Osnivanje Azijske infrastrukturne i investicijske banke ozbiljno će poljuljati prevladavajući institucionalni poredak u Aziji. Kina, nezadovoljna svojim marginalnim utjecajem u Svjetskoj banci, Međunarodnom monetarnom fondu i Azijskoj banci za razvoj, udarila je temelje nove financijske institucije koja će joj omogućiti izgradnju financijskog i diplomatskog sustava neovisnog o postojećim međunarodnim institucijama pod snažnim utjecajem Sjedinjenih Država.

PIše: Dario Kuntić, doktorant na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu, analitičar na području međunarodnih odnosa, bezbjednosti i diplomatije

Stvorena u cilju financiranja infrastrukturnih projekata i jačanja trgovinskih veza među azijskim zemljama, 50 milijardi dolara teška banka pomoći će Aziji da udovolji svojim velikim infrastrukturnim zahtjevima koji su daleko iznad kapaciteta postojećih institucija.

Kineski planovi

Nova institucija bit će usmjerena na financiranje infrastrukture čiji nedostatak predstavlja jednu od najvećih prepreka ekonomskom razvoju Azije. Banka će slabo razvijenim zemljama pomoći u izgradnji luka, željeznica, cesta, zračnih luka i energetskih instalacija, čime će potaknuti ekonomski rast i gospodarski razvoj regije, infrastrukturno povezati kontinent i otvoriti nova izvozna tržišta za kineske proizvode. Azijska infrastrukturna i investicijska banka time će Kini osigurati jačanje financijskog, gospodarskog i političkog položaja i utjecaja u najmnogoljudnijem dijelu svijeta te omogućiti izgradnju financijskog sustava koji će biti alternativa američkoj institucionalnoj hegemoniji.

Azijska infrastrukturna i investicijska banka samo je nastavak prijašnjih inicijativa za ostvarenje kineskih strateških ambicija i predstavlja odraz kineskih ekonomskih ambicija koje Peking nastoji ostvariti preko Nove banke za razvoj pod kontrolom zemalja BRICS-a, Azijsko-pacifičke slobodne trgovinske zone, novog Puta svile i Banke za razvoj Šangajske organizacije za suradnju.

Uzevši sve u obzir, nedvojbeno je da su kineski planovi usmjereni prema uspostavi široke platforme za osnivanjem međunarodnog institucionalnog sustava koji bi konkurirao globalnom poretku na čijem čelu stoje Sjedinjene Države.

Takav razvoj događaja nužno rezultira sukobom interesa između Kine kao izazivačice postojećeg sustava i Amerike kao etablirane svjetske sile sa snažnom prisutnošću u kineskom susjedstvu. Banka je tako postala vruće žarište u borbi Pekinga i Washingtona za kontrolu institucionalnog poretka u Aziji.

Protivljenje Sjedinjenih Država

Više nego svjesne izazova koji im unutar međunarodnog institucionalnog sustava predstavlja Azijska investicijska i infrastrukturna banka, Sjedinjene Države su od početka agitirale protiv njezina osnivanja. Washington navodi da banka neće poslovati transparentno, da neće ispunjavati svoje obveze, da će biti podložna korupciji, da prilikom financiranja projekata neće obraćati pažnju na zaštitu okoliša, da neće poštivati pravo privatnog vlasništva i da će Pekingu isključivo poslužiti kao sredstvo širenja kineskog utjecaja u azijsko-pacifičkoj regiji. Posljednji razlog Americi je zasigurno i najvažniji jer u Aziji nastoji održati svoj hegemonijski status koji Kina sve više izaziva.

Kineska nastojanja za osnivanjem nove financijske institucije ne razlikuju se previše od američke politike nakon Drugog svjetskog rata kada je Amerika preko Svjetske banke i MMF-a preuzela kontrolu nad svjetskim tokovima kapitala. To što Peking nastoji uspostaviti poredak koji odražava njegovu moć, uspostavlja kinesku regionalnu hegemoniju i priznaje njegov rastući regionalni utjecaj samo je odraz prirodne težnje svjetske sile za dominacijom unutar njezine interesne sfere.

Kinu podržale 57 zemlje

Unatoč snažnom američkom lobiranju protiv osnivanja Azijske infrastrukturne i investicijske banke, Sjedinjene Države ipak nisu uspjele izmanevrirati Kinu i potkopati njezinu inicijativu. Naime, Kini se u osnivanju nove banke pridružilo čak 57 zemalja, od čega četiri od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, 14 od 28 članica Europske unije, 21 od 34 članice Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) te svih deset članica Saveza država jugoistočne Azije (ASEAN).

Američki diplomatski pritisci nisu urodili plodom jer mnoge države nisu željele propustiti priliku postati dijelom nove financijske institucije sa širokim međunarodnim dosegom. Azija je jednostavno toliko veliko izvozno i investicijsko tržište da su zemlje zaključile da si ne mogu dopustiti ostati izvan toliko značajnog projekta.

Osim toga, sudjelovanje u radu nove banke zemljama članicama će omogućiti unosne poslovne mogućnosti diljem najmnogoljudnijeg kontinenta, što je prilika koju nikako nisu smjele propustiti. Banci su se tako između ostalih odlučili pridružiti Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Italija, Portugal, Švedska, Norveška, Island Izrael, Južna Afrika, Australija, Brazil i Rusija. Budući da su članice nove banke odlučile postati neke od najodanijih američkih saveznica, Sjedinjene Države su pretrpjele svojevrstan diplomatski udar.

