HONG KONG- Sjeverna Koreja je jedna od najizolovanijih zemalja na svijetu. Na čelu se nalazi nepredvidljivi diktator, koji se, s vremena na vrijeme, “igra” s dugmićima u nuklearnim postrojenjima. Dakle, ko je uopšte spreman da posluje tamo?

U sušitni, odgovor bi bio- niko….

Ipak, nakon sastanka Donalda Trampa i Kim Jong Una u Singapuru, neki investitori i poslovni ljudi su počeli da razmišljaju o mogućim ulaganjima. Dakle, šta će se desiti kada Sjeverna Koreja otvori svoju ekonomiju, koja predstavlja posljednje neiskorišteno tržište na Dalekom istoku? Tramp je, u svega par riječi, spomenuo neke poslovne prilike.

”Primjera radi, oni imaju fenomenalne plaže. Znam, kad god smo gledali njihovo testiranje bombi u blizini okeana, pomislio bih:'Čovječe, kakav pogled, tu bi fantastično bilo napraviti apartman’, ” rekao je Tramp.

Ipak, treba se vratiti u realnost. Dakle, šanse su veoma, veoma tanke da će se Sjeverna Koreja otvoriti prema svijetu u bližoj budućnosti. Naravno, uvijek će biti onih koji će u ovome vidjeti svoju šansu, a neke kompanije već počinju da izrađuju poslovne planove za potencijalne investicije.

“Neke od velikih kompanija su već kontaktirale vlasti u Sjevernoj Koreji”, kaže Vok Ju, partner u ” Bae, Kim & Lee”, južnokorejskoj advokatskoj firmi. On dodaje da su se neke kompanije raspitivale odakle bi uopšte počeli.

“Istina je, primili smo pozive nekoliko velikih kompanija koje su prilično zainteresovane za neku buduću poslovnu saradnju sa Sjevernom Korejom”, kaže Ju. Još uvijek nije jasno koliko je zainteresovanih kompanija, niti koje su kompanije u pitanju. Zvaničnici velikih kompanija prilično nerado govore o svojim poslovnim planovima. Mnogi od njih ne žele da dođu u sukob sa SAD, kršeći sankcije koje su još uvijek na snazi.

Ukoliko zaista dođe do nekog napretka, potencijalni investitori će i dalje imati posla sa liderom koji milione i milione držvnog novca uložio u nuklearno naoružanje, umjesto da da narodu, koji gladuje.

Bez obzira na sve, poslovnom svijetu je sama ideja ulaganja u Sjevernu Koreju prilično intrigantna. Sama zemlja ima ogromne prirodne resurse, prvenstveno željezne rude. Južna Koreja je već ponudila Sjevernoj da joj izradi plan modernizacije željeznica.

“Mislim da tu postoje dobre šanse za zaradu, ima tu novca”, kaže Džastin Hestings, profesor na Univerzitetu Sidnej, koji godinama istražuje sjevernokorejsku ekonomiju. On dodaje, da sve može ispasti dobro, osim ako vlasti u nekom momentu ne odluče da vam oduzmu sve, od licence za rad pa nadalje.

Ipak, ovo otvaranje sjevernokorejskog tržišta nije bez presedana. Prije deset godina, na sličan način se otvorilo mjanmarsko tržište, koje je takođe bilo izolovano decenijama. Veliki broj kompanijama je tada došao u bivšu Burmu.

“Mislim da Sjeverna Koreja priželjkuje američke investicije u svojoj zemlji”, kaže Čung in Mun, savjetnik južnokorejskog predsjednika, koji je upoznat sa prilikama na sjeveru poluostrva:”Oni, bukvalno, žude za tržnim centrima, kulama, nešto poput Tramp Tauera. Naravno, žele i MekDonalds”, kaže Mun.

Posljednje istraživanje pokazalo je da skoro dvije trećine južnokorejskih kompanija želi da posluje na sjeveru nakon ukidanja sankcija.

Ipak, pitanje je koliko ima uslova za razvoj. Kompanijama su voda i struja od suštinskog značaja, što trenutno i ne funkcioniše najbolje u Sjevernoj Koreji. Takođe, advokat Ju upozorava da u Sjevernoj Koreji ne postoji način na koji bi strane kompanije mogle da riješe neki poslovni spor.

U prošlosti, nekoliko kineski, japanskih i južnokorejskih kompanija je pokušalo da posluje u Sjevernoj Koreji, ali im je imovina, u međuvremenu, oduzeta.

Primjera radi, “Xiyang Group”, kineska kompanija je počela da iskopava željeznu rudu 2012. Međutim, vlasti su nakon kratkog vremena bukvalno protjerali njihove radnike, a imovinu oduzeli. Iz ove kompanije kažu da su tada izgubili 45 miliona dolara na ovom projektu.

Svijetla tačka je bio Kesong industrijski park, koji je “Hyundai” izgradio na sjevernokorejskoj strani prije deset godina, ali je on, u međuvremenu, zatvoren. Čak 123 kompanije, koje su imale svoje predstavništvo u parku su zajedno izgubile 1,3 milijardu dolara. Takođe, treba naglasiti da sjevernokorejski radnici nemaju vještine potrebne za rad u visokorazvienim pogonima.

“Najveći jaz, koji smo pokušali da prevaziđemo jeste izolovanost Sjeverne Koreje”, kaže Džefri Si, osnivač neprofitne organizacije koja održava radionice za sjevrnokorejske studente. Si se prisjeća kako je prije deset godina poslao ponudu za radionice sjevernokorejskih vlastima, a odgovor je dobio tek nakon dva mjeseca, što dovoljno govori da tamo ne vlada poslovna kultura.

Takođe, on naglašava da tamo već postoje domaće kompanije, koje su povezane sa režimom: “Tamo već postoje neke kompanije, koje imaju monopol”, kaže Si i dodaje: “Ekonomija je nerazvijena, i postoje ljudi koji tamo dobro zarađuju, naravno, zbog monopola. Zamislite, posljednje što njima treba jeste da dođe neka južnkorejska kompanija, poput Samsunga, i uništi im sav njihov posao”.

Pa, ipak, postoje neke kompanije koje bi željele da posluju tamo. Dionice južnokorejskih kompanija poput “Posco”, prerađivač željezne rude, rafinerij nafte “SK Innovation” i “Korea Aerospace”, koje bi imale šanse na sjevernokoreskom tržištu su skočile proteklih par dana.

Kada je, konkretno, riječ  Evropi, onda postoje neki investitori koji bi poslovali u Sjevernoj Koreji, ali ne u toj mjeri. Još uvijek su prilično obazrivi.

Paul Tjia, iz  “GPI Consultancy”, konsultantske kuće kaže da pažljivo prati razvoj događaja:”Moram priznati da sam optimističan, ali naravno, oprez je prisutan. Dobili smo upite od nekoliko evropskih kompanija, ali to još uvijek nisu ozbiljne namjere. Planiram da putujem u Pjonjang u septembru, pa ću tada znati daleko više o šansama i mogućnostima”, kaže ovaj konsultant.  (THE NEW YORK TIMES)