Kraj kalendarske godine obično je vrijeme kada se podvlači crta i prave retrospektive onoga što ju je obilježilo. Ni ekonomisti nisu imuni na ovaj običaj. Pravi se presjek stanja, identifikuju trendovi, nastoje napraviti prognoze budućih kretanja.

Na osnovu faktografije i sagledavanja stanja, oni sistematičniji nastoje izvesti zaključke, dok oni skloni učenju iz prošlosti izvlače i pouke. Nerijetko to rezultira vrlo konkretnim savjetima i prijedlozima mjera koje bi trebalo, u slučaju sprovođenja, rezultirati pozitivnijim očekivanjima od nadolazeće godine.

Kada se kroz makroekonomske naočare pogleda u ekonomski retrovizor 2015.godine, uočavaju se trendovi oporavka svjetske ekonomije. Očekivanja su da će 2015.godinu svjetska ekonomija završiti s rastom od 2,5%. Posmatrano globalno, to je stopa koja je prisutna još od 2010.godine, kada se, poslije recesionog skliznuća, svjetski BDP vratio na putanju oporavka i rasta po prosječnoj stopi od 2,5%. Međutim, kontribucija različitih regiona i ekonomskih grupacija ovom rastu je veoma heterogena.

Raskorak SAD i Evrope

Razvijene zemlje očekuju da 2015. završe sa 1,9% rasta, što je za 0,3 procentna poena više od rasta zabilježenog u 2014.godini. Evropa i Japan djelimično mogu zahvaliti ovakvom rastu niskoj bazi iz 2014.godine. Zemlje u razvoju će godinu na isteku, kao cjelina, završiti s rastom od preko 4%, najviše zahvaljujući azijskim zemljama. Međutim, neki regioni su iskusili značajno usporavanje prije svega uzrokovano padom cijena izvoznih proizvoda i značajnim odlivom kapitala. To je bio povod da određene zemlje počnu  primjenjivati nešto strožiju makroekonomsku politiku.

U razvijenim zemljama dinamiku rasta ekonomske aktivnosti podstakla je agregatna tražnja, koja je rasla usljed povećanja potrošnje domaćinstava i popuštanja fiskalnih kočnica. Potrošnja je rasla zahvaljujući padu cijene energenata na svjetskom tržištu, što je uticalo na povećanje raspoloživog dohotka. Takođe, primijetan je napredak na tržištu rada pojedinih zemalja kod kojih je registrovan rast zaposlenosti. Evrozona je i dalje nastavila sa ekspanzivnom monetarnom politikom, nastojeći ishoditi rast potrošnje i investicija.

U razvijenim zemljama dinamiku rasta ekonomske aktivnosti podstakla je agregatna tražnja, koja je rasla usljed povećanja potrošnje domaćinstava i popuštanja fiskalnih kočnica

Činjenica da se ovaj prostor suočava sa kontinuiranim deflatornim trendovima, nagnala je monetarne i političke autoritete da posegnu za nekonvencionalnim mjeramamonetarnepolitike,kojimsuotpočeliproces ubrizgavanja džinovskog paketa od 1,2 biliona evra, ne bi li opšti nivo cijena izvukli iz deflacione zone na putanju stimulišuće inflacije. Pored ovih mjera, valja napomenuti da je referentna kamatna stopa od strane ECB svedena skoro na nulu (0,05%). Ovaj izrazito ekspanzivni instrumentarijum, ipak, nije polučio željene rezultate.  Procjenjuje se da će evrozona završiti 2015. sa inflacijom od svega 0,1%.

Sa druge strane Atlantika, SAD su nastavile trajektorijum rasta u rasponu od 2-2,5%. Ono što je za ekonomiju SAD još važnije jeste to što je privredni rast propraćen rastom zaposlenosti i otvaranjem novih radnih mjesta. Fiskalna ograničenja su olabavljena, nadnice su rasle, a i investicije su pokazale znake značajnog oporavka. To je i bio razlog zbog kojeg je Dženet Jelen, predsjednica Feda, odlučila da podigne kamatnu stopu. Na ovaj potez Feda blagonaklono ne gledaju skoro ni iz jednog kraja svijeta.

Razlog za to je strah da će kapitalni priliv u SAD, koji se očekuje nakon podizanja kamatne stope, izazvati apresijaciju dolara i posljedično do rasta duga denominovanoj u američkoj valuti.  Očekivala se reakcija ECB-a na ovu svojevrsnu "rukavicu u lice" američkog Feda. Ipak, usljed dalje deflacije Mario Dragi se odlučio za nastavak ekspanzivne monetarne politike.

Treba istaći da realizacija očekivanja o rastu dolara zavise od trgovinskih tokova koje će prvobitna apresijacija izazvati. Naime, ukoliko dođe do apresijacije dolara izazvane prilivom kapitala u SAD, smanjiće se spoljna konkurentnost američkog izvoza, što će dovesti do smanjenja američkog izvoza i rasta uvoza. Otuda će kretanja kursa dolara zavisiti od sposobnosti robnih tokova da koriguju promjene na deviznom tržištu izazvane kapitalnim tokovima.

