Formiranje javno-privatnog penzijskog fonda bio bi dobar model u reformi penzijskog sistema u RS, smatra Draško Aćimović, međunarodno priznati ekonomski stručnjak koji je učestvovao u reformama u zemljama istočne Evrope.

Rođeni Banjalučanin, doktor ekonomskih nauka, koji je poslovnu afirmaciju stekao u menadžmentu austrijske osiguravajuće kuće "Grawe" i švajcarskom "Occidentu", učestvovao je u ekonomskim reformama i pomogao ulazak finansijskih konglomerata AIG-a i "Allianza" u Bugarsku, Rumuniju, Moldaviju i Ukrajinu.

Aćimović, član Ukrajinske tehnološke akademije, je u toj zemlji nagrađen i ordenom predsjednika za međudržavne odnose.

*Može li se povući komparacija između problema u penzijskom sistemu Ukrajine i RS?

AĆIMOVIĆ: Ima puno sličnosti, prije svega što su oba javna penzijska fonda opterećena ogromnim deficitom, koji u Ukrajini iznosi 2,5 milijardi evra. Ako uporedimo Ukrajinu sa 50 miliona stanovnika i RS sa nepunih 1,5 miliona stanovnika, vidjećemo da imaju sličan srazmjer deficita koji se mora sanirati kroz reformu penzijskog sistema. Za državni penzijski fond u Ukrajini izdvaja se čak 18 odsto budžeta zemlje, što je ogroman procenat zbog kojeg ostaju uskraćeni ostali budžetski korisnici u zdravstvu, infrastrukturi, kulturi i drugi. Poređenja radi, u srednje razvijenim zemljama taj udio se kreće oko sedam odsto.

*RS ima dodatnu otežavajuću okolnost da su korisnici Fonda PIO i borci po osnovu ratnih prava. Da li radna i privilegovana prava moraju biti razgraničena?

AĆIMOVIĆ: U Ukrajini postoji slična stvar jer takođe postoje dodatna izdvajanja za ljude koji su ranije ostvarili pravo na penziju, ali su one niske, pa ih država dotira kako bi došle do minimalnog propisanog nivoa. U Ukrajini se planira različitim mjerama to prebaciti na odvojenu instituciju, da bi se penzioni fond sanirao. Međutim, ima mnogo segmenata koji se moraju odraditi u skladu sa zahtjevima Međunarodnog monetarnog fonda koji podršku uslovljava podizanjem starosnog limita za odlazak u penziju, produženjem radnog staža i drugim stvarima.

*O tome se raspravljalo i u RS, ali je zbog protivljenja Sindikata to pitanje gurnuto u drugi plan. Da li reforma može biti sprovedena bez podizanja starosne granice za odlazak u penziju?

AĆIMOVIĆ: To jeste bolno pitanje, ali ne mora se uraditi preko noći, već postepeno, kao što je predviđeno u Ukrajini, u kojoj muškarci sa 60 godina stiču uslove za penzionisanje, a žene sa 55 godina. Izmjenama zakona sada se to želi ujednačiti na 65 godina, ali ne odjednom, već da se ta granica za penzionisanje svake godine podiže za šest mjeseci, počev od 2012. Međutim, ključni problem izražen i u Ukrajini i RS je demografski, odnosno izrazito starenje nacija. Drugi problem je razvijenost finansijskog tržišta. RS je tu na neki način imala sreću jer nije imala razvijeno finansijsko tržište pa penzijski fondovi nisu ulagali u hartije od vrijednosti. U karijeri sam bio uključen u taj proces u zemljama istočne Evrope kada su se rađali privatni penzijski fondovi. To je u početku davalo vrlo dobre rezultate. Međutim, taj sistem je sad u problemima iz više razloga. Prvi je ulaganje u akcije, obveznice i ostale instrumente koji su u svjetskoj ekonomskoj krizi jako pali. Drugi problem su veliki troškovi fondova za prodaju i administraciju. Sada kada je došao period prvih isplata, fondovi imaju ogromne probleme. U Ukrajini smo razgovarali o varijanti javno-privatnog penzijskog fonda i mislim da bi to bio dobar model i za RS.

*U RS nema dobrovoljnih penzijskih fondova iako je zakonska regulativa koja to omogućava usvojena još prije dvije godine?

AĆIMOVIĆ: U RS i BiH inače nema velikih finansijskih igrača kao što je američki AIG, sada "MetLife", zatim, njemački "Allianz", italijanski "Generali", francuska AXA, a koji su prisutni u zemljama u okruženju. Oni za ulazak prije svega traže da država ponudi dugogodišnji plan stabilizacije i razvoja, nakon čega će oni investirati i pridonijeti ekonomskom napretku. To se vidi iz iskustva Bugarske, koja je bila nerazvijenija od BiH, a sada je daleko ispred. Poželjno je uspostaviti balans političke i poslovne klime koja će privući investitore. Globalni igrači na neko tržište prvo dolaze kroz banke i osiguravajuća društva, a onda oni sa sobom vuku i kapital iz drugih sektora.

*Mnogi kažu da BiH u osnovi nije atraktivna za najveće svjetske kompanije zbog kompleksnog pravnog uređenja, političke nestabilnosti i malog tržišta?

AĆIMOVIĆ: Ne bih se složio sa onima koji to misle, jer imamo primjere Estonije, Letonije, Litvanije i Slovenije koje su manje države od BiH, a opet su interesantne investitorima i uspjele su postati članice EU. Najbitniji je plan i politička volja da se on sprovede. Kada to investitori prepoznaju, doći će sigurno. Gledajući RS, mislim da postoji osnov jer je ona politički stabilna, postoji jedinstvo u vezi sa ključnim pitanjima.

*Da li lično imate želju i spremnost da prenošenjem svog iskustva pomognete RS da se izbori sa predstojećim krupnim reformama?

AĆIMOVIĆ: Iskren da budem, do prije pola godine nisam razmišljao u tom pravcu, ali sam se, igrom slučaja, vratio u Banjaluku i sada ovdje boravim više nego u inostranstvu. Kao Banjalučaninu bilo bi mi zadovoljstvo da, ukoliko postoje interesi, svojim iskustvom pomognem u neizbježnim predstojećim reformama.

Zapošljavanje na prvom mjestu

*Može li se uopšte govoriti o saniranju penzijskog sistema bez novog zapošljavanja koje će obezbijediti sredstva za normalnu isplatu penzija?

AĆIMOVIĆ: Sve reforme su kozmetičke prirode ako se ne urade fundamentalne stvari, a to je podizanje proizvodnje i povećanje broja zaposlenih. Da bi se to osvarilo, potrebno je da se uključimo u sve evropske tokove, u čemu će nam pomoći EU, jer je i njoj u interesu stabilizacija prilika na Balkanu i širenje ekonomskog uticaja. RS može sa dobrim ekonomskim planom za period od dvije godine dostići zemlje u okruženju u pristupnim programima za priključenje EU.