Ovogodišnja proizvodnja krastavca kornišona, kao izvozno orijentisane kulture, u Bosni i Hercegovini je podbacila za 40 posto u odnosu na lani.
Okvirno hiljadu i po uzgajivača proizvelo je četiri i po hiljade tona krastavca i svi skupa su na kraju ostvarili zaradu koja je manja za 3.667.300 KM u odnosu na 2021.
Bosanskohercegovački uzgajivači kornišona završili su ovogodišnju sezonu, koja je bila znatno lošija u odnosu na onu iz 2021.
Pored određenih dijelova Republike Srpske, ove godine uzgoj je najzastupljeniji bio u dva kantona Federacije BiH i to u Unsko-sanskom i Tuzlanskom kantonu.
Iz Kantonalne privredne komore u Tuzli kažu da su u ova dva kantona registrovana 1.563 kooperanta, što je u odnosu na prošlu godinu manje za njih 1.177. Kada je riječ o proizvodnji, u sezoni koja je nedavno završena zabilježen je pad od 40 posto u odnosu na lani.
Predsjednik Udruženja za poljoprivredu i prehrambenu industriju koje djeluje pri Privrednoj komori Tuzlanskog kantona Suad Selimović, kaže da je na prilično negativne rezultate uticao porast cijena đubriva i goriva te neosjetljivost nadležnih na federalnom nivou, koji uopšte ne podstiču ovu vrstu proizvodnje. Značaj uzgoja ove vrste kulture koja je izvozno orijentisana jedino su prepoznali kantoni, konkretnije Unsko-sanski i Tuzlanski.
“Kvalitet krastavca ove godine je bio odličan, ali utjecaj visokih cijena đubriva i enormnih temperatura zraka učinili su to da prinosi nisu dobacili do očekivanog plana”, ističe Selimović.
Naša zemlja ima ogroman potencijal kada je u pitanju uzgoj kornišona, zbog malih, usitnjenih gazdinstva. Ovaj posao mogao bi biti idealan za porodicu koja ima na okućnici zemljišta baš onoliko koliko je potrebno da se organizuje proizvodnja u kojoj su najčešće zastupljene žene, srednjoškolci i studenti.
“Međutim, ne koristimo priliku potražnje za našim krastavcem kada je riječ o Evropskoj uniji u koju isporučujemo proizvod najboljeg kvaliteta. Bh. kornišon ima prav oblik, prirodne je boje i hrskavosti, za razliku od drugih dobavljača koji ga isporučuju u takozvanoj salamuri, bez boje i hrskavosti. Dakle, naša ogromna tržišna prednost u Evropskoj uniji nije iskorištena jer Federalna vlada nije prepoznala ovu izvozno orijentisanu kulturu te je samim tim ne potječe”, naglašava Selimović.
EU kao neiskorištena prilika
Oni koji se i dalje bave uzgojem kornišona uglavnom su dostigli tehnološki vrh u proizvodnom procesu. Upravo u tome, kako navodi Selimović, leži činjenica po kojoj je naš domaći krastavac najtraženiji u Evropskoj uniji.
“Primjenjujemo špalirni način uzgoja, po kojem krastavac ne leži na zemlji, dobijajući potpuno prirodan oblik, izgled i boju. Također, za zastirače na zemlji koji čuvaju vlažnost koristimo crne folije, uz sisteme navodnjavanja kap po kap. Zastupljena su i organska đubriva iz domaćinstva te i na takav način zadržavamo prirodan kvalitet, uz druge kvalitetne programe zaštite među kojima su kristalonska đubriva”, pojašnjava Selimović.
Nesigurnost prelaska granice, odnosno duga zadržavanja na prelazima dovela su i do pada u izvozu našeg proizvoda.
“Mi imamo neuređen granični prijelaz u Gradišci, tako da naši kamioni koji voze svježu i osjetljivu robu stoje u koloni danima te kada dođu na odredište nemaju kvalitet proizvoda kakav bi trebao biti. Ove godine smo evidentirali da je jedan naš izvoznik morao platiti više od 100 hiljada KM kazne jer nije stigao na vrijeme na istovar. Također, imao je i jedno uništavanje jer je krastavac propao u hladnjači koja je čekala na graničnom prijelazu više od dva dana”, kaže on.
Prednost bh. kornišona u proizvodnom smislu se ogleda i u potpuno zatvorenom lancu u kojem djeluju organizatori i proizvođači koji na kućnom pragu dobijaju sadnice i repromaterijal, tu se bave uzgojem i na kraj pakovanjem i slanjem proizvoda do kupca.
S obzirom na dobru popunjenost novcem federalnog i kantonalnih budžeta, uzgajivači kornišona očekuju da će ova kultura konačno biti prepoznata, jer ukoliko se to ne desi, iduća godina bi mogla donijeti još veće probleme te moguće potpuno gašenje proizvodnje. (Klix)
