Nove mjere mađarskog MOL-a za zaštitu od neželjenog preuzimanja po ko zna koji put aktuelizuju priču o njegovoj vlasničkoj budućnosti. Austrijski OMV je na Budimpeštanskoj berzi 2003. godine kupio oko 10 odsto akcija MOL-a.

Nešto kasnije OMV je objavio ponudu za preuzimanje MOL-a. Menadžment MOL-a je svojim akcionarima savjetovao da se ne odazovu na ponudu već da zadrže akcije jer "MOL vrijedi više kao samostalna kompanija", što je uticalo na to da ponuda za preuzimanje ne uspije. Izrevoltiran neuspjehom, OMV podnosi tužbu kojom pokušava uskratiti glasačka prava akcijama koje su po njihovom mišljenju bile pod direktnom kontrolom menadžmenta. Cjelokupna mađarska privreda je stala u odbranu nezavisnosti MOL-a. Glavnu riječ je vodila najveća mađarska banka OTP. Na kraju je donesen zakon po kojem niko ne može steći više od dva odsto akcija MOL-a bez prethodne saglasnosti Vlade.

Sukob MOL-a i OMV-a se vodio i u vezi s privatizacijom hrvatske INA. MOL je uspio da pobijedi upravo OMV na tenderu za prodaju 25 odsto plus jedne akcije INA. Krajem 2008. godine su završili postupak preuzimanja INA kupovinom još 17,50 odsto akcija. Koristeći INA, MOL je ušao i na tržište BiH, kupujući sarajevski "Energopetrol".

Nakon neuspješnog pokušaja preuzimanja OMV se odlučio na defanzivnu strategiju čekanja. Ali ovo nije trajalo dugo. Kao grom iz vedra neba odjeknula je vijest da je OMV prodao svojih 21,2 odsto akcija MOL-a ruskom "Surguneftegazu", što je prouzrokovalo stanje "elementarne nepogode" u Budimpešti. Odmah je ova transakcija okarakterisana kao neprijateljska i jasno je stavljeno do znanja da eventualna ponuda za preuzimanje nije dobrodošla. Odmah se pristuplio redefinisanju akata MOL-a. Promijenjen je Statut, tako da se odluke Upravnog odbora MOL-a ne mogu donositi bez tročetvrtinske većine. Čak je i na Budimpeštanskoj berzi objavljeno obavještenje Upravnog odbora u kojem se, između ostalog, ističe da su MOL-u potrebni mehanizmi protiv pritajenog preuzimanja kontrole. Izvori naklonjeni Rusima već podsjećaju da su ovakvi potezi u sukobu s evropskim pravilima o zaštiti slobode tržišta.

Šta bi u suštini dobio "Surguneftegaz" ili neko drugi ko bi stekao većinsko vlasništvo? Kompanija koja se domogne kontrolnog paketa akcija u MOL-u dobija i sinergetsku vrijednost. Naime, prilikom zvaničnog ulaska u vlasničku strukturu INA isticano je da MOL stvaranje strateškog partnerstva s INA doživljava kao prirodnu nadogradnju svoje dugoročne strategije stvaranja jake naftne kompanije u srednjoj Evropi s mogućnošću regionalnog rasta.

Prodaja dijela INA MOL-u je odličan poslovni potez na jednom od najbrže rastućih tržišta s velikim potencijalom. MOL i INA su zajedno i veći i snažniji od OMV-a. U saradnji sa slovačkim "Slovnaftom" (čiji je 70-odstotni vlasnik) MOL je po količini proizvedenog goriva slabiji od poslovnog rivala, ali s INA dostiže do 530.000 barela dnevno. MOL i INA zajedno imaju velike šanse da svoje proizvode plasiraju na tržište Srbije, Slovenije, pa čak i Poljske, Češke i Slovačke. U odnosu na proizvođače iz Ruminije i Bugarske MOL ima i geografsku prednost.

Pored svih neuspješnih preuzimanja državnih kompanija u regiji jugoistočne Evrope, jedini vrijedan "plijen" koji je OMV "zgrabio" je najveća rumunska naftna kompanija "Petrol SA". OMV je tokom 2004. godine od rumunske vlade kupio 51,01 odsto akcija "Petrola SA". Rumunski mediji su ovu prodaju oštro kritikovali tvrdeći da će OMV zloupotrijebiti dobijeni monopol, što se nedugo zatim i obistinilo. Kao rezultat tržišne pozicije, bili su u prilici da diktiraju cijenu goriva koja je u to doba u Rumuniji bila i do četiri puta skuplja od evropkog prosjeka. Danas je "Petrol" najveća korporacija u Rumuniji s prihodom od devet milijardi evra i s tržišnim učešćem od više od 50 odsto. "Petrol" u Moldaviji, prema tržišnom učešću, zauzima drugu poziciju, a u Bugarskoj treću. Najveća konkurencija "Petrolu" u Rumuniji je holandsko-rumunski konzorcijum "Rom Petrom", koji je zadnjih godina dostigao oko 35 odsto tržišnog učešća u Rumuniji, uz značajno pojačanje prisutnosti na tržištima Moldavije, Ukrajine, Bugarske i Albanije. Prošlu godinu su završili s prihodom od gotovo sedam milijardi evra. Poređenja radi, tržišna kapitalizacija "Petrola SA" je 14 puta veća od kapitalizacije "Rom Petroma".

