BEOGRAD- Svjetska ekonomija dočekuje kraj 2021.godine, druge zaredom u kojoj se bori sa kovid pandemijom, u boljem stanju nego prethodne, ali su njen snažan oporavak s početka godine iskomplikovali kako stari, tako i novoiskrsli problemi, kao što su energetska kriza i inflacija.
Premećaji u globalnom lancu snabdijevanja, manjak brodskih kontejnera, deficit radne snage, nestašica sirovina i gotovih proizvoda, skok svjetskih cijena hrane, nafte, transporta, nastavili su da pritiskaju oporavak ekonomija širom planete, koje su se uz to suočile sa novim izazovima – energetskom krizom, restrikcijama struje, uzletom inflacije…
Da zlo bude veće, pojava nove mutacije kovida, omikron soja virusa, primorala je ove jeseni mnoge zemlje da obnove mjere ograničenja, koje sputavaju privredni oporavak i mogu da oslabe rast u sljedećoj godini.
Pri tome, narastanje državnih dugova sve jače pritiska zemlje koje, kako upozorava ekonomistkinja Svjetske banke Karmen Rajnhart, ostaju bez “ekonomske municije” za pružanje državne pomoći preduzećima i građanstvu.
Vlade su u borbi protiv kovid pošasti nastavile i ove godine da pružaju finansijsku pomoć privredi i stanovništvu produbljujući “rupe” u državnim budžetima i gomilajući kako nacionalne dugove, tako i globalni dug, koji je, prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, dostigao rekordnih 226 biliona dolara u 2020. godini.
Kako se navodi u izvještaju MMF-a, globalni dug je prošle godine porastao za 28 procentnih poena na 256 odsto svjetskog bruto domaćeg proizvoda.
Odlazeća godina počela je sa impresivnim ciframa ekonomskog rasta pojedinačnih zemalja koje su se izvlačile iz ralja recesije izazvane kovidom 2020, pri čemu su se one bogatije oporavljale brže od siromašnijih, jer su imale bolji pristup vakcinama.
Najbolje rezultate imala je ekonomija SAD, koja je uspješno prebrodila najgori pad od Velike depresije, dok je privredni rast evrozone, za koji se očekivalo da se vrati na nivo prije pandemije do kraja godine, upitan zbog pooštravanja mjera ograničenja radi zauzdavanja širenja omikrona.
Generalno, globalni oporavak je bio neujednačen regionalno posmatrano. Većina ekonomija u usponu i zemalja u razvoju će, prema procjenama MMF-a, podbaciti u odnosu na pretpandemijska predviđanja rasta do 2024. godine.
Inflacija se od druge polovine tekuće godine snažno ubrzala dostižući višegodišnje maksimume širom svijeta, usljed naglog skoka potražnje stranovništva i kompanija kako su se ekonomije ponovo otvarale, a koju ponuda proizvođača nije mogla da isprati zbog nastavka problema s poremećajima u lancima snabdijevanja.
Cijene su skakale na sve strane. Nafta je poskupila za 50 odsto ove godine i kreće se oko 80 dolara po barelu, cijene prirodnog gasa su dostigle usijanje u dugoj dekadi decembra premašivši nivo od 2.000 dolara za hiljadu kubika, a ni druge sirovine kao što su drvo, bakar i čelik nisu zaostajale u cjenovnoj trci….
Jedna od ključnih komponenta u proizvodnim industrijama koja je bila deficitarna su bili poluprovodnici i mikročipovi koji se koriste u proizvodnju razne robe, od mobilnih telefona preko konzola za video igrice do elektronskih sistema za automobile.
Akutna nestašica poluprovodnika i čipova prisilila je nekoliko proizvođača automobila da u više navrata privremeno obustave proizvodnju u nekim fabrikama ili da revidiraju naniže proizvodne planove.
Sve to je dovelo do rasta proizvođačkih cijena, a kompanije su dijelom te troškove prebacile na krajnje potrošače podizanjem cijena gotovih proizvoda, generišući tako inflaciju.
Centralne banke insistiraju na tome da je inflatorni pritisak privremena posljedica vraćanja ekonomske aktivnosti u normalu nakon korona krize u 2020, ali u posljednje vrijeme i same priznaju da su možda potcijenile opasnost od trajnije i još više inflacije.
Neke od njih su u cilju zauzdavanja inflacije već podigle kamatne stope, poput centralne banke Brazila, Rusije, Južne Koreje, a nedavo je to učinila i Banka Engleske kao prva među najvećim globalnim centralnim bankama. S druge strane, turska centralna banka je, uprkos inflaciji od skoro 21 odsto, umjesto podizanja kamate nastavila sa ublažavanjem monetarne poltike.
Globalna trgovina je tokom 2021. nastavila da pati od poremećaja izazvanih manjkom brodskih kontejnera, zagušenjima u lukama i nedostatkom radne snage, prije svega vozača kamiona, lučkih radnika, ali i zanatlija.
Još jedan fenomen koji je obilježio ovu godinu je skok cijena akcija na svjetskim berzama, koje su dostigle nove rekordne vrijednosti, podstaknute snažnim poslovnim pokazateljima preduzeća, naročito onih u tehnološkom, bankarskom, energetskom sektoru.
Mnogi tržišni analitičari, međutim, ocjenjuju da su cijene prenaduvane i upozoravaju na moguće pucanje balona na tržištima kapitala, što bi moglo da gurne svijet u novu finansijsku i ekonomsku krizu.
Jedan od događaja koji je okupirao pažnju svjetske ekonomske javnosti je i kriza tržišta nekretnina u Kini, a koju je pokrenuo najveći kineski građevinar, prezadužena kompanija “Evergrande”, koja se zbog nelikvidnosti nalazi na ivici bankrota.
Pored pandemije, privrede su morale da se bore i sa elementarnim nepogodama – orkanima, poplavama, sušama do kojih su dovele klimatske promene.
Suše i druge klimatske katastrofe prijete da dodatno podignu cijene hrane, koje su u oktobru skočile na 10-godišnji maksimum, prema podacima Organizaciji za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija.
Borba između ekonomskog rasta i spasavanja planete došla je do izražaja na novembarskoj klimatskom samitu COP26 u Glazgovu. Na tom skupu je oko 200 zemalja potpisalo sporazum kojim su se obavezale na zaustavljanje globalnog zagrijavanja putem smanjenja emisije staklenih gasova, nakon dvije nedjelje problematičnih pregovora.
Mada pojedini makroekonomski eskperti kažu da je pitanje da li smo stvarno na kraju korona krize, MMF je uprkos tome u oktobarskim prognozama procijenio ovgodišnji rast svjetske ekonomije na 5,9 odsto, a za 2022. predviđa stopu rasta od 4,9 odsto.
Ostaje nam da vidimo da li će MMF u zimskim prognozama ostati pri ovim projekcijama ili će ih u svjetlu novih ekonomskih izazova smanjiti. (Tanjug)
