Ponedjeljak. Jutro. Za neke novi početak, za druge sinonim za stres i tjeskobu.

Izraz “Monday Blues” odavno je prerastao okvire šaljivih komentara na račun ponedjeljka i teškog ustajanja iz kreveta nakon vikenda.

Monday Blues polako postaje psihološki fenomen koji pogađa veliki broj ljudi. I dok jedni danima razrađuju strategije kako da “prežive”, drugi se pitaju da li je taj osjećaj samo posljedica umora, loše organizacije ili signal dubljeg nezadovoljstva.

Ko najčešće osjeća nelagodu i umor? Kako prepoznati da li je riječ o ovom fenomenu ili nekom dubljem nezadovoljstvu i koje sve korake možemo da preduzmemo?

Psihološkinja sa Instituta za digitalnu komunikaciju Ana Mirković za Forbes Srbija ističe da ovaj fenomen pogađa one tipove ličnosti koji su zaposleni u okruženju koje im ne prija, rade posao koji do kraja ne vole i opterećeni su poslovnim zadacima na ne baš tako racionalan način.

“To su svi oni koji preuzimaju više nego što mogu. Tada je povratak u radno okruženje zapravo povratak u to nešto nesigurno, teško, frustrirajuće, nelagodno”, ističe ona.

Dodaje i da postoje ljudi koji su, da bi egzistencijalno bili sigurni, bili primorani da rade različite poslove koje možda i ne vole najviše.

“Može ponekad i da se desi da dođete na posao koji veoma volite, ali onda je taj posao loše vođen, loša je energija u timu, lider nije lider nego šef, što je današnjim generacijama posebno neprihvatljivo. Tako ovaj fenomen nije nužno povezan s ljubavlju prema određenom poslu i industriji, već mnogo faktora utiče na to”, objašnjava Mirković.

“Ne možete u čašu od dva decilitra sipati tri”

Ukoliko ovaj osjećaj traje i ukoliko se negativan stav prema poslu i ponedjeljku produžava, Ana ističe da se onda ne radi samo o umoru.

“Ukoliko nam je prethodna nedjelja bila veoma turbulentna i sa mnogo zadataka, čak i ako smo u narednoj sedmici zakazali više nego što možemo realno da podnesemo, onda se dešava da nam je težak povratak u to nešto što je opterećujuće. Moj stric je govorio ‘ne možete u čašu od dva decilitra sipati tri decilitra tečnosti’. I mi vrlo često zapravo to sebi radimo”, navodi ona.

Ističe da ljudi često sebi daju mnogo više zadataka i povećavaju nivo očekivanja od sebe na iracionalni nivo. Na taj način same sebe saplićemo i nesrećni smo.

“Veoma je važno u poslu jako dobro raspoređivati i kontrolisati sve resurse, a to su vrijeme, novac i ljudi. Kada kažem ljudi, prvo mislim da krenemo od sebe samih šta stvarno možemo u određenom vremenskom periodu da uradimo, da li imamo finansijskih mogućnosti, podršku kompanije i kakvi su naši kapaciteti. Šta treba da naučimo, da li dovoljno znamo, da li imamo tim da nas podrži. Kada pričamo o tome, pričamo o cijeloj korporativnoj kulturi i svaki segment je važan”, naglašava Mirković.

Kako olakšati sebi

Ana Mirković navodi da postoje strategije koje nam omogućavaju da pomognemo sebi.

“Dišite duboko, otvorite ramena. Idealno je ukoliko možete da prošetate do posla, osim ako niste na dva različita kraja grada. Ispunite vikend onim stimulansima, ljudima i situacijama koje vam prijaju. Čitajte knjige, slušajte muziku, idite na pozorišnu predstavu, učestvujte u protestima i svemu onome što može da vam bude dobar izvor energije”, kaže ona.

Zrno nemoći raste kao korov poslije kiše

Važno je, dodaje, da napravimo plan tako da su svi ciljevi definisani prema SMART modelu. To znači da je cilj specifičan, mjerljiv, dostižan, relevantan za biznis i vremenski ograničen.

“U ponedeljak ću uraditi ove tri stvari jer je moguće da ih uradim. Imam kapaciteta. Znam kojim tačno impulsima vladam. U utorak ću uraditi ovo, u srijedu ono, a do petka ću već sve završiti. To je u psihologiji poznato kao sijanje zrna moći. Kada posijete neko zrno moći i uspijete, ono onda raste, a vi možete da kažete da vam je dan ispunjen. Štiklirali ste sve iz rokovnika”, ističe.

Tada sebi, kaže, možete da kažete da ste produktivna osoba koja vlada vremenom i mogućnostima.

“Ako sebi u ponedjeljak zacrtamo 17 zadataka, može se desiti da zastanemo na trećem. Ta frustracija se još dodatno produbljuje, stvaraju se različiti nemiri, dolazi do kratkog daha, spazme u grudima. To nezadovoljstvo se dodatno preliva na sve sfere života. Umorni smo za prijatelje, za sebe, za seriju, za život. To zrno nemoći kreće da raste kao korov poslije kiše”, kaže ona.

