RIJAD- Saudijska Arabija već danima uporno odbacuje da ima bilo kakva saznanja o nestanku Džamala Kašogija, novinara “Washington Posta”, istovremeno naglašavajući svoju “vitalnu ulogu u globalnoj ekonomiji”.

Ipak, mnogi u ovoj izjavi vide prijetnju kao onu iz 1973. godine kada su arapski proizvođači nafte, uključujući i najvećeg, Saudijsku Arabiju, uveli embargo SAD-u zbog američke pomoći Izraelu za vrijeme Jomkipurskog rata 1973. godine . Bio je to veliki udarac na američku ekonomiju, toliko velik da je SAD čak razmatrao i mogućnost vojne invazije arapskog poluostrvaa. Embargo, koji je takođe uveden i protiv Japana, Kanade, Holandije i Britanije, izazvao je veliki ekonomski šok na globalnoj sceni poznat pod nazivom Velika naftna kriza 1973. To je jedan od rijetkih perioda kada su u Americi zabilježeni redovi za gorivo.

Danas, analitičari ne isključuju i tu mogućnost, s obzirom da je nestanak Kašogija već postalo geopolitičko pitanje broj 1 u svijetu.

“Ipak, vjerujemo da saudijsko vođstvo neće iskoristiti tu opciju, jer dugo već uživaju reputaciju stabilnog i kredibilnog proizvođača nafte. Ukoliko bi se odlučili za takav potez, to bi svakako ugrozilo sve ono što su decenijama sticali”, stoji u analizi RBC.

Saudijska Arabija, kao najveći izvoznik nafte na svijetu, svakako ima ključnu ulogu u održanju svjetskog tržišta nafte, posebno nakon što su nedavno ponovo uvedene sankcije Iranu.

Kriza iz 1973. godine poznata je kao Prva kriza izazvala je do sada najozbiljnije posljedice. Ta kriza je počela je u jesen 1973. kad su zemlje izvoznice nafte namjerno smanjile proizvodnju za oko 5% da bi podigle cijenu. Cijena je u par dana narasla sa 3 dolara po barelu na više od 5 dolara, dakle oko 70%. Tokom iduće godine, cijena sirove nafte je na svjetskom tržištu skočila na više od dvanaest dolara.

Smanjenje proizvodnje nafte bilo je promišljeno sredstvo političkog pritiska zemalja OPEC-a koje se nisu slagale s politikom zemalja-uvoznica nafte prema več pomenutom Jomkipurskom ratu. U naftnom embargu učestvovali su Alžir, Irak, Katar, Kuvajt, Libija, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati.

Već za vrijeme prve krize 1973. industrijske zemlje su se suočile s činjenicom, da su potpuno nepripremljene za ovakve scenarije. Takođe, postale su i svjesne svoje ovisnosti o fosilnoj energiji.

U svakom slučaju, ove su krize u bitnim segmentima razvoja dovele do promjene u načinu razmišljanja i povećale kod ljudi svijest o ograničenosti svih postojećih prirodnih resursa na Zemlji

Kerolajn Bejn, ekonomista iz “Capital Economist” saglasna je sa ostalim analitičarima, a to je da sumnja da će Rijad posegnuti zah opcijom “naftnog oružja”. Ona kaže da bi to dovelo do nove velike krize jer bi se cijena nafte mogla udvostručiti do kraja godine, iako je već sada sa cijenom od 81 dolara po barelu na svom četvorogodišnjem maksimumu.

“A, opet, to i ne izgleda tako nevjerovatno jer Saudijci znaju da bi tako izvršili enorman pritisak s obzirom na neznatnu proiizvodnju u Iranu i Venecueli. Cijene nafte su već pokazale da prilično reaguju na geopolitičke promjene “. (BUSINESS INSIDER)