ZAGREB – Odlazak radne snage donosi daleko veće opasnosti za državu nego što je prividna korist od smanjenja nezaposlenosti. Bez ljudskog kapitala nema rasta gospodarstva, upozoravaju stručnjaci.
Na prvi pogled, država kao da može biti zadovoljna zbog masovnog iseljavanja kojem svjedočimo proteklih godina. Jedan od gorućih problema u Hrvatskoj rješava se sam – broj nezaposlenih u godini dana između sredine 2015. i sredine 2016. pao je za čak 95.000. Istovremeno međutim, prema podacima HGK, broj zaposlenih porastao je za samo 14.000, što znači da je iz Hrvatske „nestalo“ 80.000 ljudi koji su tražili posao. Odlazak radne snage, međutim, donosi daleko veće opasnosti za državu nego što je prividna korist od smanjenja nezaposlenosti. Pad BDP-a i urušavanje penzionog ssistema padaju odmah na pamet.
„Iako se iseljavanjem stvara manji pritisak na tržište rada, odnosno smanjuje se broj nezaposlenih, istovremeno se smanjuje i radno-aktivno stanovništvo, odnosno ponuda rada što u dužem roku može imati prilično negativne učinke, odnosno može ograničiti rast privrede. Posebno ako među iseljenima ima relativno puno mlađeg i obrazovanijeg stanovništva“, kaže za Deutsche Welle dr.sc. Iva Tomić, s Ekonomskog instituta Zagreb, koja se bavi ekonomikom rada i penzionog sistema.
Kako se hrvatska privreda počela stidljivo oporavljati, poslodavci su ponovno počeli zapošljavati, međutim, mnogi se žale da uprkos i dalje velikom broju prijavljenih na Zavodu za zapošljavanje, u pojedinim zanimanjima ne mogu naći radnike. Poseban je problem s visokoobrazovanim radnicima, prije svega u ICT zanimanjima (informacijska i komunikacijska tehnologija), a sve veći problem postaje i odlazak doktora. Iako za hrvatske prilike relativno dobro plaćeni, doktori odlaze zbog mogućnosti napredovanja, edukacije, te humanijih uslova rada, s manje napornih dežurstava, primjerice.
Ništa od rasta privrede
No, kaže dr.sc. Tomić, prisutan je i nedostatak niskokvalifiikovanih radnika, na primjer u građevinarstvu ili ugostiteljstvu. Ne bi li osigurale radnike, proizvodne kompanije su tako ove godine ranije nego ikad počele potragu za sezonskim radnicima, a poprilično je nezadovoljstva i među poslodavce i među sezonske radnike unijela vladina odluka da smanji naknade za tzv. „stalne sezonce“ tokom razdoblja dok ne rade. To bi moglo više njih potaknuti da jednostavno odu u zemlje gdje će se njihove usluge bolje plaćati tokom cijele godine.
A bez radne snage, bez ljudskog kapitala, nema rasta privrede. „Obzirom na demografska kretanja u Hrvatskoj, odnosno starenje stanovništva, iseljavanje građana mlađe dobi može značiti da u budućnosti jednostavno neće imati ko raditi što automatski znači i ugrožen rast privrede“, kaže Iva Tomić. Ističe da neke zemlje vlastiti nedostatak radne snage u pojedinim zanimanjima nadomještaju „uvozom“ radne snage, ali Hrvatska nije u toj poziciji, jer visokokvalifikovanim radnicima i dalje nije privlačna.
Sve veći udio starije populacije uz povećano iseljavanje s vremenom će ugroziti i penzioni sistem. Naime, već je danas (podaci za januar 2017.) odnos zaposlenih i penzionera 1,2:1, a uz postojeće trendove bi se on za nekoliko godina mogao preokrenuti pa je pitanje na koji će se način finansirati penzije.