Poslodavci treba da grade okruženje za rast

Mirković je istakla i da je koncept rukovođenja šefovskim pristupom zastario, a da na njegovo mjesto dolazi liderstvo koje podrazumijeva da šef svojim primjerom pokaže, da bude prvi među jednakima, ima razumijevanja za ljude i da ih ne frustrira. Zaposlenima, kaže, treba obezbijediti radno okruženje u kom će uvijek moći da dišu punim plućima, a ne samo vikendom.

“Poslodavci treba da kreiraju takvu klimu u kojoj osoba radi ono što umije, dobija priliku da nauči ono što ne umije. Nema nerealnih očekivanja. Komunikacija je lijepa, fluentna, fluidna, bez stresa. Čovjek može biti kreativan samo kada radi bez stresa. Nažalost, kod nas u kompanijama je jako niska svijest o tome. Potrebno je obezbijediti mjesto u kome se njihova kreativnost i inovativnost cijeni, u kom se ljudi poštuju, a ne gledaju se samo kao zamjenljivi šraf u sistemu”, zaključuje ona.

Kad nam ponedjeljak teško padne

Psiohološkinja i karijerni mentor i kouč iz DokToka Sanja Stamenković kaže da osjećaj nelagode ponedjeljkom u nekoj mjeri možemo povezati i sa tim da li smo “večernji ili jutarnji tip”.

“Jutarnji tipovi su prirodno aktivniji ujutru i lakše im pada rano ustajanje što je u skladu sa tradicionalnim početkom radnog vremena. Ukoliko ste večernji tip i onda ste iskoristili vikend da kasnije ležete i spavate duže ujutru, onda će vam ponedeljak vjerovatno teže pasti”, objašnjava ona.

Dodaje i da se posljednjih godina uvode fleksibilni oblici rada i da postoji mogućnost da se prilagodite svom ritmu kada ste najproduktivniji, tamo gdje je to moguće.

“U tom slučaju subota i nedjelja ne moraju nužno biti dani za odmor poslije kojih imamo taj osećaj nelagode kada se ponedjeljkom ujutru vratimo obavezama i radnoj rutini. Vikendom iz nekog moda opuštanja, vremena provedenog sa porodicom i prijateljima u aktivnostima u kojima uživamo i punimo baterije, prelazimo u prenatrpane rasporede i visoka očekivanja o ispunjenju zadataka i obaveza”, ističe Stamenković.

Uzrok je u promjeni ritma

Ponedjeljak je često, kaže, kao početak radne nedjelje pretrpan i vlada neka posebna užurbanost.

“Na pitanje ‘kako si’ najčešće možete čuti odgovor ‘ponedjeljak je’. Suštinski uzrok je u promjeni ritma kao i naša procjena i doživljaj šta nas sve od obaveza očekuje, koliko napora moramo da uložimo da to završimo. Naša percepcija neprijatnosti kojom brojimo aktivnosti koje nas očekuju tokom nedjelje mogu da povećaju taj osjećaj nelagode. Uvjerenje da dolazi nešto neprijatno aktivira naš sistem u neko stanje pobuđenosti. Što je anticipacija neprijatnosti veća, riginija moranja da se nešto ispuni, prisutniji doživljaj nedostatka kapaciteta da te izazove uspješno riješimo, to će i odgovor našeg organizma biti intenzivniji”, objašnjava.

Ističe i da je potrebno obratiti pažnju i na tjelesne signale i ono što nam tijelo poručuje. Moguće je i da se iza tih poruka nalazi nešto ozbiljnije i dublje što nam ne prija i što nas žulja.

“Iz dugogodišnjeg iskustva HR i karijernog mentora i kouča, ono što kolege i klijenti iznose kao razloge za to nezadovoljstvo mogu biti od same pomisli da vas na poslu čeka loša organizacijska klima, šef koji se ponaša kao mikromenadžer, narušeni odnosi u timu, neadekvatni radni uslovi, nezadovoljstvo samom vrstom posla, nedostatak povezanosti sa onim što radite, visoka očekivanja i pritisak ostvarenja”, kaže Stamenković.

Razgovor sa samim sobom

Uzroci, kaže, mogu biti različiti.

“Imamo nekoliko izraza koji opisuju tjelesne doživljaje kao što je ‘kamen u želucu’, ‘idem na posao, a noge se same vraćaju’. To je onda signal da se time pozabavimo više. Skloni smo da ignorišemo te signale i da ih ‘guramo pod tepih’. Znamo da se time samo problemi gomilaju, a rješenja mogu biti, vjerujte, jako jednostavna i brza ukoliko na vrijeme odreagujete i krenete da se bavite svojim nezadovoljstvom”.

Svaki signal treba uvažiti i provjeriti, a osim toga, ne bi bilo loše da se povede razgovor sa samim sobom.

