Nakon pada komunizma Slovačka je bila u mnogo težem položaju od susjednih tranzicijskih zemalja. Bez jasne perspektive, Slovačka je, baš kao i Hrvatska, razvila autoritarni (kvazi-demokratski) režim, za razliku od Češke koja je odmah krenula u smjeru liberalne demokracije i euroatlantizma.

Piše: mr Daniel Hinšt, specijalista evropskih studija i predsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA) iz Zagreba

Slovačka je 1990. bila "crna rupa Europe" (Golias, 2005). Freedom House je svrstao Slovačku u kategoriji "posrnulim demokracija" (autoritarne demokracije), suprotno od "proceduralno ispravnih“ (Češka, Mađarska, Poljska, Slovenija), kako ističe Szomolányi. Nakon izbora 1992. nacionalistički populist Vladimir Mečiar dolazi na vlast. Slovačka vlada nastojala je što više politički kontrolirati proces privatizacije, da obrani "nacionalni suverenitet nad unutarnjim i vanjskim neprijateljima".

Nova era

Mečiarovo autoritarno razdoblje trajalo je do 1998, kada je izabrana široka koalicija desnog centra na čelu s premijerom Mikulašom Dzurindom. Međunarodni položaj zemlje je poboljšan i reforme su pokrenute. Nakon izbora 2002. nastavlja se konsolidirati mlada slovačka demokracija, kada je ponovno formirana vlada desnog centra.

Slovačka je postignula široki politički konsenzus između ljevice i desnice o temeljnim vrijednostima demokracije, kako bi se napravio jasni odmak od ekstremizma.

Ivan Miklós bio je tada potpredsjednik vlade i ministar financija. Miklós je 2002. bio suočen s hitnom potrebom za ubrzanjem rasta. Njegova vlada je znala da je potrebno provesti široku paletu dubokih strukturnih pro-tržišnih reformi.

Jan Oravec (2006.) bio je jedan od ideologa i provoditelja slovačkih reformi. Inspiraciju je pronašao u klasičnoj ekonomskoj misli o smanjivanju uloge države u gospodarstvu. Smatrao je kako su u krizi potrebni odgovorni političari "spremni i sposobni provesti nužne reforme". Slovačka vlada je 2002. uvela ambiciozni paket reformi u području privatizacije, decentralizacije, poreza, tržišta rada, deregulacije cijena, mirovinskog i zdravstvenog te obrazovnog sustava. Poslovno okruženje je poboljšano zahvaljujući uklanjanju administrativnih prepreka.

Oravec smatra kako je, umjesto postupnih promjena, strukturne reforme trebalo provoditi što je brže moguće i unatoč protivljenju populista.

Porezna reforma

Najpoznatija je svakako bila porezna reforma 2004. Ukinuti su gotovo svi posebni tretmani (olakšice i izuzeća), različite stopi te je proširena porezna osnovica. Svrha je bila stvoriti jednostavan, neutralan i pravedan sustav za sve porezne obveznike. Jednostavnost i proširenje porezne osnovice pridonijelo je učinkovitijem prikupljanju prihoda. Uvođenje jedinstvene porezne stope od 19 posto smanjilo je mogućnost porezne evazije.

Slovačka porezna reforma imala je 3 cilja:

1. stvoriti prikladnu poslovnu i investicijsku klimu za pojedince i tvrtke,

2. uklanjanje postojeće administrativnih slabosti i iskrivljavanja i

3. jednako oporezivanje svih vrsta i iznosa dohodaka.

Novi porezni zakon eliminirao je pet progresivnih stopi na dohodak (10-38 posto) te je uvedena ujednačena 19 postotna (granična) stopa za dohodak i dobit. Ministarstvo financija tvrdilo je da će niži izravni porezi potaknuti investicije i unaprijediti produktivnost (Golias, 2005.). Porezna reforma potaknula je i e-porezne prijave (slovačko Ministarstvo financija, 2005.).

Osobni odbitak (neoporezivi dohodak) je povećan (Krajčir i miris, 2005.), pogotovo za mirovine i dobrotvorne priloge (Basham i Mitchell, 2008). Dakle, to nije flat tax u svojem čistom obliku (Saavedra, 2007.). Oporezivanje dividendi, nasljedstva, darova i nekretnina je ukinuto (Oravec, 2008.). Sniženi su i doprinosi za socijalna osiguranja sa 51 na 48 posto (Gallagher i Babić, 2006.). Napravljen je pomak poreznog opterećenja sa dohotka (izravnih poreza) prema potrošnji (neizravnog oporezivanja).

Učinci

Obično se misli kako sniženje poreza i uvođenje jedinstvene (proporcionalne) stope znači i niže prihode. Baš obratno, slovačko iskustvo potvrdilo je relevantnost Lafferove krivulje u poreznoj politici.

Slovački porezni prihodi (2000. – 2007.), u tisućama eura

Godina        Svi porezi         Porez na dohodak      Porez na dobit      PDV

2000.            6.286.617        1.056.692                  874.681         2.332.833

2001.            6.023.627        1.149.047                 719.586         2.432.996

2002.            6.871.208         1.231.738                 987.661          2.723.243

2003.            7.259.030          1.310.086              1.014.437          2.764.827

2004.            7.649.105          1.112.129              1.055.774          3.290.946

2005.            9.087.235          1.325.215               1.393.055        4.051.948

2006.            9.604.771          1.355.680                1.564.807        4.245.448

2007.           10.523.104          1.538.858               1.736.710        4.494.765

2008.            11.245.493         1.819.293                2.115.673        4.614.313

        Izvor: slovačko Ministarstvo financija, 2009.

