Od izbijanja financijske krize 2008. kako sredstva javnog informiranja tako i stručnjaci pridaju znatnu pažnju predviđanju negativnih šokova za globalno gospodarstvo.
Piše: Sajmon Džonson, profesor na Fakultetu za menadžment Sloan pri Institutu za tehnologiju u Masačusetsu
Danas je u središtu pažnje stanje kineskog gospodarstva, tajming normalizacije kamatnih stopa američkih Federalnih Rezervi te razne politike o kojima se raspravlja tijekom američke kampanje za predsjedničke izbore. Ali najštetniji šokovi često prođu nezamijećeni – te pogađaju upravo u vrijeme i na mjestu na kojima su gotovo svi bili uvjereni da će prevladati stabilnost.
Jedan od takvih rizika je da će strančarenje uzrokovati još jedan prekid u financijama američke federalne vlade, što će uzrokovati slabljenje američkog gospodarstva i uznemiriti svjetska financijska tržišta.
Ovo upozorenje može se doimati neobičnim. Naposljetku, posljednja velika stranačka bitka (godine 2013.) vezano uz financiranje vlade i povećanje dužničkog limita donijela je malo republikancima koji su je potaknuli – izuzev znatne štete njihovoj reputaciji vezano uz odgovornost. A tekuće republikansko vodstvo, koje je težilo povećanju šansi svoje stranke na izborima u 2016., zaista želi projicirati sliku trijeznog, zdravog razuma.
Međutim, sukob velikih razmjera vezan uz javne financije koji će donijeti destabilizaciju trenutno se čini neizbježnim, osobito nakon iznenađujuće najave čelnika Predstavničkog doma Johna Boehnera vezano uz njegovu ostavku i odstupanje sa svog mjesta u Kongresu krajem listopada.
Republikanski pobunjenici
Kako bismo utvrdili zašto je do toga došlo, nije potrebno gledati dalje od odbora za financije u Predstavničkom domu američkog Kongresa (House Ways and Means Committee), čiji je trenutni predsjednik, Paul Ryan, vođa beskompromisnih republikanskih pobunjenika koji su prezreli Boehnera radi njegove prevelike spremnosti na kompromis s predsjednikom Barackom Obamom i demokratima Zastupničkog doma.
Ryanov odbor igra važnu ulogu u određivanju američkog fiskalnog programa, odražavajući ustavne propise koji nalažu da prijedlozi poreznih zakona nastaju u Predstavničkom domu i političke realnosti (Predstavnički dom tradicionalno je manje svadljiv od Senata).
Za razliku od 2013., nije vjerojatno da će strategija Ryana i njegovih saveznika ovog puta uključivati prijetnju izravnog neispunjenja obveza vezano uz dug federalne vlade. Istovremeno, republikanci u odboru tvrde da će isplata socijalnog osiguranja biti izvršena na vrijeme. Pa koje onda račune planiraju ne prodmiriti kao dio obračuna sa zakonodavstvom kako bi održali financiranje vlade?
Zapravo, teško je reći u čemu je zapravo prijetnja, a to i jest dio problema. Neizvjesnost vezano uz vladine ugovore i različite tipove isplata može imati veliki utjecaj na gospodarstvo. Poteškoća sagledavanja cjelokupnih gospodarskih implikacija upravo je ono što obeshrabruje potrošače od kupnje i uzrokuje odlaganje korporativnih ulaganja.
Američki vladin ured za odgovornost (GAO) objavio je koristan izvještaj u srpnju koji je objasnio neke od posljedica sukoba iz 2013. vezano uz maksimalno ograničenje duga – uključujući kako je došlo do podizanja troškova vladinog zaduživanja i negativan utjecaj svega toga na gospodarstvo. Ali republikanska većina u Kongresu jednostavno ignorira tu vrstu razumne analize. Posljedično, zaista je moguće da dođe do djelomičnog prekida rada vlade, gdje će republikanci nametnuti oblik privatizacije vladinih isplata: nekim će ljudima biti isplaćeno ono što im se duguje, a drugima neće.
To će potaknuti neizvjesnost, oslabjeti gospodarsko pouzdanje i gotovo zasigurno naškoditi republikancima na biračkim mjestima u 2016. Zbog čega je vjerojatno da će se to dogoditi? Jedan razlog tome može se naći u decentraliziranoj prirodi američke politike, uslijed čega izabrani dužnosnici relativno i neće biti moralni dužnici stranačkim vođama. Neki pristaše i donatori republikanaca očito su se pomaknuli udesno tijekom posljednjih desetljeća.
Prijetnje neplaćanjem
Međutim, kao što smo James Kwak i ja objasnili u našoj knjizi o američkoj fiskalnoj politici pod nazivom Bijela kuća u plamenu, vrijeme u kojem je republikanska desnica favorizirala odgovorne proračune i financijsku stabilnost odavno je iza nas.
Sada je desnici – koja se sve više orijentira prema južnoj, ruralnoj i bjelačkoj izbornoj jedinici- puno više stalo do smanjivanja federalne vlade, te je tijekom posljednjih godina razmatrala prekidanje njenog rada ili prijetnje neplaćanjem dugova kako bi se "izgladnjela zvijer".
Također, beskompromisni stav republikanaca ojačala je ekstremna pozicija koju su zauzeli mnogi u kongresnoj delegaciji tvrdnjama da Planirano roditeljstvo – pružatelj zdravstvene skrbi koji je prvenstveno namijenjen ženama – mora biti lišen financiranja kao uvjet za postizanje bilo kakvog dogovora o proračunu.
Boehnerova ostavka, iako su neki na nju gledali kao na uklanjanje zapreka za kratkoročni sporazum o vladinom financiranju, samo ističe ograničenu sposobnost bilo kojeg republikanskog vođe da obuzda rukovodstvo stranke kod kojeg fundamentalizam uzima sve više maha.
Taktika spaljenog proračuna
U Sjedinjenim Američkim Državama, a tako i u ostalim zemljama, rasprave o fiskalnoj politici trebale bi biti otvorene, s jasnim izjavama vezano uz alternativne ciljeve i uravnotežene procjene po pitanju najboljeg načina plaćanja za ono što vlada čini. Nažalost, rasprava i kompromisi koji će uslijediti nisu ono što republikanci imaju na umu.
Uslijed Boehnerovog prinudnog odlaska čini se izglednijim nego ikad da će se Sjedinjene Američke Države uskoro suočiti s mogućnošću još jednog gospodarskog šoka do kojeg su same dovele, a koji je u potpunosti uzrokovan republikanskim taktikama spaljene zemlje – u ovom slučaju spaljenog proračuna. (Izvor: Project Syndicate/Poslovni.hr)
