Recesija kojoj smo svjedočili u BiH u 2020. godini bila je jedna od najdubljih recesija tokom posljednjih decenija, a njen neposredni uticaj smo vidjeli po tome što su mnogi ljudi ostali bez posla, rekao je u intervjuu za “Nezavisne” Emanuel Salinas, šef Kancelarije Svjetske banke za Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru.
Ova kriza je istakla potrebu za brojnim reformama, kojima bi se osigurao ekonomski rast na stabilnijim osnovama”, kazao je Salinas.
Kakva su predviđanja Svjetske banke za BiH u nekom narednom periodu?
SALINAS: Naše posljednje prognoze govore da će u 2020. u Bosni i Hercegovini doći do ekonomskog pada za oko četiri procenta, uglavnom kao posljedica povećanog broja novih slučajeva zaraze kovidom-19, pada potrošnje, investicija i potražnje iz inostranstva. To je još znatno manji pad nego u nekim drugim evropskim zemljama, ali za bh. ekonomiju to predstavlja snažan pad s obzirom na to da je ona dosta manja nego što bi mogla i trebalo da bude. Ranije smo procijenili da bi uz rast od tri procenta godišnje, koji je bilježen u prethodnih pet godina, bilo potrebno više od 100 godina da BiH dostigne životni standard EU. Iako neki mogu reći da četiri procenta nije pretjeran pad, mnogo je više nego što BiH može priuštiti.
Da li će BiH zbog pandemije zahvatiti recesija i da li se već može nagovijestiti?
SALINAS: Recesija kojoj smo svjedočili u BiH u 2020. bila je jedna od najdubljih recesija tokom posljednjih decenija. Njen neposredni uticaj smo vidjeli po tome što su mnogi ljudi ostali bez posla. Na osnovu službenih statistika, do sada je zatvoreno oko 40.000 radnih mjesta. Znamo da je mnogo više radnih mjesta izgubljeno koja su u neformalnom sektoru i koje statistika ne evidentira.
Koji su najčešći razlozi pada BDP-a u BiH?
SALINAS: Pandemija dovodi do promjena u privredi, proizvodnji, uslugama, čak i društvenim interakcijama na načine koje tek sada počinjemo razumijevati, ali koje će vjerovatno biti dugotrajne. Neki će sektori iz svega izaći jači, a drugi, koji su i ranije bili osjetljivi, će se suočiti s ubrzanim trendom pada. Te se promjene odvijaju na globalnom planu i još je prerano da bi se uvidio njihov krajnji efekat. Ova kriza je istakla potrebu za brojnim reformama, kojima bi se osigurao ekonomski rast na stabilnijim osnovama. Ono što sada vidimo je da su slabosti koje su postojale i prije krize sada samo još više povećane samom krizom. Na primjer, bh. ekonomija je u velikoj mjeri zavisna od vladinog sektora, nasuprot privatnom sektoru, kao i od potrošnje, nasuprot investicijama. Kriza samo pogoršava ove slabosti u smislu izvora rasta, a reforme koje su bile potrebne i prije čini još hitnijima u narednom periodu. A kad je riječ o pojedinim sektorima kao što je zdravstvo, znali smo i ranije da su prisutne slabosti u smislu mogućnosti pružanja usluga i zdravstvene zaštite koja je potrebna stanovništvu, a kriza, bez sumnje, nameće dodatni pritisak na sektor i potkopava sveukupnu održivost samog sektora u dugoročnom periodu. Ako sagledavamo prepreke koje su onemogućavale rast ili ostvarivanje potencijala zemlje, prisutni su brojni faktori. Mnogi ljudi odlaze iz zemlje u potrazi za prilikama na nekom drugom mjestu, prilikama koje im se ne pružaju ovdje u zemlji. To predstavlja gubitak ljudskog kapitala, koji sebi zemlja ne može priuštiti. Razumljivo je zašto mnogi idu u potragu za prilikama drugdje. Nije stvar u nedostatku prilika, već i u nedostatku jasne vizije. Ne postoji ni koherentnost između prilika i uloge vlasti u olakšavanju ljudima da iskoriste prilike.
Da li imate podatke koliko se zbog ovih razloga povećalo siromaštvo u BiH u toku 2020. godine?
SALINAS: Dok se prihodi i mogućnosti za zapošljavanje u BiH smanjuju zbog pandemije kovida-19, nedostatak ažurnih zvaničnih podataka o siromaštvu onemogućava procjenu povećanja siromaštva i smanjuje mogućnosti za identifikaciju najugroženijih domaćinstava i donošenje efektivnih politika kao odgovor na očekivano povećanje siromaštva.
Posljednji zvanični podaci o siromaštvu u BiH su iz 2015. U nedostatku ažurnih podataka proveli smo simulacionu analizu na početku pandemije u 2020. da bismo predvidjeli uticaj pandemije na siromaštvo, tj. broj ljudi koji žive sa manje od 205 KM mjesečno, po osobi. Rezultati su pokazali da bi više od 85.000 ljudi moglo osiromašiti u 2020. bez vladine pomoći, kao i da mnogi od tih koji bi vjerovatno zapali u siromaštvo nisu bili obuhvaćeni programima socijalne zaštite prije pojave pandemije. Oba entiteta su donijela mjere za zaštitu firmi i domaćinstava, kao što su subvencionisanje najniže plate i socijalnih doprinosa za firme pogođene kovidom-19. Te su mjere donekle ublažile uticaj početnog šoka, međutim s obzirom na to da se ne prikupljaju podaci o kretanju prihoda i potrošnje, njihov sveukupan efekat na siromaštvo nije u potpunosti poznat. Ova kriza je pokazala potrebu da vlasti u BiH sprovode odlučne aktivnosti u pravcu usvajanja politika transparentnosti podataka, redovnog sprovođenja istraživanja, da bi se pratio puls zemlje i javnosti pravovremeno pružale informacije.
Postoje li rješenja koja bi spriječila pad BDP-a i broj siromašnih?
SALINAS: Smatramo da je upravo sada pravo vrijeme da se sagledaju temelji rasta i da se vidi šta je potrebno da bi se osiguralo da ti temelji budu što bolji. Za to će biti potrebni brojni faktori: prvo – efikasniji javni sektor koji bolje odgovara na potrebe građana u zemlji, drugo – jednostavniji poslovni ambijent koji ne zahtijeva da vlasnici firmi i preduzetnici troše previše vremena na birokratiju i administraciju, nego da im se omogući da se fokusiraju na svoj rad, svoj posao i na ostvarivanje većeg rasta i otvaranje radnih mjesta za druge. Mi, kao partneri, spremni smo da pružimo podršku BiH za uvođenje promjena, ali potrebno je da i vlasti na različitim nivoima uvide taj nivo hitnosti, i nadamo se da će ova kriza djelovati kao poziv za veću odlučnost i hitnost da se učini ono što je potrebno. (Nezavisne)
