1. Prevelika potrošnja čini vas sretnim

Velika se bogatstva često potroše na kupovine kojih nismo svjesni. Ispijanje kafe u kafiću jednom dnevno gotovo niko ne predviđa u kućnom budžetu, a u pet godina odnese nam preko 4 hiljade evra. Mnogo je takvih, “malih” izdataka koji značajno utiču na naš budžet, a takvu potrošnju ne smatramo dovoljno velikom i bitnom da o njoj promišljamo.

Ishitrene odluke o kupovini često su razlog žaljenja i kajanja. Donosimo ih u žurbi ili kada mislimo da je vrijeme da kupimo nešto, ljeti, recimo, artikle za plažu. Rijetko kada pri tome zastanemo i zapitamo se jesmo li sigurni da je to ono što nam stvarno treba. Čak i kad odgovorimo potvrdno, napravili smo grešku budemo li taj proizvod koristili samo jednom! Ne preporučuje se trošiti novac na stvari koje nećemo učestalo upotrebljavati i u takvim bismo slučajevima trebali da posegnemo za unajmljivanjem ili posuđivanjem.

Kupovina koja se događa pod nekim emotivnim ili situacijskim uticajem “bez razmišljanja”, gotovo nam uvijek “oduzima” novac iz novčanika. Nužno je odvojiti osjećanja i novac želimo li upravljati svojom finansijskom budućnošću!

2. Život od plate do plate bez plana

Nerijetko se može čuti da pojedinci i domaćinstva žive od “od plate do plate”, opravdavajući se malim prihodima i visokim izdacima za osnovne životne potrebe. Ne ulazeći u stvarno teške finansijske situacije, kućni su budžeti često u problemima jer njima niko ne upravlja! Posljedica je psihologija života na kredit – pri čemu se oslanjamo isključivo na platu , a ne i na sigurnost koju pronalazimo u štednji za vanredne situacije!

Korištenje kartica postalo je nezaobilazna stvarnost većine potrošača te se ono itekako reklamira u društvu ne samo zbog mogućnosti odgode plaćanja nego i praktičnosti upotrebe i nenošenja gotovog novca. Samo po sebi, to ne predstavlja nikakav problem, međutim, psihologija potrošnje prilikom plaćanja kreditnim karticama ne ide na ruku uspješnom upravljanju kućnim budžetom.

Često ne želimo da otvorimo račun kada nam na adresu stigne obračun potrošnje u prošlom mjesecu, što sugeriše da nemamo svijest o tome koliko smo uistinu potrošili.

Izdvajanje novca u štednju za vanredne slučajeve (ili tzv. crne dane), koja bi trebala iznositi onoliko kolika je naša prosječna šestomjesečna potrošnja, daje nam mir jer znamo da u slučaju finansijske opasnosti uvijek imamo mogućnost da posegnemo za tim sredstvima, a ne za korištenjem kreditnih kartica ili odlaskom u minus.

3. Mislimo da ćemo imati više novca u budućnosti

Optimizam je poželjan u životu, pa tako i u upravljanju ličnim finansijama! Pozitivni stavovi pozitivno utiču na naše vještine upravljanja novcem. IStovremeno, preveliki ili iracionalni optimizam koji oblikuje naše obrasce ponašanja itekako nas može dovesti u problem.

Puno ljudi donosi odluke u sadašnjosti računajući na veću zaradu u budućnosti – te time opravdava preveliku potrošnju ili, recimo, neizdvajanje novca za štednju. Bez obzira na svijetlu budućnost koja nas čeka iza ugla, uvijek moramo živjeti ispod mogućnosti koje nam pruža trenutna zarada. Jednako tako, štednja mora biti prva odluka, ona koja prethodi svim ostalim potrošačkim odlukama. Računajući na veću zaradu u budućnosti, vrlo često imamo tendenciju da ne planiramo svoju penziju jer mislimo da ćemo je osigurati kasnije!

Što prije počnemo da štedimo, na primjer u dobrovoljnim penzionim fondovima, prije krećemo u proces štednje koji nam osigurava bolju i mirniju budućnost – to su jedini veći prihodi u budućnosti na koje bismo trebali računati!