BANJALUKA – Procijenjeni obim sive ekonomije u BiH u prošloj godini iznosio je 6,56 milijardi KM i čini nešto više od četvrtine bruto društvenog proizvoda (BDP) zemlje, pokazala je studija čiji je autor profesor Ekonomskog fakulteta u Banjaluci Rajko Tomaš. 
Prezentujući rezultate istraživanja kojeg je finansirala njemačka fondacija "Friedrich Ebert Stiftung", Tomaš je istakao da je utvrđeni nivo sive ekonomije u 2008. smanjen u odnosu na ranije godine, ali da je i dalje visok u poređenju s razvijenim zemljama u kojima čini do deset odsto BDP-a.
"Siva ekonomija bila je i ostala jedini ‘socijalni program’ kojeg vlasti dosljedno sprovode", ocijenio je Tomaš.
On je ukazao na različit nivo sive ekonomije po teritorijalnim jedinicama, navodeći da je njen iznos u FBiH procijenjen na 4,64 milijarde KM čime ima učešće u BDP-u tog entiteta od 29,7 odsto. Siva zona u RS lani je, pak, iznosila 1,74 milijarde KM i učestvuje u BDP-u sa 20,5 odsto, a u Brčko distriktu 173 miliona KM i ima učešće u BDP-u od 29,2 odsto.
"Na relativno nižu stopu sive ekonomije u RS uticalo je povećanje zaposlenosti, rast prosječnih plata i brži rast BDP-a", navodi se u analizi.
Negativni efekti sive ekonomije, prema riječima Tomaša, ogledaju se u smanjenju javnih prihoda, čime pada kvalitet javnih dobara i usluga, te standard budžetskih korisnika, ali i ostalih građana. Taj neformalni dio ekonomije posredno povećava poresko opterećenje privrednika koji posluju po zakonu, destimuliše strane investicije i podstiče korupciju. Kako se procjenjuje, najplodnije tlo za sivu ekonomiju u BiH je građevinarstvo.
"U toku prošle godine u sektoru sive ekonomije BiH kroz izgubljene prihode sakrivene su 3,2 milijarde KM. Nerealno je, ipak, očekivati da se sva siva ekonomija može prevesti u legalnu, pa ako pretpostavimo da se to uradi u omjeru od 60 odsto, javni prihodi bi porasli za 1,9 milijardi KM, što je skoro jednako iznosu za koji se BiH zadužuje kod Međunarodnog monetarnog fonda", naglasio je Tomaš.
On, međutim, ukazuje da siva ekonomija ima i svoje pozitive strane zbog obezbjeđenja posla i egzistencije velikog broja građana, što koristi i vlastima jer čuva socijalni mir. Istraživanje je pokazalo da je u sektoru sive ekonomije u BiH tokom minule godine bilo zaposleno skoro 290.000 ljudi, od čega oko 196.000 u FBiH, oko 90.000 u RS i oko 7.000 u Brčkom. Tomaš je potcrtao dilemu na koji način djelovati na smanjenje sive ekonomije, a da se ne ugrozi egzistencija najsiromašnijih.
"Zbog toga početni korak u toj borbi mora predstavljati pravna regulativa na način da za svaki oblik imovine koji neko stiče treba imati porijeklo novca kojim je ona nabavljena. Time bi se snažno stimulisalo da iz sive zone izađu upravo oni koji u njoj najviše zarađuju", naglasio je Tomaš.
Damir Miljević, predsjednik Saveza poslodavaca RS, kazao je da siromaštvo ne smije biti izgovor za nesuzbijanje sive ekonomije, navodeći da borba protiv te pojave ne podrazumijeva samo represiju već i stimulisanje prelaska u legalni dio ekonomije. On je, međutim, izrazio sumnju u spremnost vlasti da krenu u njeno iskorjenjivanje, jer to, ističe, podrazumijeva borbu protiv korupcije i nelegalno stečene imovine.
Pojam sive ekonomije
Siva ekonomija predstavlja dozvoljeni oblik ekonomske aktivnosti koji se, međutim, ne odvija u okvirima važeće formalno-pravne regulative. Za razliku od pojma crna ekonomija, koji označava sticanje koristi kroz kriminalne aktivnosti, siva zona je ekonomski legitimna, ali je pravno ilegalna, jer nije formalno registrovana i statistički iskazana.
