U zvorničkoj “Alumini”, Tehničko remontnom zavodu Bratunac, te u nekim fabrikama tekstila i obuće, pa i u rudnicima u Srpskoj na stotine radnika čeka u redu za posao.

Mada vlada uvjerenje da se mladi iz Republike Srpske otimaju samo za posao u državnoj administraciji, ili za vizu za odlazak u inostranstvo, među njima je sve više onih koji su spremni da, uz pristojnu platu i uslove rada, rade u fabrici, tržnom centru ili rudniku u svojoj zemlji. Najbolji dokaz za to je na desetine prijava radnika, koji čekaju u redu za posao u Rudniku i termoelektrani EFT Stanari.

Predsjednik sindikalne organizacije u ovom preduzeću, Siniša Ristić, kaže da se na svaki konkurs za posao javi bar trostruko više kandidata, nego što se traži.

-Recept je jednostavan: plata kod nas nikad nije kasnila, svaka marka se isplaćuje na račun, dakle nema koverti ispod stola, godišnji odmor i slobodni dani, sve je po zakonu. Pod takvim uslovima ljudi su spremni da rade i u rudniku – kaže Ristić.

Dodaje da je tužno što živimo u društvu u kojem  je ono što je normalno i zakonito, postalo čudo neviđeno.

Ristić kaže da se radnici najviše prijavljuju za radna mjesta “na terenu”, kao što su bageristi, vozači kamiona i pomoćni radnici.

Dodaje da nije samo plata ono što radnike privlači u ovo preduzeće. Bitan je i osjećaj sigurnosti: da ljudi znaju šta im je tačno posao, kad počinje i kad završava radno vrijeme.

-Nema kod nas, kao u nekim fimama, da jedan dan voziš kamion, a drugi dan kosiš travu, kao što nema neplaćenog prekovremenog rada – kaže Siniša Ristić.

Kako tvrdi Tane Peulić, potpredsjednik Saveza sindikata RS za privredu, na listi poželjnih poslodavaca u RS su i fabrike iz oblasti metalske, prehrambene i tekstilne industrije, transporta i trgovine, koje nude stabilnost i solidne uslove.

-Nemaju svi problema sa radnom snagom. Ko je spreman da plati radnika i poštuje njegov rad, imaće uvijek radnika na izbor  – kaže Peulić.

Na listi najpoželjnijih poslodavaca u Republici Srpskoj i BiH ima preduzeća različitih profila i karakteristika, od velikih fimi koje rade milionske poslove “sa državom”, do malo poznatih malih preduzeća, od onih koji su primjer finansijske discipline do onih koji manje ili više kasne sa uplatom poreza i doprinosa, od firmi osnovanih stranim kapitalom, do domaćih preduzeća. Svima im je zajedničko da su potpisali kolektivne ugovore sa svojim radnicima, ili su spremni da to učine, te da se, kad su radnička prava u pitanju, uvijek drže dogovora.

Po procjenama sindikata, i u “Metalu” u Gradiški uskoro se može očekivati ovaj pozitivan trend, jer je novi vlasnik pokazao da ima ozbiljne namjere i nedavno je potpisao kolektivni ugovor. Već godinama više prijava nego ponuđenih radnih mjesta stiže i na adresu Fabrike obuće “Bema” u Banjaluci i Mrkonjić Gradu. Na listi poželjnih poslodavaca je i fabrika obuće “Sportek” iz Kotor Varoši, a sa radnom snagom nemaju problema ni druge kotorvaroške fabrike. Ova mala opština ima najmanju stopu nezaposlenosti u RS, a radnici dolaze u Kotor Varoš na posao čak i iz Banjaluke i Laktaša.

Miroslav Vukajlović, direktor Agencije za posredovanje u zapošljavanju “Spektar”, kaže da više faktora utiče na to da radnici priželjkuju ili izbjegavaju posao u nekoj kompaniji, a plata je samo jedan od njih.

– Jedan od faktora je i osjećaj sigurnosti, ali i blizina radnog mjesta, jer to utiče ne samo na troškove, nego i na druge aspekte života radnika i njegove porodice. Treba uzeti u obzir da industrijski radnici nigdje nemaju naročito visoke plate. Tako u Njemačkoj oni mogu zaraditi oko 1.600 evra mjesečno, ali dok se plati stan i drugi troškovi, računica pokazuje da se zbog toliko novca ne isplati odlaziti tako daleko od svog mjesta – kaže Vukajlović.

Dodaje da su preduzeća u RS, kada je u pitanju odnos prema radnicima prošla kroz različite faze: nekada su svi na vrijeme izmirivali  obaveze, pa su onda neki to počeli izbjegavati, a sada se opet više onih koji redovno uplaćuju plate i doprinose, mada su zarade još uvijek male.

-Imamo kompanije koje su se pozicionirale i izgradile karakter, za koje se zna da su izgradile kulturu organizacije, u koju spada i redovno izmirenje obaveza i poštovanje radnika. To se reflektuje na imidž i na privlačenje novih ljudi. S druge strane, firme koje kubure sa likvidnošću i isplatom plata, moraju biti svjesne da se to kad tad sazna – kaže Vukajlović.

U cijeloj toj ukrštenici, dodaje, veliku ulogu imaju i lokalne zajednice, koje moraju privući investitore i podržati otvaranje radnih mjesta, kako bi sačuvale stanovništvo. Kao dobar primjer za to navodi Grad Prijedor, koji je slovenačkom investitoru dao lokaciju i izgradio objekat za fabriku, kako bi Prijedorčani imali gdje da se zaposle.

Dragutin Škrebić: Sa radnicima samo pošteno!

-Poslodavac mora obezbijediti redovne plate, sigurnost na radnom mjestu i poštovanje radničkih prava, ako želi da ima radnike. Tako treba, a uskoro se drugačije se neće ni moći raditi, jer je radnika sve manje. Čak i ako ima problema, pa recimo nekoliko dana kasni plata, poslodavac treba da pošteno sa radnicima razgovara o tome i kaže da postoji objektivan problem, a ne namjera da ih prevari ili zakine. Ljudi će to razumjeti – kaže predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS Dragutin Škrebić.

Dodaje da je sljedeći zadatak povećanje produktivnosti i smanjenje poreza i doprinosa, kako bi se mogle povećati plate. (Srpska info)