BERLIN – Njemačka i druge zemlje koje u budžet EU daju više nego što iz njega dobijaju moraće da plaćaju više kada Velika Britanija napusti Uniju jer samo planirano smanjenje troškova neće biti dovoljno, upozorio je evropski komesar zadužen za budžet i ljudske resurse.

Istovremeno bivši premijer Britanije zamjera aktuelnoj vladi što na pregovore o Bregzitu gleda sa preteranim optimizmom i poziva ministre da u budućim razgovorima sa Briselom pokažu "malo više šarma".

Komesar Ginter Etinger (Günther Oettinger) rekao je u intervjuu za njemački dnevnik "Handelsblat" (Handelsblatt) da britanski neto doprinos budžetu EU od oko devet milijardi evra neće moći da se nadoknadi samo budućim smanjenjem troškova. Najveći neto doprinos budžetu EU dolazi iz Njemačke, najveće evropske ekonomije, više od 15 milijardi evra godišnje.

Prema internom dokumentu ministarstva finansija iz septembra, Njemačka bi, nakon što Britanija ode iz EU, mogla da izdvoji još 4,5 milijardi evra u 2019. i 2020.

Visoki njemački zvaničnici kažu da budžet EU mora da bude smanjen ako nema britanskog doprinosa. Etinger je rekao da EU razmatra dalja smanjenja poljoprivrednih subvencija ali da su joj potrebna veća sredstva na mnogim poljima, npr. u borbi protiv uzroka migracija ili za jačanje zajedničke odbrane.

Zamerke vladi Tereze Mej

Istovremeno je bivši britanski premijer Džon Mejdžor (John Major) upozorio britansku vladu da ne daje preterano optimističke izjave oko Bregzita i zatražio od ministara da pokažu "malo više šarma" u predstojećim pregovorima sa EU, prenela je agencija Rojters.

Kritikujući premijerku Terezu Mej (Theresa May), bivši lider konzervativaca takođe je rekao da je vrijeme da prestanu napadi na one koji se ne slažu sa njenom vizijom "raskida" Britanije i EU.

"Pratio sam sa velikom zabrinutošću kako se Britanci navode da očekuju budućnost koja izgleda nerealno i preterano optimistički", kazao je 27. februara Mejdžor u govoru u londonskom tink-tenku Četam haus (Chatham House).

"Prepreke se guraju u stranu kao da nemaju posledice dok se prilike naduvavaju iznad razumno očekivanih", dodao je Mejdžor.

On je rekao da ne vidi mnogo toga što ukazuje da Britanija trgovinskim sporazumima može da nadoknadi ono što će izgubiti napuštanjem jedinstvenog evropskog tržišta i upozorio da će "najverovatnije najviše biti pogođeni oni koji imaju najmanje mogućnosti da se zaštite".

Samo nekoliko nedelja pred rok koji je Tereza Mej sama dala da počne pregovore o Bregzitu, bivši britanski premijer takođe se zalaže za drugačiji "ton" u razgovorima.

"Malo više šarma i mnogo manje jevtine retorike može više da uradi za zaštitu britanskih interesa", smatra Mejdžor.

Premijerka ne može da se pozove na član 50 Lisabonskog ugovora, kojim počinje dvogodišnji proces izlaska iz EU, bez odobrenja parlamenta.

Kratki zakon kojim joj se daje ovlašćenje da počne pregovore prošao je u januaru donji dom britanskog parlamenta a 27. februara je u gornjem domu počela debata o izmenama tog zakona koja bi mogla da dovede do kašnjenja sa pokretanjem procedure izlaska iz EU.

Prvo glasanje o amandmanu kojima se garantuju prava više od tri miliona Evropljana koji trenutno žive u Britaniji očekuje se 1. marta. Sledeće glasanje biće o ozakonjenju prava, koje je obećala vlada, da se parlament izjasni o konačnom sporazumu o Bregzitu. Izvor u opozicionim laburistima u Domu lordova rekao je za agenciju AFP da bi Tereza Mej mogla da pretrpi "težak poraz". Naime, ukoliko amandmani prođu, zakon se vraća u donji dom na odobrenje, pa bi premijerkin rok mogao da bude prilično tesan.

Konzervativci Tereze Mej imaju većinu u donjem domu parlamenta ali samo 252 "saveznika" od oko 800 predstavnika u Domu lordova.

Bivši ministar odbrane Majkl Hezeltajn (Michael Heseltine) jedan je od pobunjenika među torijevcima koji bi mogli da se pridruži laburistima i proevropskoj Liberalno-demokratskoj partiji i podrže zahteve da se parlmentu da "poslednja reč" o Bregzitu. On je čak nagovestio da bi Britanija mogla da preokrene svoju odluku ako se raspoloženje u javnosti promeni pre izlaska iz EU dodajući da mu iskustvo govori protiv argumenta njegovih protivnika da je sve već odlučeno. (EurActiv.com)