Uprkos jasnim porukama iz Saveza sindkata RS da ni po koju cijenu neće pregovarati o novom zakonu o radu te da će u slučaju da on bude usvojen vlastima poslati i te kako oštar odgovor, ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS Milenko Savanović poručuje da će pomenuti zakon svjetlo dana ugledati najdalje do kraja godine!

On naglašava da nema više vremena za tolerisanje bilo čije tvrdoglavosti, koja, kako tvrdi, već godinama pregovore o novoj zakonskoj regulativi čini prilično neozbiljnim!

– Godinama pregovaramo sa poslodavcima i sindikatom, ali bez nekih značajnijih rezultata. Iako do sada nismo naišli na razumijevanje sindikalaca, opet ćemo pokušati da okupimo socijalne partnere i uozbiljimo situaciju – kaže Savanović u intervjuu za Press.

Ako opet sve ostane mrtvo slovo na papiru, da li će vlasti u RS, kao u FBiH, mimo sindikalaca usvojiti novi zakon?

– Nećemo ići na ho-ruk varijantu kao u FBiH! To nije dobar način jer socijalni partneri moraju da budu uključeni u pregovore. Međutim, ako s njihove strane ne bude dogovora i htijenja, moraćemo preći na drugi plan.

Koji?

– Ne želim da se u tom pogledu eksponiram kao ministar, ali će resorno ministarstvo sprovesti sve što Vlada odluči.

Zašto se, u suštini, sindikalci bune?

– Vjerovatno zato što većini njih nije baš najjasnije koja je njihova uloga u ovoj priči! Iskreno, ja njih uopšte ne razumijem! Činjenica je da moramo razvijati realni sektor i proizvodnju, stvarati uslove da život na ovim prostorima bude održiv. Njima to, očigledno, još nije doprlo do svijesti.

Kako će novi zakon doprinijeti pomenutom razvoju?

– Prilagođavanje naše zakonske regulative evropskoj omogućiće nam i dobijanje pomoći njihovih finansijskih institucija. U suprotnom, ostaćemo izolovani. A nemamo baš puno izbora ni kad je riječ o domaćem zakonodavstvu.

Na šta konkretno mislite?

– Zakon o radu koji je na snazi usvojen je 2000. godine, i od tada je pretrpio pet dopuna i izmjena. Poslovnik o radu Narodne skupštine RS ne dozvoljava dodatne izmjene i dopune, što je još jedan od razloga za donošenje novog. U međuvremenu, BiH je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU, što nas takođe obavezuje na usklađivanje zakona.

Kakav je stav MMF-a u pogledu neophodnosti usvajanja novog zakona o radu u RS?

– Nekoliko puta sam razgovorao sa njihovom i delegacijom Svjetske banke, čiji je stav da moramo ići u reformske procese. Riječ je o osnovnoj pretpostavci za finansijske aranžmane koji slijede. Oni su tu bili jasni i nedvosmisleni.

Da li su zahtijevali nešto konkretno?

– Nisu ulazili u detalje šta treba da mijenjamo, ali je njihov stav da nam trebaju kolektivni ugovori s ograničenim vremenom trajanja. Naš stav je da treba da imamo ugovore i na određeno i na neodređeno vrijeme.

U sindikatu su protiv novog zakona jer on predviđa i da će poslodavci jednostavnije moći da otpuštaju radnike.

– Tražićemo kompromis i nećemo prihvatiti maksimalističke zahtjeve poslodavaca. Nama treba kvalitetno rješenje kojim će biti zadovoljen i radnik, i poslodavac, i institucije vlasti.

Da li stvarno vjerujete da ćete uspjeti u tome?

– Mislim da hoćemo. Napravićemo zakon koji će biti afirmativan i koji sigurno neće biti okrenut protiv radnika.

Za koliko vremena to mislite postići s obzirom na to da ste usvajanje prijedloga najavili već nakon sezone godišnjih odmora?!

– Već godinama vrtimo ovu priču i imamo dosta radnog materijala, tako da nam neće trebati baš puno vremena za finiš. Uprkos dosadašnjim nesuglasicama, vjerujem da će i sindikalcima doprijeti do svijesti da niko neće donositi zakon koji će biti protiv ljudi.

I poslodavci tvrde da će novi zakon biti u interesu radnika?!

– Samo takav zakon ima smisla!

Teoretski da, ali da li ga je moguće imati u praksi?

– Mislim da jeste – uz razgovor, dogovor, razumijevanje. Moramo se ponašati kao ozbiljni i odgovorni ljudi.

Da li ste do sada to bili?

– Priznajem da nam je u dosadašnjem radu falilo ozbiljnosti i odgovornosti. Takođe, ne smijemo da budemo isključivi jer će nas to i dalje držati u fazi status kvo, što ni za koga nije dobro. S druge strane, ako hoćemo da budemo dio EU, logično je da moramo da uskladimo i zakone.

Sve nekako usklađujemo s Evropom, a kad će na red doći plate?

– Na ovom prostoru 20 godina ništa se ne radi. Od završetka rata ništa ne investiramo i ne proizvodimo. Zato ne možemo praviti paralelu između njihovog i našeg radnika.

A između zakona možemo!

– Htjeli-ne htjeli, moramo! Ako hoćemo u Evropu, nemamo izbora! Krajnje je vrijeme da i mi, kao zemlje regiona, dobijemo novi zakon.

Da li i dalje tvrdite da će RS novi zakon dobiti do kraja ove godine?

– Ubijeđen sam da hoće i nadam se da će ova priča završiti bez nekih ozbiljnijih potresa.

Postoji li šansa da se u Banjaluci odigra sarajevski scenario?

– Nije isključeno da hoće! Sigurno će biti pokušaja, ali to nije nikakvo rješenje. Ponavljam, moramo da težimo ekonomski održivom društvu, a to mogu da naprave samo nova investicija i nova proizvodnja. Moramo raditi više kao narod.

Da li bi eventualni protesti mogli da prolongiraju usvajanje novog zakona?

– Oni neće zaustaviti taj proces! Ako do njih i dođe, nadam se da će proći bez ekscesa. A svako ima pravo na mirne proteste.

Da li novi zakon nekim odredbama ipak podrazumijeva ugrožavanje postojećih prava?

– U novom zakonu nema ništa što bi obespravilo radnika i dovelo ga u težu poziciju u odnosu na postojeći zakon. Naime, i interes poslodavaca je da imaju dobre radnike.

Koliko je radnik u RS obespravljen?

– Kao prvo, radnik je u procesu privatizacije ostao bez ičega! Zatim imamo zaposlene koji rade na crno i za koje poslodavci ne plaćaju obaveze. Protiv njih, uz pomoć svojih kontrolnih organa, država mora da pooštri mjere. U narednom periodu ovakve pojave moraju da budu strogo sankcionisane.

Ova priča ipak zvuči kao puka demagogija…

– Slažem se, ali tako će biti! Naime, ne smijemo više da tolerišemo pomenutu praksu jer onda ni zakoni nemaju smisla. Siva ekonomija mora da se smanji jer ona s pravom frustrira i provocira narod. (Izvor: Press RS)