BEOGRAD – Iako se još uvek sa sigurnosću ne zna šta sadrži plan vlade za smanjenje penzija i plata u javnom sektoru, ekonomisti su ne samo za linerano, već i pogresivno smanjenje plata, ali pod uslovom da najbolje plaćeni u javnom sektoru ne plate najveći ceh.

Svi se takođe slažu da iz tih mera treba izuzeti socijalno najugroženije, sa najnižim primanjima.

Izuzimanje socijalno najugroženijih, tj. onih na minimalcu, od mere smanjenja plata i penzija imaće smisla samo ako se pribegne linearnom smanjenju od najmanje deset odsto, a Vlada nikako ne bi trebalo da se odluči za visoku progresivnost koja bi samo podstakla korupciju.

Ovu računicu za Tanjug izvodi profesor Ekonomskog fakulteta Milojko Arsić, koji kaže da ni nakon jučerašnjeg sastanka premijera sa stalnim predstavnicima MMF-a nije jasno u kom pravcu će Vlada po pitanju ušteda prelomiti.

Mediji spekulišu o nekoliko opcija, počev od toga da će plate i penzije biti smanjene od šest do osam odsto, neki navode da Vlada neće dirati plate koje su manje od 25.000 dinara, a da će se najviše seći plate preko 65.000 dinara.

Ekonomisti upozoravaju da bi u grupi penzionera i zaposlenih u čija se primanja neće dirati trebalo da se nađu samo oni na minimalcu, kako se najveći teret ušteda ne bi svalio na zaposlene sa uslovno rečeno visokim primanjima, jer bi to, kako kažu, bilo kontraproduktivno.

Arsić ističe da je najbolji način da se smanje plate i penzije, a da se ne zadire u primanja onih na minimalcu, linearno smanjenje od najmanje deset odsto.

Ukoliko se Vlada ipak odluči na progresivno smanjivanje zarada, on upozorava da ta progresija ne bi smela da bude visoka, tako što bi se plate doktora, inženjera, profesora, koje se kreću oko 70 do 80 hiljada dinara mesečno, smanjivale na primer oko 25 odsto.

Takva progresivnost bi, kako tvrdi, podstakla korupciju, veće angažovanje oko honorarnih poslova, odlazak u privatni sektor što bi znatno smanjilo produktivnost visokokvalifikovanih u javnom sektoru.

"Najbolji model za progresivno oporezivanje bi bio onaj u kome se minimalne plate i penzije ne bi menjale, zatim one koje su ispod proseka da se smanje za pet odsto, prosečne deset posto, a najveće oko 15 odsto. Svaka progresija preko toga bi dovela do destimulisanja onih koji rade teške i najodgovornije poslove", navodi Arsić.

Predsednik Unije poslodavaca Srbije Nebojša Atanacković izjavio je Tanjugu da se iz onoga što je rečeno na sastanku sa premijerom i resorim ministrima u nedelju može zaključiti da to smanjenje neće ni dostići, ni preći 10 odsto.

U vladi pokušavaju da naprave računicu koliko smanjenje treba da iznosi tako da budžet bude stabilan, a da se građani ne opterete pretarano, a po svoj prilici to neće biti tako drastično kako očekuje MMF i neki ekonomisti, kaže Atanacković.

"Najverovatnije, prema onom što smo čuli, smanjenje će ići progresivno, pa tako za one najmanje plate i penzije neće biti nikakvih promena, za nešto veće biće manji procenti, a za one sa velikim platama i penzijama smanjenje će biti veće, ali ne onoliko koliko se govori u javnosti", kazao je on.

O tome će, kako kaže, ipak, krajnju odluku doneti vlada, koja, kako je ocenio, očigledno nije spremna da ide na radikalne zahvate bez obzira što su to zahtevi MMF-a.

Savetnik ministra za evropske integracije Vladimir Krulj smatra da je jako teško licitirati sa procentima, već treba imati u vidu ceo paket mera, a ne samo jedna mera.

Sa druge strane i MMF od nas traži rezultat, predočio je Krulj i dodao da ukoliko taj paket mera obezbedi rezultat, to je onda pravi odgovor na ono što se od nas očekuje od strane međunarodne finansijske zajednice.

"S druge strane, ipak treba reci, ono što je jako bitno, da jedini održivi paket mera, jeste onaj koji je socijalno odgovoran. Mi ne možemo da se izmestimo iz zemlje iz koje živimo i da kažemo, ne poznajemo okruženje, ne poznajemo probleme građana", rekao je Krulj Tanjugu.

Prenoseći iskustva iz inostranstva o merama štednje, Krulj je podsetio da se Francuskoj se nedavno dogodilo da su tri ministra dala ostavku zbog toga što nisu mogla da se usaglase oko tih mera i to u zemlji koja je jedna ozbiljna, uređena, jaka članica EU.

"Da li primenjivati mere štednje ili ići u nove investicije?", zapitao se Krulj i ukazao na primere razvijenih evropskih zemalja, koje sada imaju problem sa usporavanjem rasta privrede, što se dešava u čitavoj EU, "niko ne može da nađe siguran put".

Mi smo svesni naših prednosti, naših mana, i o tome moramo da vodimo računa kada pravimo bilo koje mere, pa i mere koje su vezane za fiskalnu stabilizaciju naše zemlje, zaključio je Krulj.

Autor biltena Makroekonomske analize i trendovi (MAT) Miladin Kovačević izjavio je da bi od smanjenja plata i penzija Vlada Srbije godišnje mogla da uštedi između 50-100 milijardi dinara, odnosno 400-850 miliona evra u zavisnosti za koji se model odluči.

On je na predstavljanju novog broja rekao da bi linearno smanjivanje od 10 odsto donelo uštede od 67 milijardi dinara godišnje, dok bi "rezanje" od 15 odsto donelo uštede od 101 milijardu dinara.

To je, kako kaže, u prvom slučaju oko 567 miliona evra, a u drugom oko 856 miliona evra.

"Ako bi se pak plate linearno smanjile 15 odsto, a penzije progresivno iznad određenog iznosa do 15 odsto, ušteda je 74 milijarde dinara", navodi on.

Nakon rebalansa, a do kraja godine bi, prema njegovim rečima, moglo da se uštedi između 12 i 25 milijardi dinara. (Agencije)