Kod četvorodnevne radne sedmice postoje dva glavna modela. Kod prvog se 40 radnih sati rasporedi na četiri umjesto na pet radnih dana. Tako nastaju četiri radna dana sa po deset sati. Ovaj model je uveden recimo u Belgiji.

Tamo zaposleni mogu sami da odluče da li žele da posao obave tokom četiri radna dana ili pet. Broj radnih sati ostaje dakle isti.

Drugi model ima načelo 100-80-100. Dakle 100 odsto posla u okviru 80 odsto vremena – za 100 odsto plate. Niz evropskih zemalja je proteklih godina uveo četvorodnevnu radnu sedmicu u okviru svojevrsnog testa.

Island je između 2015. i 2019. godine već isprobavao koliko je efikasna skraćena radna sedmica, a da se pritom ne smanjuje plata radnika.

I Španija je nedavno uvela “pokusnu fazu” u malim i srednjim preduzećima. Trideset odsto zaposlenih tih firmi bi trebalo da radi barem deset odsto manje radnih sati – uz istu platu kao do sada.

Francuska planira da u državnoj upravi uvede skraćenu radnu sedmicu od 35 sati koji bi bili raspoređeni na četiri dana. Takvi modeli se testiraju širom svijeta, recimo na Novom Zelandu, u Japanu ili SAD.

Ali, šta su prednosti, a šta mane četiri radna dana?

Prednosti
Manje stresa uz istu produktivnost

Na osnovu dosadašnjih pilot-projekata naziru se itekako pozitivni efekti. U jednoj britanskoj studiji iz ove godine može se pročitati da su zaposleni bili manje pod stresom, odnosno da su bili izloženi manjem riziku od psihičkih oboljenja poput burn-outa (sagorijevanja).

Tokom istraživanja je uočen i pad nivoa zabilježenih strahova, umora ili problema sa spavanjem. U istraživanju je učestvovalo 61 preduzeće s ukupno blizu tri hiljade zaposlenih. Većina firmi je navela da trajno žele da pređu na četvorodnevnu radnu sedmicu. Kao glavne razloge za tu odluku naveli su pogotovo rast zadovoljstva zaposlenika.

Radnici rjeđe bolesni

Istovremeno su radnici bili rjeđe na bolovanju. Dovoljno vremena za odmor u kombinaciji s manjim opterećenjem, to su bili razlozi zbog kojih su radnici rjeđe obolijevali, kaže psiholog rada Hana Šade iz Lajbnicovog instituta za istraživanje u Dortmundu.

To je, dodaje Šade, važno i zbog odgovora na pitanje kako finansirati četvorodnevnu radnu sedmicu. Kaže, treba uračunati da će firme gubiti manje radnih sati zbog bolovanja.

Više ravnopravnosti

Četvorodnevna radna sedmica bi mogla da igra i važnu ulogu po pitanju ravnopravnosti. Psihoškinja rada Šade u razgovoru za DW naglašava još jedan rezultat studije provedene u Velikoj Britaniji. Naime, pokazalo se da se muškarci sa četiri radna dana više posvećuju porodici, te više brinu o djeci ili članovima porodice kojima treba njega.

Manji problem s manjkom radne snage

Bernd Ficenberger, direktor Instituta za tržište rada, u četvorodnevnoj radnoj sedmici vidi i način borbe protiv nestašice radne snage. “Taj model radna mjesta čini atraktivnim, tako se povećava broj osoba koje konkurišu za neko radno mjesto”.

Porodice bi, dodaje on, mogle lakše da uklope poslovne obaveze i obaveze po pitanju brige o djeci. To znači, dodaje Ficenberger, da bi se žene brže vraćale na tržište rada nakon trudnoće i to sa punim radnim vremenom – sada u Njemačkoj, a i drugdje, one često ostaju kod kuće barem godinu dana.

Manje rada bolje za klimu?

Teško je izmjeriti ima li skraćivanje radnog vremena konkretne posljedice na klimu. Trust mozgova “Koncepti nove ekonomije” na svom portalu piše da se uz četiri radna dana smanjuje “potrošnja energije i resursa” – svjetlo u kancelariji češće je isključeno, na posao se ne putuje pet nego četiri puta sedmično.

Nedostaci
Možda ipak više stresa?

Nedostatak bi moglo biti “zgušnjavanje” radnih procesa, napominje ekonomista Bernd Ficenberger. U okviru kraćeg radnog vremena mora se obaviti više posla, a to može rezultirati i porastom stresa, kaže on.

U okviru četvorodnevne radne sedmice u Belgiji zaposleni i dalje rade 40 sati, ali u samo četiri dana. U Belgiji bi se mogao i smanjiti broj radnih sati – ali uz manju platu.

Produktivnost nije uvek lako izmjeriti

Skepsa po pitanju skraćenog radne nedjelje stiže iz stručnih krugova. Po mišljenju Holgera Šefera iz Instituta njemačke privrede u Kelnu, još  nije jasno kako se može precizno mjeriti produktivnost. “Mi uopšte ne možemo jednoznačno ustanoviti kako se produktivnost razvijala u firmama”, kaže on.

Model bi mogao rezultirati i porastom troškova za firme, dodaje Ficenberger. I to tamo “gdje smanjeno radno vrijeme ili koncentracija na četiri dana ne može adekvatno biti nadomještena porastom produktivnosti”.

Brige oko konkurentnosti

U Njemačkoj se prije svih stranka Liberali brinu oko konkurentnosti industrije: “S obzirom na žestok manjak stručne radne snage, nerazumljiv je predlog oko četvorodnevne radne sedmice”, kazao je šef poslaničke grupe Liberala Kristijan Dir.

Skraćivanje radnog vremena neće ojačati konkurentnost Njemačke, već će joj naškoditi, smatra on.

Sudeći po mišljenju ekonomiste Ficenbergera, eventualne manjkavosti modela moguće je nadoknaditi produktivnijom organizacijom radnih procesa u firmama, na primjer uz pomoć tehničkih inovacija. Veći problem on vidi pak u tome kako bi se četvorodnevna sedmica mogla primijeniti u pojedinim specifičnim branšama.

Ne može se primijeniti u svim branšama

“Izazovno će biti u onim sektorima u kojima se u sadašnjem vremenu obavlja konkretan posao, za mušterije ili recimo za ljude koje njegujete”, objašnjava Ficenberger.

U sektoru njege, u službama koje se bave pitanjima bezbjednosti ili saobraćajnim preduzećima teško je preći na četiri radna dana jer recimo vozač ne može u tom periodu da odveze više tura. “Ako na isti način želimo da uvedemo kruto pravilo koje bi važilo za sve branše, to bi moglo negativno uticati na konkurentnost”.

Zaključak: Nove perspektive za rad
Po mišljenju psiholog rada Šade, ova tema mora se posmatrati na duži rok. Zato što se, dugoročno gledajući, manji broj dana bolovanja pozitivno odražava na privredu, kaže ona. A ljudi, baš kao i preduzeća, moraju se najprije navići na novi način rada, dodaje Šade.

“Promjene su uvijek i određeni rizik”, kaže ona. I dodaje da rizik izaziva strahove kod ljudi. No, brojke već sad pokazuju da više od četvrtine ispitanika jedne njemačke studije pozdravlja model četvorodnevne radne sedmice. Za taj se model posebno zanimaju zaposleni mlađi od četrdeset godina. (DW/Vijesti)