BERLIN- I dok njemačka kancelarka Angela Merkel nastoji da obezbjedi četvrti mandat, nepobitna činjenica je da se ona nalazi na čelu najmoćnije ekonomije u Evropi.

Naime, ova zemlja je ‘blagoslovljena” rekordnim poslovnim povjerenjem, neznatnim državnim dugom, te ogromnim tržištem rada koje je veće od bilo koje članice evrozone.

Međutim, postoji nešto što kvari tu sliku blagostanja. U prvom redu, to je sve izraženija nejednakost, kao i potencijalni manjak radne snage. Vodeća njemačka auto industrija je posljednjih godina pogo|ena tzv. ’emisionim skandalima’, što predstavlja priličan udar.

Njemačka, koja je četvrta ekonomija na svijetu, ipak, bilježi dobre rezultate. Ona je u prvoj polovini 2017. godine zabilježila rast od 0,7 odsto, što je najbrži rast posljednje tri godine.

Takođe, istraživanje sprovedeno u julu pokazalo je da je poslovno povjerenje na rekordnom nivou.

Zahvaljujući striktnoj budžetskoj politici, Njemačka je izbjegla ozbiljnije probleme sa dugovima, za razliku od svojih susjeda.

Takođe, veoma povoljna poslovna klima kao i neki dodatni uslovi doveli su do toga da Njemačka postane najjača ekonomija u Evropi.

Pa, ipak, ova sjajna statistika zapravo maskira jedan alarmantni problem; problem nejednakosti.

Naime, čak trećina svih prihoda završi u džepovima svega 10 odsto Nijemaca, rezultat je istraživanja koje je sproveo njemački Institut za ekonomska istraživanja.

Jaz između bogatih i siromašnih je toliko produbljen da 10 odsto najbogatijih u svojim rukama ima čak 60 odsto aktive. Iako je Njemačka 2015. godine uvela najnižu zagrantovanu platu, oni koji imaju najniže plate nisu vidjela povećanje čak 15 godina.

Taj jaz je znatno produbljen od 1991. godine, dakle, godinu dana nakon što su dvije Njemačke ujedinjene.

Najpriznatije mjerilo za nejednakost jeste tzv. ‘Gini koeficijent”, skala koja ide od 0 do 1. Nula predstavlja ona društva gdje svi imaju jednaka primanja, dok koeficijent 1 znači da je sve bogatstvo u rukama jedne osobe.

Kada je, konkretno, o Njemačkoj riječ, koeficijent je 1991. godine iznosio 0,25. Do 2015. godine on je porastao i iznosio je 0,29 {to zna~i da polako, ali sigurno ide ka 1.

Takođe, pored nejednakosti, veliki problem njemačke ekonomije jeste i nedostatak radne snage. I dok je niska nezaposlenost izuzetno dobar pokazatelj snage jedne ekonomije, ekonomisti upozoravaju da bi u skorijoj budu}nosti moglo do}i do ozbiljnog manjka radne snage.

“Oxford Economics” je nakon studije njemačkog tržišta rada došao do zaključka da su njemačke kompanije izuzetno zabrinute da bi potencijalni nedostatak radnika mogao ugroziti njihovo poslovanje.

Oliver Rakau, ekonimista iz “Oxford Economics” kaže da čak i nagli rast imigracije ne može suprostaviti njemačkim demografskim problemima, jer njemačko stanovništvo stari, i samim time, sve je manje radno sposobnih ljudi. Ovo će posebno biti izraženo tek u godinama koje dolaze. (CNNMoney)