Ni doznake iz inostranstva neće pomoći
U Hrvatskoj zasad transferi iz inostranstva nemaju veći uticaj na BDP (ispod 5%), za razliku od nekih država iz bližeg hrvatskog okruženja, na primjer Kosova, s kojim se po broju ljudi koji odlaze u inostranstvo Hrvatska može upoređivati. Udio transfera u kosovskom BDP-u je veći od 11 odsto. Hrvatska, međutim, teško može očekivati čak i taj pozitivan efekt. Naime, iako bi se s povećanim brojem ljudi koji odlaze u inostransvo moglo očekivati i povećanje udjela doznaka, to uveliko zavisi o načinu i strukturi iseljavanja, kaže dr. sc. Tomić. „Na primjer, ako se iseljavaju cijele porodice, što je očito čest slučaj, onda zapravo nema ni potrebe za slanjem doznaka. Konačni učinak ćemo zapravo vidjeti tek za nekoliko godina“, dodaje i ističe da je važno napomenuti da doznake iz inostranstva same po sebi ne dovode do nekog značajnijeg rasta privrede.
„Štaviše, neka istraživanja su pokazala da doznake iz inostranstva zapravo smanjuju motivaciju za učestvovanje na tržištu rada domicilnog stanovništva, obzirom da imaju drugi izvor dohotka, što posljedično može dovesti do još većih distorzija na tržištu rada. Ako bi se doznake iz inostranstva, pak, koristile u neke produktivne svrhe, kao što su investicije, onda bi one mogle u nekoj mjeri pomoći rastu privrede“, kaže naša sagovornica s EIZG-a.
Činjenica da se iseljavaju cijeleporodice posebno je poražavajuća, naravno, jer je u takvim slučajevima teže očekivati da će se one vratiti, posebno djeca koja će odrastati i školovati se u drugim zemljama. Hrvatska tako ostaje bez cijelih generacija koje nema ko zamijeniti. Država na to, međutim, nema cjelovit i smislen odgovor, a jedan od razloga za to je i što jednostavno – nema podataka. Naime, niko ne zna koliko se tačno ljudi iselilo proteklih godina. Zavod za statistiku raspolaže nepotpunim podacima, kao i MUP. To stvara probleme kako stručnjacima koji pokušavaju pratiti taj problem, tako i državi koja jednostavno ne može voditi takozvanu „politiku temeljenu na dokazima“, koja se uvelike promovira unutar EU-a, kaže dr. Tomić.
Niko nema podatke
„Mi istraživači često smo prisiljeni oslanjati se na potpuno neznanstvene metode zaključivanja, odnosno na intuiciju ili 'anegdotalne dokaze', a vlada donosi politike i mjere takođe zasnovana na nekakvim 'osjećajima' ili, još gore, pritiscima pojedinih interesnih grupa.“
„Apsolutno tačne podatke nemoguće je, naravno, dobiti jer se niko ne može prisiliti da se prijavi u Državni zavod za statistiku kad se iseljava (posebno s obzirom na to da u početku mnogi smatraju da se iseljavaju samo privremeno). Međutim, boljom umreženošću različitih institucija unutar države (MUP, MZOS, tj. škole, HZMO, Porezna uprava, …), ali i umreženošću s relevantnim institucijama u drugim državama, prije svega onima u zemljama Evropske unije, bi se svakako dobile znatno pouzdanije informacije od ovoga što trenutno imamo na raspolaganju“, kaže dr. Tomić koja zbog toga ističe da razgovor o točnijim posljedicama masovnog odljeva radne snage i stanovništva nije moguć. „O tome ćemo moći govoriti tek kad budemo imali nek e konkretnije podatke (broj i struktura – dobna, spolna, obrazovna, regionalna, … – iseljenih). Na žalost, nisam sigurna koliko ćemo u tome uspjeti do objave rezultata idućeg Popisa stanovništva“, ističe dr. Tomić za DW.
A do tada bi se mogla ostvariti mračna crnohumorna opaska koju često možete pročitati u komentarima ispod tekstova o iseljavanju: „Tko zadnji izađe iz zemlje, nek' ugasi svjetlo.“ (Deutsche Welle)
