Da li poreska reforma više ili manje podstiče privredni rast od smanjenja korupcije? Filip Agion, poznati ekonomista, sa saradnicima je našao da je važnije ukloniti korupciju nego približiti poreski sistem optimalnom. Zašto?

Piše: Vladimir Gligorov, srpski ekonomista i politikolog, ekspert Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije

Jedan način da se to vidi jeste da se pretpostavi kako poreski obveznici određuju javna i druga dobra i usluge kojima žele da ih država snabdeva, a dobrovoljno plaćaju porez u skladu s tim koliko im oni vrede. To bi recimo bilo izvodivo u uslovima neposredne demokratije, gde se jednoglasno odlučuje. Istovremeno bi se odredilo i šta se finansira zajednički i ko je koliko spreman da izdvoji sredstava.

Te odluke bi bile u skladu sa poslovnim i radnim interesima poreskih obveznika, što znači da ti izdaci ne bi umanjivali pojedinačnu i ukupnu efikasnost jer ne bi predstavljali dodatno neželjeno opterećenje. Naravno, svi postojeći poreski sistemi odstupaju od optimalnog, kako zbog načina na koji se donose odluke o poreskim obavezama, tako i zbog toga na šta se stvarno troše. Delimično zbog tih odstupanja postoji izbegavanje poreskih obaveza i opstaju neformalna ili obojena tržišta.

Uzmimo da postojeći poreski sistem nije preterano udaljen od optimalnog, ali korupcija značajno utiče na šta se novac troši. Ili se ono što se želi dobija skuplje ili se poreski novac troši na stvari koje obveznici ne žele. I, zapravo, neka je poreski sistem optimalan u tom smislu da ljudi plaćaju upravo onoliko poreza koliko smatraju da su spremni za budžetske potrebe, ali se novac troši na druge stvari. Jasno je da ove odluke o potrošnji značajno utiču na ponašanje poreskih obveznika jer oni ne dobijaju ono za šta su izdvojili novac.

U tim okolnostima, dakle u okolnostima korumpiranosti privrednih vlasti, dodatna poboljšanja poreskog sistema ne mogu značajno da povećaju efikasnost privređivanja, pa prema tome ni da utiču na ubrzanje privrednog rasta. Nesporno veći uticaj imalo bi uklanjanje korupcije.

S jedne strane, sredstva bi se trošila efikasnije i na stvari za koje su namenjena, a sa druge strane spremnost da se plaćaju porezi bi se povećala ili, drukčije rečeno, izbegavanje poreza i korišćenje neformalnih tržišta bi se smanjili, a da za to ne bi bila potrebna neka dodatna prisila. Naravno, porezi bi se i dalje plaćali zato što je to zakonska obaveza, ali bi primena zakona bila jeftinija i efikasnija. Povećala bi se poreska osnova samo po osnovu optimalnosti oporezivanja u odnosu na ono što se poreskim sredstvima dobija.

Šta se sve može smatrati korupcijom? Zanimljiv je primer iz predsedničkih izbora u SAD. Veoma se iscrpno raspravlja o korumpiranosti gospođe Klinton, gde se posebno misli na veze sa velikim bankama i fondacijom njenog muža. Štaviše, njen protivnik gospodin Tramp tvrdi da je čitav sistem korumpiran. Kao dokaz on iznosi svoje iskustvo.

Navodno je on davao novčane priloge svima jer je time ostvarivao svoje poslovne planove. Izričito tvrdi ne samo da je davao novac, već i da zauzvrat dobija ono što mu je trebalo. Dobro, u slučaju porodice Klinton, on je navodno sa 100 hiljada dolara donacije njihovoj fondaciji obezbedio da gospodin i gospođa Klinton prisustvuju njegovom venčanju. No, u drugim slučajevima je kupovao druge usluge. Niko, kaže on, ne poznaje sistem bolje od mene.

Kako bi on izmenio taj sistem koji je detaljno izučio koristeći ga? Konkretni predlozi nisu sasvim jasni, ali uglavnom idu u pravcu smanjenja poreza, uglavnom bogatim poslodavcima, i uklanjanjem regulative koja stoji na putu ostvarenju nekih poslovnih programa (recimo u energetskom sektoru, gde bi se manje vodilo računa o očuvanju okoline).

To bi zajedno dodatno udaljilo poreski sistem od optimalnog, dok korupcija ne bi bila smanjena. Štaviše, ako bi se sledilo načelo po kojem je potrebno smanjiti javne izdatke kako bi se sprovelo smanjenje poreskog tereta i podstaklo ulaganje u sektore koji imaju značajne društvene troškove, to bi predstavljalo dramatično povećanje uticaja korupcije. Zajedničke posledice ove fiskalne politike bile bi značajno smanjenje efikasnosti američke privrede.

Slično je sa argumentima koji se često čuju kako je potrebno subvencionisati preduzetnike jer je institucionalni sistem neefikasan i korumpiran. To je tvrdnja da se negativne posledice postojeće korupcije neutrališu još većom korupcijom. Naravno, to održava i poreski sistem koji je daleko od optimalnog jer su potrebni značajni poreski prihodi od onih koji nisu korisnici subvencija. Zajedno uzeto, negativne posledice po efikasnost i privredni rast moraju biti velike.

Da li je svejedno tačno da bi smanjenje korupcije imalo veći pozitivni uticaj na privredni rast od poreske reforme? Teorijski posmatrano, a to potvrđuje istraživanje Agiona i saradnika, manji je problem ako neko plaća više, a neko manje da bi se obezbedilo neko javno dobro ili usluga, nego ako se plaća upravo onoliko koliko se želi, ali tog dobra ili usluge nema ili ne u onoj veličini i kvalitetu koji se želi.

Tako da bi uklanjanje korupcije, recimo preko svakojakih subvencija, imalo veći pozitivan uticaj na privredni rast od poreske reforme, što ne znači da i ona nije potrebna. (Izvor: Novi magazin)