LONDON – Propast banke Silicijumske doline (SVB) nije neuspjeh finansijskog sistema, jer je dozvoljeno da loš posao propadne, međutim ono što se nakon toga dogodilo otkriva nedostatke u američkoj bankarskoj arhitekturi.

U analizi britanskog Ekonomista navodi se da je SVB vjerovatno imala dovoljno sredstava da deponenti dobiju sav ili skoro sav svoj novac nazad, ali tek nakon dugog čekanja, zbog čega su se mnoge tehnološke firme suočile sa životom u finansijskom “zamrzavanju”, poput kompanije Roku, giganta za striming, koja je imala vezanih skoro 500 miliona dolara u SVB.

Širom tehnološkog sektora, otpuštanja i stečajevi su se nadmetali. Činilo se da su američki regulatori i vlada strahovali da deponenti gube povjerenje i u druge banke, pa su 12. marta ocijenili da je SVB prevelika da bi propala i garantovali su sve depozite banke. Ako prodaja njegove imovine ne pokrije troškove spasavanja štediša, fond koji finansiraju sve banke moraće da se uključi, kažnjavajući cijelu industriju zbog nesmotrenosti jedne institucije.

Istovremeno, regulatori su morali da se suoče sa prijetnjom da bi i druge banke mogle da se suoče sa propadanjem. Na kraju 2022. godine, u knjigama banaka je bilo 620 milijardi dolara nerealizovanih gubitaka hartija od vrijednosti.

Regulatori su 12. marta, takođe, zatvorili Signature banku, još jednog srednjeg zajmodavca, treću banku koja je propala za nedjelju dana, s obzirom na to da je Silvergate, institucija koja je u velikoj meri izložena kriptovalutama, propala 8. marta.

A padavine na tržištima se nastavljaju, piše britanski list i dodaje da su akcije banaka nastavile da padaju, poput banke First Republic, slične veličine sa SVB, čije su akcije pale za više od 60 odsto 13. marta. Kako se dalje navodi, da bi podržao druge banke, FED im nudi podršku pod izuzetno velikodušnim uslovima.

Novi program je spreman da daje kredite obezbijeđene dugoročnim trezorima i hipotekarnim hartijama od vrijednosti poput onih koje je SVB “progutao”.

“Obično bi centralna banka koja daje kredite nametnula smanjenje tržišne vrijednosti hartija od vrijednosti koje se nude kao kolateral. Nasuprot tome, FED će ponuditi kredite do nominalne vrednosti hartija od vrijednosti, koja za dugoročne obveznice može biti više od 50 odsto iznad tržišne vrijednosti. Obrnuta frizura garantuje da bi druga banka sa portfoliom obveznica poput SVB imala širok pristup gotovini za plaćanje štedišama”, navodi se u analizi.

Dodaje se da je garancija depozita bila neizbježna, s obzirom na veličinu SVB, ali da se isto ne može reći za velikodušnost podrške likvidnosti širom sistema, koja predstavlja dramatično proširenje “kompleta alata” FED-a.

Pad cijena akcija banaka delimično odražava ulaganje investitora u rizike koje dugoročne obveznice predstavljaju za profitabilnost, navodi Ekonomist i dodaje da dok su nerealizovani gubici SVB bili dovoljni da ugrubo izbrišu njegov kapital, druge banke izgleda da su solventne.

Ocjenjuje se da je ispravno da FED pozajmljuje uz dobar kolateral da bi zaustavio odliv, međutim, to pod takvim dobronamernim uslovima nije neophodno i subvencioniše akcionare banaka.

“Iako će FED-ova podrška sistemu vjerovatno spriječiti bankarski krah, kreatori politike nikada nije trebalo da dođu do tačke u kojoj su bile potrebne takve vanredne intervencije”, navodi britanski list.

Kako se dalje navodi, neuspjeh SVB je bio toliko haotičan djelimično zato što je bio izuzet od previše pravila osmišljenih da spriječe improvizovano spasavanje banaka one vrste koju je FED upravo osmislio. Nakon finansijske krize, američki Dodd-Frank zakon zahtjevao je od banaka sa imovinom više od 50 milijardi dolara da poštuju niz novih pravila, uključujući i da planiraju sopstveno uredno rješenje ako propadnu. Nada je bila da će kombinacija debelih kapitalnih rezervi za banke i pažljivog planiranja zaštititi depozite i sisteme plaćanja, dok se gubici na uredan način prenose na investitore. Regulatori su planirali brzu dokapitalizaciju najvećih banaka putem konverzije djela njihovih dugova u vlasnički kapital, međutim, 2018. i 2019. godine, Kongres i bankarski regulatori smanjili su kako planiranje sanacije tako i pravila o likvidnosti, posebno za banke sa aktivom od 100 do 250 milijardi dolara, od kojih su mnoge lobirale za lakšu regulativu. Nikada nisu postojali planovi za spasavanje banaka veličine SVB. Umjesto toga, banka je prošle nedjelje nakratko pokušala da se dokapitalizuje putem izdavanja novih akcija. Nedostatak čvrstog planiranja za neuspjeh znači da su regulatori morali da rade u hodu, a problem se pogoršao brzinom kojom je SVB gubio depozite, dok su rukovodioci Bai Area-a oduzimali novac koristeći svoje bankarske aplikacije.

Neuspjeh SVB bi predstavljao manju prijetnju po ekonomiju i finansijski sistem, a potpuno osiguranje depozita za bankarski sistem moglo bi da dovede do dalje nepromišljenosti i to bi ohrabrilo banke da preuzmu veće rizike kako bi povećale nagrade koje bi mogle da ponude štedišama, koji bi mogli biti privučeni većim prinosima, a ne bi imali razloga da napuste banku zbog njene nepromišljenosti. Kako se navodi, ovaj moralni hazard nije jedina opasnost. Drugi je da FED, pošto je vidio kako se BSD smanjio kako su kamatne stope rasle, sada odlučuje da ublaži borbu protiv inflacije iz straha da će monetarno pooštravanje izazvati još neuspjeha.

Sada, kada su depoziti sigurni, a bankarski sistem nudi ogromnu podršku likvidnosti, malo je vjerovatno da će kriza usporiti američku ekonomiju, ali FED ne bi trebalo da “skida pogled” sa inflacije. Štaviše, zaključuje Ekonomist, nije posao monetarne politike da štiti profit zajmodavca. “Pravi zaključak koji se može izvući iz neuspjeha SVB jeste da je regulacija banaka koje su bile velike, ali ne i ogromne, bila neadekvatna s obzirom na pretnju koju predstavljaju po ekonomiju. Posao kreatora politike sada je da poprave taj previd”, navodi se u analizi. (Tanjug)