“Koliko je čest takav osjećaj, koliko dugo traje i koliko je intenzivno? Ukoliko se radi o nekom prolaznom stanju koje je normalna reakcija usljed koje se i dalje aktiviramo i idemo na posao, produktivni smo i uspijevamo da se angažujemo tokom dana, taj osjećaj će nas napustiti jer znamo da je prosto ponedjeljak. Ukoliko iza toga stoji odgovor da je nešto drugo po srijedi, postoje konkretni razlozi zbog kojih se javljaju te senzacije i osjećaji, onda možemo dalje da vidimo šta je to što nas konkretno uvodi u ova neprijatna osjećanja”, kaže ona.

Dodaje i da fenomen Monday blues ne možemo dovesti u vezu sa depresijom i anksioznošću, jer bi se na taj način ovi poremećaji relativizovali. Osim toga, važno je razlikovati i prepoznati intenzitet i ozbiljnost simptoma kako bismo na vrijeme potražili podršku.

“Depresija ponedjeljkom može izgledati tako što vam je teško da ustanete iz kreveta, imate gubitak motivacije, osjećaj beznadežnosti u vezi posla, smanjenja koncentracije ili osjećaj da ne možete da izdržite još jednu radnu nedjelju, poremećaji sna, ishrane. Kod anksioznosti imamo ubrzan rad srca, znojenja pred odlazak na posao, uznemirujuće misli o obavezama i konfliktima na poslu, probleme sa snom, nervozu i razdražljivost”, objašnjava ona.

Najčešći razlog otkaza je loš odnos sa šefom

Ukoliko na neke okolnosti nemamo adekvatne odgovore, zabrinutost i neprijatna osjećanja će se povećati.

“Jedan od najčešćih razloga nezadovoljstva i napuštanja posla jesu loši odnosi sa šefom, odsustvo psihološke bezbjednosti u timu, a kao najveći stresori se navode loša organizacija posla, nedovoljno jasna očekivanja u vezi sa poslom, kratki i nerealni rokovi, povećan obim posla. Ovo su sve rizici po mentalno zdravlje i sagorijevanje na poslu (burnout)”, ističe.

Šta mi možemo da učinimo

“Važno mi je da u ovom vremenu u kome živimo nekako prije svega povećamo svjesnost šta nam se dešava. Zastanemo i zapitamo šta je priroda nelagode ili ima li nekih dubljih razloga? Sljedeći korak je kako se nosimo sa tom nelagodom, tj. šta ćemo uraditi povodom toga?”, kaže Sanja.

Ona predlaže nekoliko trikova kako da nam Monday Blues stanje prođe manje stresno.

•         Jutarnja rutina koja vama odgovara i u čemu uživate – jutarnja kafa/čaj na terasi, razgovori sa najbližima, vježbanje, omiljena pesma koja će vam podići raspoloženje.

•         Uvodimo aktivnosti koje nam pomažu da uđemo smireniji i izbalansiraniji u radnju nedjelju.

•         Cio dan može totalno da promijeni kvalitet u odnosu na to sa kog mjesta krećete. To može biti neka “majndfulnes vježba”, svjesno disanje ili otvorena pažnja.

•         Izbjegavajte da vam prva stvar ujutru bude telefon i prelistavanje društvenih mreža. Dajte sebi i svom organizmu malo vremena da se probudi prije nego što krenete sa “bombardovanjem” sa informacijama. Biće ih i više nego dovoljno tokom dana.

•         Ako pomislite ponedjeljkom ujutru “jao pa ko će sada da ustaje”, “šta sve imam da završim”, “to nema šanse da stignem”, “moram i ovo i ono i još i ovo”, “samo kad pomislim na gužvu u saobraćaju već mi nije dobro” će pojačati nemir. Prestanite sa predviđanjima i negativnim anticipacijama.

•         Usmjerite pažnju na pozitivne događaje tokom nedjelje. Zakažite da se vidite sa prijateljima baš u ponedjeljak, neka to bude vodilja dana.

•         Isplanirajte nedjelju prije ponedeljka. Najprije rasporedite najvažnije i krupne događaje, a onda sitnice.

Šta treba da učine poslodavci

Stamenković dodaje da je važno da se poslodavci osvijeste da Monday Blues postoji.

“Organizaciju čini više pojedinaca sa različitim ulogama i odgovornostima. I sa tog mjesta treba sagledati šta mogu biti sistemska organizacijska rješenja koja će odgovarati specifičnosti poslovanja, kao i rješenja svakog pojedinca iz pozicije koju ima u organizaciji”, kaže ona.

Takođe, daje i nekoliko savjeta za poslodavce.

•         Ne pretjerujte sa sastancima i rješavanjem svih problema ponedjeljkom;

•         Ostavite sebi prvih dva sata za sagledavanje radne nedjelje, provjeru i promjenu planova;

•         Uvedite fleksibilniji oblik rada i radnog vremena gdje je to moguće. Zaista vjerujem da ima mnogo više poslova i mogućnosti za fleksibilnost, a da i dalje postoji strah od promjene, nepovjerenje i drugi razlozi koji blokiraju da se i dalje organizacije grčevito drže 8-16 radnog vremena i praćenje provedenog vremena, a ne doprinosa i učinka;

•         Small talk ponedjeljkom ujutru. Pitajte kolege kako su provele vikend. (Foto Pixnio)