NJUJORK – Južna Koreja, Švajcarska, Australija, Brazil…zemlje različitih veličina i ekonomske snage, toliko su međusobno udaljene, no vezuje ih ista karakteristka – u spoljnotrgovinskoj razmjeni s Kinom su na dobitku i u nju više izvoze nego što uvoze.
Štaviše, bilans s Kinom, inače najvećim svjetskim izvoznikom, u izrazitom im je suficitu zahvaljujući proizvodima i robama za kojima u Pekingu i okolini vlada enormna potražnja jer ih ondje ima malo ili gotovo ništa. Samo 40-ak zemalja svijeta može se pohvaliti činjenicom da Kinezima više prodaju nego od njih kupuju, a različitost resursa kojima ih snabdjevaju govori ne samo o tome što je najvećoj azijskoj državi potrebno za rast koji neprestano treba hraniti, već i gdje je ta ekonomija ipak ‘tanka’.
Tajvan se ne računa
Južna Koreja je, tako, prema analizi Bloomberga, kao predvodnik ove liste povlaštenih zemalja, a ogromnih 72,2 milijarde dolara plusa u 2016. najviše zahvaljuje mašinama i elektronici, poput poluvodiča kakvih u Kini nedostaje, a isto prolazi i Malezija, peta na ljestvici; Švajcarska je druga, s 27,5 milijardi stvorenih od izvoza, kako se navodi, proizvoda različitih namjena – lijekova, hemikalija, preciznih instrumenata i satova. Australiji je ponajviše izvoz minerala, uglavnom željezne rude, donio lani suficit s Kinom od 23 milijarde dolara. Brazilci, pak, od Kine najbolje zarađuju prodajući povrće, ali i soju, sojino ulje i šećer, a afrička Angola i arapski Oman hrane je gorivom, nužnim za funkcionisanje saobraćaja i održavanje stabilnih trgovinskih tijekova.
Od toga im je u 2016. ‘kapnuo’ spoljnotrgovinski višak od 12,5 odnosno 10,8 miliijardi dolara. “Uvoz najvećega svjetskog izvoznika pokazuje kako njene slabije industrije podupiru ostale ekonomije, za koje postaje opasno nađu li se u teritorijalnom sporu ili geopolitičkim napetostima s jednim od svojih najvećih kupaca”, navode s Bloomberga.
Sugerišu kako bi navedeni rezultati bili drugačiji da su Svjetska banka i MMF na listu uvrstili Tajvan, koji s Kinom ima svojevrstan odnos toplo-hladno, upravo zbog političkih peripetija. Tajvan naime, ima s velikim susjedom koji ga ne priznaje kao samostalnu državu, suficit od 67 milijardi dolara, čime bi bio tik ispod Južne Koreje. Korejanci i Malezijci, koliko god se zbog pozitivnog bilansa činili čvrstima, u odnosima s Kinezima ipak su ranjiviji od, naprimjer, Japanaca i Vijetnamaca, koji nisu u ni Top15 u pogledu trgovinskog viška ostvarenog s Kinom.
To je tako jer, zapažaju istraživači na Bloombergu, poluprovodnici i slične elektronske komponente uvezene iz Kine i Malezije služe tek kao dijelovi opreme za sastavljanje i sklapanje uređaja u kineskim fabrikama.
“Oko 80 posto korejskog izvoza u Kinu su tzv. posrednička dobra, kakva ljudi u svakodnevnici ne vide i ne osjete od njih osobni boljitak”, upozorava Yang Pyeongseob, viši znanstveni saradnik s Korejskog instituta za međunarodne ekonomske politike u Pekingu.
Globalni lanci snabdjevanja
Ističe se da je iPhone, kao popularna tehnološka naprava, pravi primjer ‘ekosistema’ koji odražava globalni doseg lanaca snabdjevanja. Sastavlja se u Kini, od dijelova različite vrijednosti i cijene, koji se ondje uvoze iz različitih izvora i zemalja, od Južne Koreje i SAD-a, do Japana i Tajvana te Njemačke kao najjače evropske privrede, koja Kinu ‘šiša’ s 8,9 milijardi dolara viška.
(Poslovni.hr)
