BADEN-BADEN – Na sammitu ministara finansija i guvernera centralnih banaka zemalja G20 u Baden-Badenu postalo je jasno koliko će ubuduće biti teško postizati međunarodne dogovore sa SAD-om.

Volfgang Šojble je to drukčije bio zamislio. Kad je kao domaćin otvorio sammit ministara finansija zemalja G20 u svom badenskom rodnom kraju bio je još uvjeren da će na kraju ipak doći do dogovora sa SAD-om. U završnom dokumentu je na kraju, kao i uvijek nakon ovakvih sastanaka, trebalo iznijeti slogu oko predanosti cilju slobodne trgovine i protiv protekcionističkih mjera. No, njemačkom ministru finansija nije pošlo za rukom da svog američkog kolegu Stivena Mnučina natjera na kompromis. Jedino su se uspjeli složiti oko bljedunjave formulacije kako se radi na tome da se ojača doprinos trgovine ekonomiji država. Opštepoznata stvar, ništa više.

 U Baden-Badenu je, međutim, makar jedna stvar postala jasna: nova ekipa u Bijeloj kući izgleda ozbiljno misli sprovesti u djelo ono što je najavila. Predsjednik SAD-a Donald Tramp je tokom sastanka s njemačkom kancelarkom jasno rekao: vi Nijemci ste dosad bili bolji pregovarači, Amerikanci bi sada u tome trebali postati uspješniji. Primjer toga se mogao doživjeti i u Baden-Badenu. Ni sam Šojble, politički prepredeni strateg, nije mogao probiti američku blokadu.

Međutim, sammit ministara finansija zemalja G20 se ipak ne može smatrati ni propalim. Sastanci ove vrste ionako imaju neslužbeni karakter, završni dokumenti nisu pravno obvezujući već tek jedna vrsta predloška za dalji rad država G20. A iako je u prethodnim godinama obećavano da će se unaprijediti slobodna trgovina i ukinuti trgovinske prepreke, trend izolacije je ipak već duže evidentan. Daleko preko 2.000 mjera trgovinskih ograničenja je Svjetska trgovinska organizacija (WHO) pobrojala od 2008. godine. A ako zemlje G20 stoje iza 80 posto trgovine u svijetu, onda je jasno da se te zemlje ne pridržavaju zadanih obećanja.

Afrika? Je li tu bilo nešto?

Spor oko trgovinske politike je zasjenio pozitivne razvoje kojima se G20 može pohvaliti. Na primjer po pitanju poreske transparentnosti ili oporezivanja međunarodnih velikih koncerna. Na tim područjima su svi učesnici napredovali, a i Amerikanci su u njih bili uključeni. Ali i u Šojbleov novi plan za Afriku: više sigurnosti za privatne investitore kako bi se se odvažili ulagati u Africi. Ta tema nailazi na veliko odobravanje vlada, iako je riječ o inicijativi koja zasigurno nije jako revolucionarna. Ali to na kraju ova dva samitska dana nije nikoga zanimalo. Stalno se postavljalo pitanje: hoće li sada uslijediti trgovinski rat?

Ta bojazan i nije sasvim neosnovana. Kad Trampov savjetnik za trgovinu njemački trgovinski deficit (previše izvoza, premalo uvoza) nazove "opasnošću za nacionalnu sigurnost", kad američki posrednici već u razgovorima prije početka sammita u Baden-Badenu izvade, kako se to navelo, "tešku artiljeriju", da, onda bi se trebalo zabrinuti. Kritika upućena Njemačkoj nije nova, ona je dolazila još od Trampovih prethodnika poput Džordža Buša i Baraka Obame, ali se ona redovno može čuti i iz pravca Brisela. Njemački odgovor na to je uvijek isti: "Zar da proizvodimo lošije proizvode koje niko neće kupovati?"

Ima i razloga za optimizam

Ukazivanje na to da je za trgovinsku politiku zadužena Evropska unija, u Bijeloj kući se ne primjećuju. Kad dođe do prvih kaznenih carina za njemačke izvoze u SAD-u, reakcija iz Berlina će zasigurno brzo uslijediti. Njemačka ministarka privrede Bridžit Zipries je ovih dana fantazirala o tužbi pred Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO). U Vašingtonu će sigurno umrijeti od straha. WTO jednog Donalda Trampa zanima samo onda kada mu je takva jedna organizacija od koristi. Vlada SAD-a već odavno provjerava kako može izreći sankcije, a zaobići WTO.

Ipak, ima nešto što daje nadu da neće nužno doći do trgovinskog rata: izjave zemalja G20 o deviznoj politici. Bez manipulacija mjeničnog kursa u korist vlastitih ekonomija. Tu se krije razlog za optimizam, jer i po pitanju "slabog eura" su se s druge strane Atlantika mogle čuti neke oštre izjave.

Tako je, dakle, Baden-Baden bio prilika da se vidi kako bi mogli izgledati budući sastanci. Teško je zamisliti da bi veliki summit G20 početkom jula u Hamburgu mogao proteći harmonično, kad se zna da na dnevnom redu ima znatno više spornih točaka nego što je to bio slučaj u preglednom katalogu sastanka ministara financija zemalja G20.  Autor: Henrik Böhme (Deutsche Welle)