BANJALUKA – Za kupovinu jedinog državnog osiguravajućeg društva „Krajina osiguranje“ Banjaluka zainteresovan je Indijac Naveen Aggarwal vlasnik i direktor firme S&A Capital Investments (SACI) registrovane u Beogradu.
Aggarwal je već imao nekoliko sastanaka u Banjaluci u vezi sa investiranjem u „Krajina osiguranje“ u kojem bi preuzeo većinskog vlasništvu kroz kupovinu nove emisije akcija.
Aggarwal traži način da preuzme većinski paket ulaganjem oko sedam miliona KM, ali želi da izbjegne zakonsku obavezu preuzimanja, što namjerava uraditi kupovinom akcija preko različitih pravnih lica, piše portal Capital.ba.
Iako malo poznat javnost Srpske Aggarwal je više od 11 godina prisutan na ovim prostorima, i za njegovo ime se, kako saznajemo, vežu vrlo kontradiktorne informacije.
SACI je prema podacima Privrednog registra Srbije registrovan 12. jula 2010. godine sa novčanim kapitalom od 116 hiljada evra i bave se trgovinom akcija na Beogradskoj berzi.
No, Aggarwal se pojavljuje kao direktor još najmanje dvije firme.
U septembru prošle godine Rudarsko topioničarski basen „Bor“ i kompanija „USHA Industries“ potpisale su memorandum o razumevanju, u kojem su predstavnici indijske kompanije izrazili spremnost da ulažu u proizvodnju bakar-slufata (plavog kamena), koji bi se dobijao luženjem basenskih tehnogenih sirovina. Potpisivanjem protokola o poslovno-tehničkoj saradnji, USHA se saglasila da investira i u preradu plemenitih metala u majdanpčekoj „Zlatari“, ali i u plasman srebrnog i zlatnog nakita na tržište Azije.
„Ove investicije otvoriće vrata RTB „Bor“ i omogućiti mu da pod okriljem naše kompanije prodaje svoje proizvode na velikom indijskom tržištu“, rekao je tada direktor „USHA Industries“ Naveen Aggarwal.
Aggarwal se pojavljuje u BiH prije tri godina, ovaj put kao direktor američke firme Virtual Channel LTD, sa namjerom da kupi Fabriku duvana Mostar. Međutim, to mu nije pošlo za rukom. Komisija Agencije za privatizaciju u FBiH objavila je da je okončala pregovore sa Aggarwal nakon njegovog izjašnjenja da nije spreman korigovati ponudu i prihvatiti zadržavanje radnika na period od tri godine, te izmirenje obaveza prema Poreskoj upravi Federacije BiH, a što je minimum prihvatljivosti ponude.
Za kupovinu 67% državnog kapitala Fabrike duvana Mostar, Aggarwal ponudio je 1.ooo KM u gotovini za kapital, a u FDM bi investirali 250.000 KM, ali nisu mogli garantovati zapošljavanje radnika, saopšteno je 2012. godine iz Agencije za privatizaciju FBiH.
U pismu namjera za kupovinu FDM koje te 2012. godine poslao Aggarwal navodi da mu je 2005. godine Visoki predstavnik Pedi Ešdaun i prinudni upravnik Hercegovačke banke Tobi Robinson ponudila da kupo ovu banku, ali je on odbio tu investiciju.
Mediji u Federaciji su Aggarwala povezali sa Lijanovićim koji su mu trebali pomoći da kupi Fabriku duvana Mostar, te se u istom tekstu spominju Srećko Kestner i Nebojša Antonić.
Aggarwal je 2005. godine konkurisao i za kupovinu Energopetrola Sarajevo. Međutim SACI je tada bio registrovan u Londonu i zbog lošeg boniteta isključen je iz svake privatizacije za koju je iskazao interes u BiH, pisao je list „Slobodna Bosna“.
Komisije za hartije od vrijednosti FBiH je 2005. godine odbila zahtjev S&C Capital za preuzimanje 10-odstotnog udjela u Društvu za upravljanje investicionim fondom „Herbos invest“ Mostar, što se tada vrlo rijetko dešavalo.
Komisija je odbacila njegov zahtjev jer se obratio sa oskudnom i po sebi kompromitujućom dokumentacijom. Umjesto standardnog finansijskog izvještaja i revizije poslovanja, S&C Capital je dostavio nekoliko stranica neuvjerljivog teksta na osnovu kojeg se nije moglo utvrditi ni vlasnik kapitala, ni bonitet kompanije, niti njene poslovne reference.
Posredno se mogu izvući zaključak da je njihov 70 odsto vlasnik neka fantomski investicioni fond iz Amerike, dok se za ostalih 30 odsto nije moglo čak ni nagađati.
Imena vlasnika su potpuno izostavljena, što je Komisiju za hartije od vrijednosti FBIH navelo na sumnju da se iz njih krije nekada domaća ortačka grupa, formalno registrovana u Londonu. Naravno, bilo je riječ o sumnji, a ne čvrstim dokazima jer je raspoloživa dokumentacija bila krajnje oskudna i nesolidna, što je posve neuobičajeno za investicione fondove, pisala je SB.
Krajini prijeti oduzimanje licence
Tehničke rezerve Krajina osiguranja su na kraju prošle godine iznosile 8,3 miliona KM. U revizorskom izvještaju navodi se da je društvo obezbijedilo 4.094.911 KM ili tek 49,28% sredstava za pokriće tehničkih rezervi, odnosno da im za pokriće nedostaje čak 4,2 miliona KM.
Ukupni troškovi sprovođenja osiguranja iznosili su prošle godine 6,9 miliona KM ili 70,81% bruto fakturisane premije. „Troškovi sprovođenja osiguranja su veći za 3.980.002 KM ili 136,31% od dozvoljenog režijskog dodatka“, ocijenio je revizor.
Kratkoročne obaveze Krajina osiguranja su veće od tekuće imovine. „To znači da se dugoročno imobilisana sredstva fnansiraju kratkoročnim izvorima sredstava. Iako je likvidnost Društva u posmatranom periodu zadovoljavajuća, takvo stanje, na dugi rok, može prouzrokovati nelikvidnost Društva“, zaključila je revizija. (Izvor: Capital.ba)
