S kojim problemima se čovječanstvo suočava danas, velikoj većini ljudi savršeno je jasno i onima koji su svjesni razmjera opasnosti, od toga im se diže kosa na glavi. Budućnost od 30-ak godina čini se vrlo mračnom već danas i zato je već sad vrijeme za razmišljati o problemima koji će čovječanstvo pritiskati 2050.
Na prvu, mijenjanje DNK ljudi kako bi bili otporni na određene bolesti čini se poput svetog grala medicine. Istorija čovječanstva, a posebno 20. i 21. vijeka uči nas, međutim, da pri svakoj savršenoj i spasonosnoj ideji valja računati na otvaranje vrata propasti. Ovdje je to etička dilema o tome na kojem mjestu će takva genetska manipulacija prerasti u eugenici nalik “dizajniranje beba” u fazi embrija kako bi djeca ispala određenog stepena inteligencije, određenog izgleda…
Klimatske promjene, otapanje polova i glečera, posljedično rast nivoa mora, nema načina po kojem bi gradovi poput Majamija do polovine 21. Vijeka mogli izgledati ovako kakvi su danas. U opasnosti je skoro cijeli Bangladeš, cijele minijaturne nacije po Pacifiku, Holandija, delte velikih rijeka Nila, Temze, Amazona…
Već danas jedva izdržavamo haos po internetskim društvenim mrežama; zbog lažnih vijesti, manipulacija, širenja terorističke, političke, rasističke, korporativne i kakve li već ne propagande. Internet trol je postao jednako ozbiljna prijetnja poput hakera koji traži način za krađu identiteta, provalu u baze podataka i ucjene. Facebook je danas star samo 13 godina, šta nas onda čeka za još 30?
Posljednje godine, od 2011. nadalje, ili od 2001. naovamo, potpuno su izmijenili svijet, geopolitički do neprepoznatljivosti. Bliski istok je razoren, niz je država koje su nefunkcionalne zbog ratova, Sjeverna Koreja je počela lansirati već i neke vrlo nezgodne projektile, a ima i nuklearnu bombu, konačno, vidjeli smo što se događa nepripremljenom Zapadu kad mu na vrata zakuca egzodus od samo dva miliona očajnih izbjeglica. A tek počinje. Hakeri muljaju po nacionalnim izborima, nacionalisti i ekstremna desnica su u rastu, opasne tehnologije su sve dostupnije, bitke za resurse sve intenzivnije…
Urbanizacija, vozovi koji jure brzinom metaka, pa opet, u svijetu je automobila sve više. Srednja klasa jako se razvija u Kini, pojavljuje se u Indiji i ti ljudi i za sebe žele ono što ima ili je imao Zapad. Sve projekcije govore da će automobila biti toliko da će uticati na okolinu, infrastrukturu i energente. Ko zna što će uopšte biti s tehnologijama automobila bez vozača…
Tu su i ratovi za resurse. Riječ je o vodi, o energentima, o hrani… A to je samo dio priče. Rijetki metali, o kojima ovise mnoge visoke tehnologije, 90 posto njih nalazi se u Kini. I projekcije kazuju da će biti potrošeni za 20 godina.
Kava, čaj, ali i razna prirodna ili vještačka sredstva, nerijetko i droge; sve to već danas se koristi po fakultetima, kompanijama, u svakidašnjem životu kako bi si ljudi povećali intelektualne sposobnosti. Nismo ni svjesni koliko se u tom procesu oslanjamo na kompjutere, pametne telefone i slične uređaje. Danas se već otvoreno sanja o sredstvima koja bi od mozga ciljano nakratko činila superuređaj. Ili o implantatima.
Još Isaac Asimov naveliko je pisao i razmišljao o tome kako da čovjek zaštiti svoj integritet u svijetu u kojem će se sve više oslanjati na vještačku inteligenciju. A ona se razvija sve brže, da nije materijalnih ograničenja poput svojstava subatomskih čestica, bio bi to klasični primjer eksponencijalnog rasta. Lako za to dok se sve ono što se isprogramira odvija kako treba. Ali, što kad dođe do kvara? Što kad dođe do pogreške u procjeni situacija? Što kad neko gadno zabrlja? Čitajte malo Asimova ili Dicka ili nekoga od klasičnih ZF autora, oni su pisali o tome što nas čeka za koju godinu. (Exspress)
