaviti da opada udio radno sposobnog stanovništva usljed starenja populacije (slika 2), a istovremeno će zemlje u razvoju bilježiti umjereniju stopu privrednog rasta uporedo s jačanjem njihovih privreda, što je u skladu sa dokazanim teorijskim modelima o vraćanju stope privrednog rasta na prosječnu vrijednost u dugom roku. Takođe, za ovu grupu zemalja se ističe da svoj veliki razvojni potencijal mogu iskoristiti u potpunosti samo ako realizuju strukturne reforme koje će obezbijediti makroekonmsku stabilnost i budu značajnije ulagale u obrazovanje, infrastrukturu i tehnologije.

pwc 2

Neminovno prilagođavanje tržištima u razvoju

Najvažniji rezultati ovog istraživanja upućuju na zaključak da će se svjetska privreda do 2050. godine suočavati sa brojnim izazovima na putu ka privrednom razvoju. Starenje stanovništva i klimatske promjene zahtijevaju da se razmišlja unaprijed, s ciljem da se zaposleni osposobe da i kasnije u životu nastave da doprinose društvu, kao i da se promoviše ideja održivog razvoja. Usporen rast globalne trgovine, pojava nejednakosti i nestabilna geopolitička situacija nalažu potrebu za diversifikacijom privrede, kako bi se povećale šanse za otvaranje novih radnih mjesta i zapošljavanje postalo dostupnije za sve, što se odnosi i na razvijene i na privrede u razvoju.

Istovremeno, kompanije će morati da značajnije prilagode svoje poslovanje tržištima u razvoju, koja pružaju brojne mogućnosti zahvaljujući novim industrijskim granama, saradnji sa stranim partnerima na drugim tržištima, kao i daleko brojnijoj mlađoj populaciji nego što je to slučaj u razvijenim ekonomijama. Sa jačanjem institucija, društvene i makroekonomske stabilnosti, tržišta u razvoju postaju atraktivna za ulaganja i privlačenje talentovanih kadrova.

Privrede ovih zemalja se brzo razvijaju i relativno su nestabilne, što iziskuje od kompanija da budu fleksibilne i dinamične kako bi ostvarile uspjeh. Kompanije treba da budu spremne da prilagode svoju robnu marku i tržišnu poziciju drugačijim, nerijetko specifičnim zahtjevima ovakvih privreda, što prije svega zahtijeva temeljno razumijevanje lokalnog tržišta, zakonske regulative i navika potrošača, pa time i saradnju s domaćim partnerima.

Glavna poruka ovog istraživanja je da međunarodne kompanije i ostali investitori treba da imaju dovoljno strpljenja kako bi prebrodili sve kratkoročne ekonomske i političke nestabilnosti koje neminovno prate tržišta u razvoju na putu ka njihovom jačanju. Argument za takav zaključak su projekcije koje jasno ukazuju na to da se odustajanjem od poslovanja na tržištima u razvoju propušta najbitniji izvor globalnog privrednog rasta do 2050. godine.

Jelena Miletić, menadžer Odeljenja za marketing i komunikacije u kompaniji PwC Srbija

Izvor: BIF