U iščekivanju formiranja nove reformistički orijentirane hrvatske Vlade ekonomske vijesti iz našeg okruženja ne daju prostora za optimizam. Usporavanje europske ekonomije u trećem kvartalu na 0,3 posto sa 0,4 posto u drugom kvartalu bio je znak za uzbunu Europskoj centralnoj banci koja je dala signal da će nastaviti s proširenim otkupom obveznica koliko je potrebno da se održi ekonomski rast.

Piše: Ante Žigman, viši savjetnik u Kabinetu guvernera Hrvatske narodne banke (stavovi autora izneseni u ovom tekstu nisu i stavovi institucije u kojoj je zaposlen)

U kolumni u ožujku sam opisivao da se ekonomski rast neće ostvariti iz monetarne ekspanzije ECB-a ako ga neće pratiti strukturne reforme. Danas se to najbolje očituje u podacima o rastu BDP-a za treći kvartal u kojem su stope rasta pale u Njemačkoj, Španjolskoj i Italiji, dok je Grčka ponovno pala u recesiju, a Portugal je u stagnaciji.

Mjere koje je su se propagirale kao spasonosne za europsku ekonomiju zapravo su bile kratkog daha, kako to uvijek biva sa monetarnim mjerama. Naime, očekivalo se da će monetarnim popuštanjem i slabljenjem eura u odnosu na dolar doći do rasta izvoza, međutim izvoz usporava, a u rujnu je zabilježio pad u odnosu na rujan prošle godine.

U prvom dijelu godine domaća potražnja u EU je podgrijavala ekonomski rast. Naime, domaća potražnja je rasla zbog rasta kupovne moći potrošača zbog pada cijene nafte. Međutim posljednjih tjedana cijena nafte stagnira, ali pada vrijednost eura prema dolaru što povećava cijenu nafte na europskom tržištu.

Situacija podsjeća na hvatanje vlastitog repa jer slabljenje eura kako bi se povećao izvoz povećava cijenu energenata što na kraju poništava efekte bolje tečajne konkurentnosti.

Ova je tema sigurno poznata hrvatskoj javnosti koja vrlo dobro zna da bi naglo slabljenje kune u odnosu na euro, pa time i na dolar, donijelo više štete kroz povećanje cijena proizvodnih inputa i otplata kredita nego što bi bila korist o povećanja konkurentnosti.

Za velike i važne članice EU kao što su Italija, Španjolska, Francuska od presudne je važnosti imati zdravi i održivi ekonomski rast. Naime za političku i ekonomsku stabilnost tih zemlja presudno je omogućiti mladim ljudima da se zaposle,  osigurati da javni dug kao udio u BDP-u stagnira i omogućiti održivost javnih financija.

Vlast je dužna omogućiti zdrave ekonomske osnove za rast, a ne baviti se maksimiziranjem političkih bodova. Primjer Italije je vrlo poučan jer su fiskalne strukturne reforme mladog premijera (Renzi) završila u stilu njegovog poznatog prethodnika (Berlusconi) a to je stvoriti više popularnih mjera u odnosu na nepopularne mjere.

Umjesto reforme javne administracije i pravosuđa, provedena je samo reforma poreza na imovinu što će vjerojatno donijeti glasove, ali neće proizvesti ekonomske promjene.

Ako dođe do usporavanja ekonomske aktivnosti i aktiviraju se potrebe za uštedama, ponovno ćemo imati procikličnu fiskalnu politiku, odnosno štednju u teškim vremenima, a trebalo bi biti obrnuto.

Pozivi Europske centralne banke prema europskim političarima da naprave strukturne reforme kroz liberalizaciju svojih tržišta nisu naišli na plodno tlo kod europskih političara.

Sve dok političari misle da se tiskanjem novca može poticati ekonomski rast bez provođenja strukturnih reformi možemo prije vidjeti pad europske ekonomije nego promjenu ekonomske politike. (Izvor: Banka.hr)