Iako je problem Grčke i dogovor s kreditorima dominirao vijestima u zadnjih nekoliko tjedana u Eurozoni, u međuvremenu se dogodio i još jedan povijesni dogovor nakon 13 godina pregovora. Radi se dogovoru između 5 stalnih članova UN-ovog Vijeća sigurnosti (Kina, SAD, Francuska, UK i Rusija) i Njemačke s Iranom vezano uz nuklearni program što otvara vrata za postupno ukidanje ekonomskih i financijskih sankcija uvedenih 2006. godine.

Piše: Marko Bjegović, glavni analitičar u Hrvatskoj narodnoj banci (stavovi autora izneseni u ovom tekstu ne predstavljaju neophodno i stavove institucije u kojoj je zaposlen)

Postoji dosta neizvjesnosti vezanih uz dogovor, njegove potencijalne implikacije i potrebno vrijeme. Međunarodna agencija za atomsku energiju (eng. International Atomic Energy Agency – IAEA) će procijeniti sve prijašnje i sadašnje probleme, uključujući i moguću vojnu dimenziju iranskog nuklearnog programa do 15. prosinca 2015.

Pored toga IAEA će trebati potvrditi da je Iran povećao vrijeme za proizvodnju urana koji se koristi u sastavljanju nuklearnog oružja na 1 godinu. Ipak, Iran neće krenuti s ispunjavanjem navedenih zahtjeva prije nego dogovor odobri Kongres SAD-a. Uzimajući navedeno u obzir i činjenicu da se dugogodišnjim pregovorima izgubilo povjerenje za čije vraćanje će trebati dosta vremena, realno je za očekivati da se ukidanje sankcija neće dogoditi prije sredine ili kraja sljedeće godine uz rizike prebacivanja na kasnije datume.

Ekonomske implikacije bit će vjerojatno značajnije za Iran nego za ostatak svijeta. Ta zemlja se nalazi u dugoj recesiji čemu su doprinijele uvedene sankcije. Nakon prosječnog rasta od preko 5 posto u 2000.-ima, ekonomski rast Irana je usporio u 2011. i pao za 6,6 posto u 2012. te 1,9 posto u 2013. (podaci MMF-a). Ekonomski oporavak u 2014. bio je ograničen (2,9%), a ukidanje sankcija omogućit će Iranu povećanje izvoza nafte, otvoriti vrata visokoj tehnologiji i dobrima koja ne može samostalno proizvesti te će odmrznuti 100 milijardi USD imovine što je otprilike 25% iranskog BDP-a.

Ipak utjecaj Irana na globalnu ekonomiju bit će ograničen. Naime, u 2014. Iran je činio 1,2 posto svjetskog BDP-a, 1,1 posto svjetske populacije, manje od 0,5 posto svjetske trgovine i oko 0,2 posto ukupnog izvoza Eurozone. Čak i pod pretpostavkom da će se udio Irana u svjetskoj trgovini povećati prema otprilike 1,2 posto u sljedećih nekoliko godina što je u skladu s njegovim udjelom BDP-a, takvo kretanje imalo bi samo umjeren utjecaj na svjetsku trgovinu.

Ekonomija Eurozone može imati koristi od ovog dogovora kroz potencijalno smanjenje geopolitičkog rizika, smanjene cijene nafte i viši izvoz. Ukoliko se geopolitički rizici uistinu smanje, to bi moglo imati utjecaj na smanjenje investicijske neizvjesnosti.

Smanjena cijena nafte znači viši realni dohodak u Eurozoni. Pad cijene nafte u drugoj polovici 2014. bio je jedan od glavnih faktora koji su utjecali na ubrzanje rasta Eurozone početkom 2015. godine, a daljnji padom cijena nafte moglo bi se slično ponoviti i u budućnosti. Pad cijene nafte snizit će stopu inflacije u Eurozoni, ali to ne bi trebalo imati utjecaja na monetarnu politiku ECB-a jer u tom slučaju slabljenje inflatornih pritisaka dolazi od (privremenih) kretanja cijene nafte. Izvoz Eurozone u Iran gotovo se prepolovio u odnosu na 2005. (godina prije uvođenja sankcija).

Za otprilike 90 posto navedenog pada izvoza zaslužan je pad izvoza strojeva i transportne opreme. To je dovelo do jačanja utjecaja Ujedinjenih Arapskih Emirata i Kine na iranskom tržištu. Međutim, Iranu i dalje nedostaje investicije u naftnom sektoru, a ukidanje sankcija vjerojatno će rezultirati povećanom potražnjom Irana za investicijskim dobrima.

Korporacije sa sjedištem u Eurozoni trebale bi imati značajnu korist od snažnije potražnje u Iranu. Ako uzmemo u obzir jednostavan scenarij gdje bi se udio izvoza Eurozone u Iran vratio na razine iz 2005. godine, to bi značilo povećanje izvoza u Iran za otprilike 10 milijardi EUR što odgovara 0,3-postotnom povećanju ukupnog izvoza Eurozone.

S obzirom da izvoz čini oko 45 posto BDP-a Eurozone, takvo povećanje izvoza moglo bi dodati dobrih 10 baznih bodova na rast BDP-a Eurozone. Ipak, kako će za materijalizaciju dogovora i ukidanje sankcija trebati podosta vremena, ovo se vjerojatno neće dogoditi barem u sljedećih godinu, dvije. Unutar zemalja Eurozone, Njemačka će vjerojatno imati najviše koristi od rasta vanjske potražnje Irana s obzirom na specijalizaciju za izvoz proizvodnog sektora i relativno visoku otvorenost njemačke ekonomije. Unatoč značajnom padu (gotovo 50%) njemačkog izvoza u Iran nakon uvođenja sankcija, Njemačka je i dalje 6. najveći dobavljač dobara u Iranu (slika 3).

U 2005. Njemačka je bila drugi najveći dobavljač s udjelom oko 13 posto. Uzimajući u obzir da je njemački ministar gospodarstva Gabriel već posjetio Iran s malom delegacijom njemačkih kompanija daje naslutiti da se Iran nalazi visoko na listi političkih prioriteta Njemačke. Ako ovdje primijenimo isti jednostavan scenarij kao na razini cijele Eurozone, gruba procjena ukazuje da bi nakon ukidanja sankcija Iranu Njemačka mogla povećati rast BDP-a za 25 baznih bodova, Francuska i Italija za po 10 baznih bodova, dok bi utjecaj na Španjolsku bio zanemariv uzimajući u obzir njezine relativno ograničene trgovinske veze s Iranom.

Dogovor između članova Vijeća sigurnosti UN-a i Njemačke s Iranom mogao bi dovesti do reintegracije Irana u globalne ekonomske tokove. Međutim, taj proces će vjerojatno zahtijevati vremena, a uzimajući u obzir dugoročno prisutne tenzije između Irana i zapadnih država ne postoji apsolutna garancija da će dogovor uistinu i zaživjeti.

Ipak, pod pretpostavkom uspjeha navedenog dogovora eurozona će imati koristi kroz sniženi politički rizik, niže cijene nafte i veći izvoz što bi kroz sljedećih nekoliko godina moglo dodati nekoliko desetaka baznih bodova na rast BDP-a. To će istodobno značiti i pad stope inflacije. Ipak, taj pad stope inflacije ne bi trebao zabrinjavati ECB dok god on dolazi od privremenih kretanja cijene nafte i nema utjecaja na sekundarne efekte kao pad inflacijskih očekivanja ili pad plaća. (Izvor: Banka.hr)