OSIJEK – U manje od mjesec dana dva velika ulagača – British American Tobacco (BAT) i Meggle – najavili su povlačenje iz Hrvatske. I dok se u slučaju BAT-a, odnosno Tvornice duhana Rovinj, koja se nalazi u njegovom vlasništvu, još čeka konačna odluka o tome odlaze li ili ostaju, Meggle je, čini se, odlučan do kraja godine zatvoriti svoj pogon u Osijeku i ugasiti proizvodnju u Hrvatskoj.

Najave odlaska ulagača zadnja su stvar koja Hrvatskoj treba, pogotovo nakon što je korona kriza poharala njenu privredu i na noge bacila glavnu privrednu djelatnost, turizam. Tim više što se mnogi ulagači žale na uslove poslovanja u Hrvatskoj.

Štaviše, iz stranih privrednih komora koje su prisutne u Hrvatskoj već godinama upozoravaju da njihove kompanije razmatraju mogućnosti ulaganja u okolnim zemljama, bile one u EU ili izvan nje, jer su im uslovi poslovanja u njima bolji. Ovdje je dovoljno podsjetiti da su takva upozorenja u posljednje vrijeme stigla iz Udruženja njemačkih industrijskih i trgovačkih komora (DIHK), kao i iz Američke privredne komore (AmCham) u Hrvatskoj te da slični tonovi već godinama dolaze i od austrijskih, pa čak i slovenskih ulagača.

Hrvatska je do sada, prema podacima HNB-a, privukla pristojan iznos stranih ulaganja. Preciznije, u periodu od 1993. godine, otkako se vodi statistika o ulaganjima, pa do kraja marta ove godine, stranci su u Hrvatsku uložili ukupno 32,2 milijarde evra.

No iako se radi o velikom iznosu ino-ulaganja, Hrvatska nema razloga za slavlje. Druge tranzicijske države, naime, ne samo da su bile uspješnije u privlačenju stranih ulaganja, nego su, za razliku od Hrvatske, privukle i velika greenfield ulaganja, odnosno ulaganja od nule koja za posljedicu imaju pokretanje nove proizvodnje, otvaranje novih radnih mjesta i povećanje izvoza. To su investicije koje su iz temelja promijenile sliku njihovih privreda. U Hrvatskoj, s druge strane, dominiraju ulaganja u postojeću imovinu i preduzeća, što je rezultat privatizacije, a posljedice takvih ulaganja rijetko su kada povećanje proizvodnje, zaposlenosti i izvoza.

Druge tranzicijske zemlje prošle su puno bolje. Mnoge od njih još su krajem prošlog i početkom ovog vijeka, poput Slovačke, Mađarske i Rumunije, privukle velika ulaganja u automobilsku industriju. Iako su mnogi prognozirali da je ulaganjima autoindustrije u tranzicijske zemlje došao kraj, vijest da je Jaguar, zbog Brexita, u oktobru 2018. godine sagradio veliku fabriku u slovačkoj Nitri pokazuje da to baš i nije tako.

Dio tranzicijskih  zemalja, poput Slovenije, okrenuo se privlačenju investicija u industriju 4.0 pa je, na primjer, japanska Yaskawa u Kočevju otvorila tvornicu robota, dok je austrijski Palfinger proizvodnju dizalica odlučio pokrenuti u Mariboru, a ne u Hrvatskoj, iako bi to, kako kaže ekonomski analitičar Damir Novotny, bilo logičnije s obzirom na hrvatska brodogradilišta.

Hrvatske vlade nisu pretjerano aktivne u privlačenju ulaganja. Za razliku od Hrvatske, Slovenija, Mađarska, Slovačka, Rumunija i Bugarska znatno aktivnije rade na privlačenju ulaganja”, upozorava Novotny u razgovoru za Index.

Dodaje kako su pojedine zemlje, poput Slovačke, za privlačenje ulaganja dobro iskoristile i fondove EU koji su, u kombinaciji s poreznim olakšicama koje su dali ulagačima, investitorima njihova ulaganja već u startu učinili isplativima.

I Hrvatska, doduše, ima poticaje za ulagače, ali oni su ipak manji nego što to ulagačima nude pojedine druge zemlje, poput Srbije. Kada se tome dodaju i nedovoljne kampanje za privlačenje ulaganja, onda je i rezultat razmjerno slab.

Ipak, glavne prepreke ulaganjima u Hrvatskoj ostaju, kako to investitori vole reći, loša poslovna klima na koju već godinama upozoravaju i domaći poslodavci. Velika porezna opterećenja, visoki parafiskalni nameti, glomazna i neučinkovita javna uprava, slabo pravosuđe i često neujednačena praksa u donošenju odluka, velika su prepreka privlačenju ulaganja, upozoravaju ekonomisti. Ukratko, strane firme bježe iz Hrvatske iz istih ili sličnih razloga iz kojih to rade i Hrvati. Uz to, Hrvatska kao da zaboravlja da se u privlačenju ulaganja takmiči s drugim zemljama.

“I druge zemlje nastoje privući ulaganja, a ne samo Hrvatska. Kompanije donose odluke o ulaganjima na temelju isplativosti, kapital ide tamo gdje će se najviše oploditi”, kaže makroekonomist Goran Šaravanja.

Ili, kako su to u Meggleu krajnje pojednostavljeno rekli kada su najavili gašenje proizvodnje u Hrvatskoj, odluku o stavljanju ključa u bravu osječkoga pogona donijeli su nakon što su shvatili da će se poslovna klima u Hrvatskoj teško promijeniti.

“Odluka o gašenju proizvodnje odgađana je više puta zadnjih nekoliko godina s nadom da će uslovi poslovanja i okolnosti poboljšati te je konačno donesena tek kada su definitivno istražene sve druge opcije”, poručili su iz Megglea.

U cijeloj priči u Hrvatskoj se mogu  samo nadati da primjer Megglea neće slijediti i druge kompanije koje su tu uložile u proizvodnju. Analitičari kažu kako ne očekuju da će slične odluke donijeti i drugi investitori, ali upozoravaju da se nešto mora promijeniti u samoj Hrvatskoj kako bi ulagači ovdje ostali i kako bismo privukli nove.

“Nadam se da neće doći do odlaska kapitala iz Hrvatske. No moramo znati da kompanije idu tamo gdje im je bolje. Hrvatska mora ubrzati reformski proces i stalno raditi na jačanju poslovne klime. Tu će nam pomoći i ulazak u Europski tečajni mehanizam II. (ERM-II) i daljnja integracija u EU”, zaključuje Šaravanja.

Novotny, s druge strane, ističe da bi Hrvatska morala biti aktivnija u privlačenju ulaganja. To se posebno odnosi na privlačenje ulaganja u industriju 4.0, odnosno u nove tehnologije.  (Index.hr)