Slovačka porezna reforma imala je pozitivan učinak na rast – 5,2 posto u 2004., 6,6 posto u 2005., 8,5 posto u 2006. godini i rekordnih 10,4 posto u 2007. (14,1 posto i u posljednjem tromjesečju 2007.). U isto vrijeme, stopa nezaposlenosti je snižena s 18.2 posto u 2004. na 11,1 posto u 2007. godini (Oravec, 2008.).

Kupovni gospodarski standard bio je samo na pola EU prosjeka u 2000. godine, dok je 2007. povećan na 67 posto (Eurostat, 2010.).

Izvoz je porastao 15,2 posto u 2007. godini, a prosječna bruto plaća porasla je 7,2 posto. Rastu su najviše doprinijele velike investicije u automobilsku industriju. Volkswagen je otvorio tvornicu automobila u predgrađu Bratislave. Peugot Citroen je2006.  stigao u Trnavu, a 2007. Kia je stigla u Žiline. Slovačka je postala poznata kao "Detroit Istoka".

Mnoge multinacionalne kompanije odlučile su investirati u Slovačku (Blažej, 2009. godine). Slovačka je postala vrlo atraktivna za strane investitore, zbog jeftine i kvalificirane radne snage, fleksibilnog radnog zakonodavstva, 19 posto flat tax sustava i povoljnog geografskog položaja.

Slovački makroekonomski rezultati (2000. – 2007.)

Godina   Realni BDP (%)  Stopa                      BDP po stanovniku u paritetu
                                      nezaposlenosti (%)   kupovne moći (EU27 = 100)
                                                                              

2000.          1.4                   18.8                                      50.1

2001.          3.4                   19.3                                      52.3

2002.          4.8                    18.7                                     54.1

2003.          4.7                    17.6                                     55.5

2004.          5.2                    18.2                                     57.1

2005.          6.5                    16.3                                      60.3

2006.          8.5                     13.4                                      63.5

2007.         10.4                    11.1                                      67.0

                  Izvor: Eurostat, 2010.

Više slobode

Reforme koje je provela vlada Mikulaša Dzurinde dovela je do niskih troškova rada, niskih poreza, povećanja indeksa ekonomske slobode i političke stabilnosti. Slovačka danas ima relativno fleksibilno radno zakonodavstvo i poslovno okruženje.

Država je privatizirala mnoga poduzeća, osim željezničkih pruga, opskrbe vodom i šumskih područja. Veći problemi i dalje su preostali s korupcijom i zaštitom vlasničkih prava te poljoprivrednim subvencijama (Heritage Foundation, 2009.).

Slovačka je poboljšala svoju indeks ekonomske slobode zbog smanjenja uloge i potrošnje države, posebno u području državnih poduzeća koja su uglavnom privatizirana. Poreznom politikom snižena je granična stopa. Sniženi su proračunski transferi i subvencije. Kreditno tržište je deregulirano, a bankarski sustav privatiziran. Olakšano je započinjanje poslovanja. Tržište rada relativno je deregulirano, posebice propisi o minimalnoj plaći (Fraser Institute, 2009.).

Politička volja ključna

Bivši slovački premijer Mikulaš Dzurinda otvorio je put političke i ekonomske tranzicije s jasnim reformskim odlukama. Njegov zamjenik Ivan Miklós doprinio je uspješnoj poreznoj reformi i drugim ključnim reformama koje su stimulirane strane investicije, zapošljavanje i gospodarski rast.

Obojica su dokazali da je politička volja za jake odluke ključna kako bi se poboljšala demokracija i kako bi se potaknule ekonomske slobode.

Dakle, slovačka iskustva mogu se koristiti u drugim tranzicijskim zemljama, kao i u Hrvatskoj. Poruka za Hrvatsku je pogotovo bitna kada se razmišlja o adekvatnom poreznom sustavu. Slovačko flat tax iskustvo pokazalo je da sniženi i ravni porez čak povećava prihode.

Reforme ovise o političkoj volji vlasti i jedina su alternativa ako se želi potaknuti održivi rast. U slučaju Slovačke, nije bilo mnogo vremena za razmišljanje i čekanje. Poruka je dovoljno jasna. Čak jasnija i time što su kreatori i provoditelji reformi bili duboko uvjereni kako reforme treba provoditi vrlo brzo, a ne postupno.

Za pretpostaviti je da su razlozi barem dvostruki: 1. mandat ipak traje samo četiri godine, a možda izgubite izbore (ako populisti nadjačaju) i 2. učinci reformi vide se na srednji rok, pa ne treba previše čekati sa „postupnim“ rješenjima (koja bi populisti iz opozicije mogli lakše prekinuti).

U međuvremenu, nakon Dzurindinog razdoblja, Slovačka je ipak zalutala kada je vlast preuzeo ljevišar Robert Fico, protivnik nasljeđa liberalizacijskih reformi. Ipak, reforme su bile su dovoljno snažne da populizam nije mogao bitno utjecati na pogoršanja. (Banka.hr)