Zaštita ekonomskih interesa

Najveći udarac američkom prestižu svakako su zadale članice Europske unije koje su se u cilju zaštite ekonomskih interesa odbile povinovati američkim diplomatskim pritiscima. Budući da se Europska unija nastoji postaviti kao snažan ekonomski i financijski blok s globalnim dosegom, odustajanje od priključenja Azijskoj infrastrukturnoj i investicijskoj banci definitivno bi joj umanjilo ulogu u svijetu.

Osim toga, Amerika već desetljećima dominira vodećim svjetskim financijskim institucijama, što je europske zemlje ponukalo da pokušaju ojačati svoj položaj u međunarodnom financijskom sustavu kojega su im Sjedinjene Države svojom moći i utjecajem ograničavale.

Europska unija se stoga nastoji neovisno o Sjedinjenim Državama bolje pozicionirati unutar globalnih trgovinskih i financijski tokova kako bi u potpunosti postala učinkovita ekonomska unija.

Od utjecajnijih članica međunarodne zajednice banci se osim Amerike nisu pridružili glavni kineski regionalni rival Japan i Kanada, iako nisu u potpunosti odbacili mogućnost da s vremenom postanu članice nove financijske institucije. Peking je članstvo odbio samo Tajvanu kojega smatra odbjeglom kineskom provincijom, rekavši da pozdravlja tajvansku inicijativu, ali da se banci može pridružiti samo pod prikladnim imenom. Budući da je Tajvan član Azijske banke za razvoj pod imenom Taipei, Kina, ako bi Tajvan za članstvo odlučio aplicirati pod tim imenom, bi mu vjerojatno omogućila da se pridruži banci, ali više ne kao osnivač, već kao običan član.

Činjenica da su europski i azijski saveznici Sjedinjenih Država unatoč njihovu protivljenju odlučili pristupiti financijskoj instituciji pod kineskim vodstvom rezultirala je osjećajem trijumfa među kineskom političkom elitom koja se pokazala sposobnom oformiti značajno međunarodno tijelo bez povinovanja američkim interesima.

Pridruživanje velikog broja zemalja novoj financijskoj instituciji također je pokazalo Kini da ne mora uvijek surađivati s Amerikom, već da svoj međunarodni utjecaj može graditi u suradnji s utjecajnim igračima u regiji, ali i daleko izvan nje.

Činjenica je da su Sjedinjene Države same narušile svoj utjecaj unutar međunarodnog institucionalnog sustava ne dopustivši Kini jaču ulogu u Svjetskoj banci i MMF-u, što je definitivno bio jedan od važnijih razloga zašto se Peking odlučio na osnivanje nove financijske institucije. Članstvo tolikog broja zemalja odraz je ekonomske stvarnosti koja se odražava u činjenici da Kina raspolaže s velikom financijskom moći, a da institucije koje su imale američku podršku nisu udovoljile rastućoj potražnji za infrastrukturnim projektima u Aziji.

Bilijuni dolara za infrastrukturu

Azijska banka za razvoj je izračunala da regija za razvoj infrastrukturnih projekata do 2020. treba osam bilijuna dolara. Budući da je ta financijska institucija sposobna osigurati samo mali dio tog iznosa, Kina je uspjela zadobiti veliku podršku kako bi se udovoljilo tim potrebama.

Analitičari navode kako bi AIIB s vremenom mogao u potpunosti zasjeniti Azijsku banku za razvoj jer će raspolagati s većim kreditnim portfeljem. Očekuje se da će AIIB od vodećih bonitetnih agencija dobiti AAA kreditni rejting. Osim snažne podrške Kine kao najvećeg dioničara, pridruživanjem zemalja članica skupine G7 Azijska infrastrukturna i investicijska banka će dodatno dobiti na snazi.

Kineski dužnosnici učestalo ponavljaju da AIIB nije politička organizacija ili politički savez već financijska institucija koja neće biti podložna političkim interesima. Prema njihovim riječima, Peking neće imati pravo veta, a financiranje neće biti vezano uz ugovore s Kinom. Kina je ipak predložila da banka bude ustrojena na način da azijske države imaju veći udio od europskih zemalja, odnosno da posjeduju tri četvrtine ukupnog udjela.

Udio svake azijske države ovisio bi o veličini njezine ekonomije, što bi Kini jamčilo najveći utjecaj unutar banke. Detaljna metoda prema kojoj bi se udjeli određivali još nije određena, ali se pretpostavlja da će udjel biti baziran na nominalnom bruto domaćem proizvodu, bruto domaćem proizvodu na bazi kupovne moći ili kombinaciji ova dva indikatora. U svakom slučaju, ne treba sumnjati da će kineski glas unutar banke imati najveću težinu.

Osnivanjem Azijske infrastrukturne i investicijske banke Kina je učvrstila status svjetske sile sposobne poljuljati međunarodni sustav pod američkim vodstvom. Banka je također pokazala nemogućnost Sjedinjenih Država da pravovremeno djeluje kako bi obranila postojeći institucionalni poredak. Ukratko, Kina je američkoj hegemoniji u Aziji zadala šah. Ostaje vidjeti je li Amerika dovoljno sposobna da povuče prave poteze kako bi izbjegla mat. (Banka.hr)