BANJALUKA – Banjalučko preduzeće "Metal" prije rata je zapošljavalo 650 radnika i bilo jedno od najuspješnijih veletrgovačkih preduzeća na ovim prostorima.
Nakon što su "nepoznati" ratni profiteri u toku rata ispraznili skladišta "Metala", u kojima je prema tvrdnjama ljudi iz predratne uprave ovog preduzeća bilo više od 20 miliona KM vrijedne, uglavnom tehničke robe, na scenu su stupili novopečeni tajkuni, koji su "Metal" doveli u gotovo bezizlaznu situaciju i na rub stečaja.
Akcija ovog preduzeća u procesu privatizacije prvi se dočepao prnjavorski biznismen Petar Dušanić, koji je tokom 2003. godine došao u posjed oko 22 odsto akcija "Metala". Uprkos tome što je tu privatizaciju svojevremeno osporio i OHR, Dušanić je oformio sebi lojalnu upravu uz čiju pomoć je u narednih pet godina lagodno krčmio imovinu "Metala", poslujući uglavnom sam sa sobom, odnosno sklapajući poslovne ugovore između "Metala" i brojnih drugih firmi u kojima je on vodio glavnu riječ, a najviše s "Kompanijom Dušanić".
U trenutku kada se Dušanić dočepao 22 odsto akcija u ovom preduzeću je radilo oko 250 radnika, da bi poslije pet godina Dušanićeve vladavine taj broj pao na osamdesetak radnika, koji niti su primali platu, niti su im uplaćivani doprinosi.
Kao i u većini ostalih privatizovanih preduzeća, i u "Metalu" su se tajkuni otimali u vezi s tim ko će steći većinsko vlasništvo, ali u ovom preduzeću su dva moćna tajkuna na kraju pronašla zajednički jezik. U "Metalu" je Petar Dušaniću u početku bio u žestokom sukobu sa banjalučkim tajkunom Jovom Vidovićem, da bi se na kraju udružili kako bi zajedno potpuno raskrčmili "Metal".
Naime, Jovo Vidović je preko preduzeća "Tempo gradnja", koje je formirao zajedno sa vlasnikom bivšeg tržnog centra "Tempo" i lanca marketa "Moj market" Mirkom Risovićem, kupio oko 11 odsto akcija "Metala". On je uz podršku malih akcionara uspio da ukloni Dušanića i njegove ljude iz upravnih organa "Metala" i polovinom 2008. godine za direktora je imenovan Brane Milošević, koji je najbolji svjedok svih tajkunskih igara u ovoj firmi.
Milošević ne krije da je za direktora, pored podrške malih akcionara, od kojih su najveći broj imali bivši radnici ovog preduzeća, došao i zahvaljujući bliskosti s Jovom Vidovićem, ali ističe da je nakon što je odbio da ispunjava Vidovićeve želje, odnosno da podrži njegov dogovor sa Dušanićem, ušao u sukob s ova dva moćna tajkuna. Milošević ne krije ni da su mu Dušanić i Vidović preko posrednika nudili novac samo da se skloni i da direktorsku fotelju prepusti osobi koja će raditi po njihovom nalogu.
"Dušanić je 'Metal' doveo na rub propasti i najodgovorniji je što se preduzeće danas nalazi u teškoj situaciji. Za ovih sedam godina uspjeli smo da isplatimo otpremnine, kao i da povežemo radni staž, iako su nam zbog Dušanića gotovo sve vrijeme bili blokirani računi. Posebno je interesantno da poreski inspektori dok je Dušanić kontrolisao 'Metal' nisu uopšte dolazili u preduzeće, dok je Dušanić gomilao poreske obaveze, a čim on više nije bio u upravi, inspektori su počeli da rade svoj posao", kaže Milošević.
On objašnjava da je Vidović zajedno s Risovićem u cijelu priču ušao zbog šest odsto akcija koje je 'Metal' imao u preduzeću 'Građa', u kome se takođe borio za kontrolu nad većinskim paketom akcija sa Dušanićem.
"Jovo Vidović je u firmu 'Tempo gradnja' kao svoj ulog uložio zemljište, dok je Risović dao novac kojim su kupljene akcije 'Metala' kako bi se na taj način stekla kontrola nad 'Građom'. Međutim, pošto se sve razvuklo, uglavnom zbog sudskih sporova i pravne zavrzlame, Vidović se na kraju dogovorio sa Dušanićem da se udruže i imenuju novu upravu, ali zbog tog poteza je Vidović izgubio podršku malih akcionara. Oni su se udružili s firmom 'Lukić invest', koja je preko Banjalučke berze postala vlasnik oko 14 odsto akcija 'Metala' i zahvaljujući tome što je vlasnik 'Lukić investa' postigao dogovor sa bivšim radnicima, odnosno malim akcionarima, uspjeli smo da se otmemo iz kandži Dušanića i Vidovića", kaže Milošević.
Sa druge strane, Petar Dušanić kaže da je sve što se tiče ugovora o kupovini kamiona u rukama njegovih advokata i da su oni upućeni u detalje, ali ističe da je "Metal" uništen otkako je Brane Milošević došao na mjesto direktora.
"On je otpustio sve radnike, srozao vrijednost akcija, čime je nanio direktnu štetu akcionarima, a ukupna dugovanja firme je povećao na 20 miliona maraka, od čega samo Poreskoj upravi duguje tri miliona, a UIO BiH još milion KM. Za to vrijeme, Milošević svaki mjesec uzima platu od 4.000-5.000 maraka i jedini cilj mu je da do kraja uništi preduzeće", kaže Dušanić.