U isto vrijeme, problemi u profitabilnosti komercijalne mreže, natjerali su menadžment OMV-a da proda 30 benzinskih stanica i započne pregovore o prodaji još 15 pumpi samo u Austriji. U posljednjih nekoliko sedmica češto se ponavljaju prošlogodišnje tvrdnje analitičara prema kojima OMV uveliko razmatra mogućnost zatvaranja do 25 benzinskih stanica za koje ne postoje kupci. Prema tim navodima, usljed snažnog smanjenog obima prodaje uzrokovanog produbljivanjem finansijsko-ekonomske krize, značajno je smanjena potrošnja goriva, pa se očekuje da će OMV prodati više od 100 svojih benzinskih pumpi u Austriji. Da ovakve spekulacije imaju osnova pokazalo je saopštenje OMV-a u kojem se ističe da se u narednom periodu naglasak stavlja na povećanje rasta kroz jačanje i širenje stanica na dobrim lokacijama i velikim prometima dok će pokušati prodati manje rentabilne objekte. Ovo će otvoriti prostor kompanijama koje su trenutno "pune gotovine" da zauzmu poziciju koja na duži rok može dati dobre efekte. Ovdje se prvenstveno misli na ruske i kineske kompanije. Slabljenje OMV-a otvara potencijalnu mogućnost preuzimanja od strane velikih svjetskih naftnih kompanija.

Ulazak velikih naftnih kompanija na tržište BiH je započet privatizacijom "Energopetrola". OMV je iznova pokazao aspiracije za širenje u regiji, ali je MOL ponovo dobio bitku. Ovog puta, zajedno s INA, preuzeo je 67 odsto "Energopetrola". Cjelokupna transakcija je iznosila ukupno 112,5 miliona evra, pri čemu je za preuzimanje većinskog državnog udjela i pokrivanje dospjelih dugovanja "Energopetrola" isplaćeno oko 37,5 miliona evra, dok je za osavremenjivanje kompanije u naredne tri godine konzorcijum INA/MOL preuzeo obavezu investiranja 75 miliona evra.

U istom periodu počeli su pregovori o privatizaciji Rafinerije nafte Brod, Rafinerije ulja Modriča i banjalučkog "Petrola", koji su uspješno završeni. Ulazak "NefteGazInkora" u vlasničku strukturu Rafinerije nafte Brod je zadao značajan udarac poslovanju rafinerija INA s obzirom na to da su gotovo svi naftni derivati koji su prodavani na pumpama u BiH do dolaska Rusa proizvedeni u rafinerijama Sisak i Rijeka.

Nakon konsolidacije Rafinerije nafte, "Optima grupa", kompanija kćerka "NefteGazInkora", kupila je za 12,8 miliona evra deset benzinskih pumpi kompanije "Zovko" na području Federacije BiH i distrikta Brčko. Slavko Šćepanović direktor "Optima grupe" potvrdio je ovu transakciju bez otkrivanja detalja i najavio:

"Ne mislimo da se zaustavimo samo na kupovini ‘Zovka’, već želimo da proširimo poslove na cijeli region. Pregovaramo s još nekoliko federalnih distributera kako bismo zauzeli vodeću poziciju na domaćem tržištu. Krajnji cilj nam je da osvojimo tržište regiona, kao što to već odavno čine Lukoil i OMV."

Prema njegovim riječima, sve više naftaša iz Federacije BiH odlučuje se na kupovinu goriva iz Broda, prvenstveno zbog nižih cijena i troškova transporta.

Po svoj prilici "Optima grupa" pregovaraće sa još nekoliko federalnih distributera čije pumpe želi da preuzme. Ovom transakcijom je ukupan broj pumpi ruskog "NefteGazInkora" u BiH porastao na 88.

Prodaja 21,2 odsto OMV-ovog udjela u MOL-u ruskom "Surgutneftegazu" mogla bi imati dugoročne posljedice na čitav region. Može se očekivati da se "Surgutneftegaz" neće zaustaviti na tome. Eventualni uspjeh u preuzimanju kontrole nad MOL-om bi rezultirao preuzimanjem kontrole nad hrvatskom INA, slovačkim "Slovnaftom" i sarajevskim "Energopetrolom" koji bi se našli u vlasništvu "Surgutneftegaza", jer je MOL sa 47 odsto najveći akcionar INA, dok je dominantni akcionar "Slovnafta".

Preuzimanjem slovenačkog "Petrola", ruske kompanije bi imale otvoren put za dalje širenje na zapad. Stiče se utisak da propast pregovora o spajanju slovenačkog "Petrola" i "Lukoila" i nije bila slučajna.

Eventualno preuzimanje OMV-a od strane neke zapadne kompanije zaoštrava "naftnu igru" u regiji, dok eventualno preuzimanje od strane "Lukoila" ili "Gazproma" znači da bi ove kompanije zagospodarile naftnim tržištem na teritoriji od Beča do Crnog mora.

Izvor Advantis broker