I Jovo Vidović kaže da je za sunovrat "Metala" najodgovorniji Brane Milošević za koga kaže da je njegova najveća greška, jer ga je on praktično i imenovao za direktora.
"Tačno je da sam kasnije pokušao da se dogovorim sa Dušanićem, jer je u pitanju bilo 1,6 miliona KM koliko je 'Tempo gradnja' dala za oko 11 odsto akcija 'Metala'. Međutim, Brane Milošević je uz pomoć malih akcionara i preduzeća 'Lukić invest', iako vjerujem da je Milošević prevario i vlasnika te firme Ranka Lukića, praktično preuzeo kontrolu nad 'Metalom'. On uništava 'Metal', a najbolje je postaviti pitanje Poreskoj upravi RS zašto mu dozvoljava da posluje preko sindikalnog računa i troši novac od zakupa, a riječ je o 100.000 KM mjesečno, umjesto da taj novac uplaćuje državi na ime poreskih obaveza", kaže Vidović.
"Metal" posjeduje 60.000 kvadrata zemljišta!
Direktor "Metala" Brane Milošević objašnjava da ovo preduzeće posjeduje oko 60.000 kvadrata zemljišta, kao i više od 4.000 kvadrata skladišnog prostora i to u čvrstim objektima.
"Pored toga, veliku vrijednost 'Metala' predstavljaju dva industrijska kolosijeka u dužini od po 300 metara. Zahvaljujući tome, 'Metal' je nekada naručivao po dvije kompozicije, recimo tehničke robe iz slovenačkog 'Gorenja' po najpovoljnijim cijenama. Poslije niza sudskih postupaka, uspjeli smo da osujetimo Dušanićevu namjeru da 'Metal' gurne u stečaj, iako su pojedine sudije banjalučkog Osnovnog suda po njegovom nalogu donosile presude da se pokrene stečaj. Sve te presude su pobijene, napokon ćemo uspjeti da deblokiramo račune i uvjeren sam da će 'Metal' ponovo početi da posluje", kaže Milošević.
Stečajni postupak konačno zaustavljen!
Sudija Osnovnog suda u Banjaluci Midho Vukelić prihvatio je prijedlog "Kompanija Dušanić" od 2. oktobra 2008. godine za otvaranje stečajnog postupka nad "Metalom", koji je, kako je navedeno u prijedlogu, dugovao "Kompaniji Dušanić" 1.558.396 KM.
Taj dug je napravljen tako što je Dušanić stare kamione "Kompanije Dušanić" po visokim cijenama prodavao preduzeću "Metal" i to na način da je u ime "Metala" on potpisivao kupoprodajne ugovore, dok je u ime "Kompanije Dušanić" ugovor potpisala njegova supruga Mira Dušanić. Stečajni postupak, čije pokretanje je Dušanić tražio tri puta, na kraju je zaustavljen, a sud je donio pravosnažnu presudu u korist "Metala", a ugovori o kupovini kamiona proglašeni su ništavnim, tako da više ne postoji nikakav dug "Metala" prema "Kompaniji Dušanić".
"Stočar" bez ijednog grla stoke
Banjalučko privredno preduzeće "Stočar" osnovano je 1956. godine i to kao poslovni savez za stočarstvo i zemljoradnju zadruga banjalučkog sreza. "Stočar" je bilo preduzeće koje se bavilo proizvodnjom i preradom životinjskog mesa.
Najveći broj akcija "Stočara" ima bazelska kompanija "Kreis-Industriehandel", koja je vlasnik i "Fruktone" i "Vitaminke", ali većinski paket akcija ipak drži RS, putem Akcijskog fonda, PREF-a i Fonda za restituciju.
Blažo Buljić je direktor "Stočara" od 1997. godine. Tada je, kaže Buljić, u ovoj firmi radilo svega 11 radnika. Ni danas ih nije mnogo više – tek 17. Buljić tvrdi da ih je svojevremeno bilo čak 177.
"'Stočar' je u toku rata prodat kompaniji 'Bojčeta impex'. Vlada RS je tražila način da vrati 'Stočar' u svoje ruke i ja sam dobio zadatak da to uradim. To sam, na koncu, i učinio. Broj zaposlenih je rastao od 1997. godine, da bi nas u jednom trenutku bilo – 177. Međutim, posla nema i sada nas je svega 17", kaže Buljić.
On tvrdi da "Stočar" ne može da radi zbog prevelikog uticaja privatnih preduzeća na vlast u RS.
"'Stočar' ne snabdijeva bolnice, MUP RS ili vrtiće. To danas rade samo privatnici. Državno preduzeće, što 'Stočar' i dalje jeste, ne može dati procenat i onda niko s njim ne želi da posluje. Na zemljištu "Stočara" se nalazi hipoteka, jer smo morali servisirati akumulirani dug. Dogovorili smo s Vladom RS reprogram svih poreskih obaveza", ističe Buljić.
Ova firma, dodaje on, nikome nije dužna. Njoj su, kaže Buljić, dužni mnogi, ali je te pare nemoguće naplatiti.
"Imamo 15 presuda, ali nismo uspjeli da naplatimo nijednu marku. Firme koje su nam dužne su ili ugašene ili preregistrovane. A 'Stočar' danas nikome nije dužan. Ko dokaže da jeste – spaliću se, jer je metak preskup, košta 1,25 KM. Banjalučka privreda je prije rata bila bolja od njemačke. Sad mogu da posluju dobro samo oni koji kradu. Naša privreda je mrtvački sanduk koji je još otvoren, ali vlast čini sve da ga što prije zatvori", kategoričan je Buljić. (Izvor: Nezavisne novine/Capital.ba)