Kuda ide domaća ekonomija?

Kakva je situacija sa našom ekonomijom? Koje su tendencije zabilježene? Koji su naši ekonomski imperativi i na koji način ekonomski trendovi u svjetskoj ekonomiji čine otežavajuće ili olakšavajuće okolnosti za ostvarenje nužnih promjena?

Kao što se moglo vidjeti, razvijene zemlje podstiču rast kroz primjenu mjera za ekspanziju agregatne tražnje, ne bi li aktivirali neiskorišćene kapacitete na strani ponude. Za razliku od njih, problemi naše privrede ne nalaze se na strani tražnje, već na strani ponude. Hroničan deficit tekućeg računa vjerno svjedoči u prilog ovakvoj tezi. Nadalje, rast potrošnje, kako privatne, tako i javne, ostao je zbog velike sklonosti uvozu bez značajnijeg efekta na privredni rast.

Mi, kao i zemlje regije, moramo raditi na temeljnoj promjeni razvojnog modela. Atipični model zasnovan na potrošnji i uvozu neophodno je zamijeniti modelom čiji oslonac će biti na investicijama i izvozu. Oporavak i restauracija "zakržljale" ponude nameće potrebu ozbiljnijeg rasta investicija.

Zbog toga, mi, kao i zemlje regije, moramo raditi na temeljnoj promjeni razvojnog modela. Atipični model zasnovan na potrošnji i uvozu neophodno je zamijeniti modelom čiji oslonac će biti na investicijama i izvozu. Oporavak i restauracija "zakržljale" ponude nameće potrebu ozbiljnijeg rasta investicija. Naime, osnov za oporavak, koji bi stvorio fundamente održivog i zdravog rasta, nalazi se u trouglu: investicije – konkurentnost – izvoz.

Dinamičan rast investicija, kako stranih, tako i domaćih, treba se reflektovati na rast konkurentnosti, koji će se verifikovati rastom izvoza. Ukupna domaća potrošnja u uslovima enormne nezaposlenosti ne može biti dovoljna za pokretanje rasta koji će apsorbovati veći broj danas nezaposlenih lica. Postojeća industrijska proizvodnja počiva na granama čiji su limiti dostignuti i koji dovode do rasta proizvodnje bez rasta zaposlenosti (jobless). Ukoliko se želi dinamičan rast, koji će pratiti pojačano zapošljavanje, mora se izvršiti strukturna transformacija.

Težište mora biti prenijeto na sektore više dodane vrijednosti kao što je prerađivačka industrija. Takva agenda promjena zahtijeva investicije koje će omogućiti podizanje industrijske konkurentnosti. Konkurentnost industrije najbolje može biti ilustrovana tzv. indeksom industrijske konkurentnosti (CIP), koji objavljuje UNIDO, prema kojem BiH zauzima veoma nisku 83. poziciju (nalisti od 133 zemlje) uprkos napretku od 13 mjesta u periodu 2000- 2012. Struktura CIP indeksa dosta jasno pokazuje zašto Bosna i Hercegovina ima slabiju konkurentsku poziciju u odnosu na konkurentske zemlje.

Naime, BiH ima znatno niži nivo učešće prerađivačke industrije u BDP-a (10,2%u 2014.godini) u poređenju sa zemljama centralne i istočne Evrope, a dodana vrijednost po glavi stanovnika u ovom sektoru je niža jedino u Srbiji. Pored toga, udio srednje i visokotehnoloških proizvoda u okviru prerađivačke industrije u BiH od 29,2% je, prema posljednjem izvještaju, dosta niži u odnosu na centralnu i istočnu Evropu (CIE), čiji prosjek iznosi44,5%.

Strani investitori nas uglavnom zaobilaze

Podaci o spoljnotrgovinskoj razmjeni u RS i BiH dodatno potvrđuju pomenute slabosti prerađivačke industrije i oslikavaju njenu slabu konkurentsku poziciju na izvoznimtržištima. Iako je udio izvoza robe u BDP-u djelimično povećan sa 26,1% u 2008. godini naoko 33% (u dosadašnjem toku) 2015. godine, to je tek ispod polovine prosjeka CIE zemalja(preko 70%).

Svi ovi podaci govore o nasušnoj potrebi investiranja u industrijski sektor, kako bi se podizanjem njegove konkurentnosti ovaj sektor pretvorio u noseći stub ekonomskog rasta. Problem sa kojim se suočava RS, ali i cijela BiH, je slabljenje atraktivnosti ovog prostora za strane investitore. Bez obzira na izrazito visoku zavisnost od stranog kapitala u poređenju sa drugim tranzicijskim zemljama, konkurentnost RS i BiH u privlačenju stranih direktnih investicija je znatno niža u odnosu na te zemlje.

BiH se nalazi na predzadnjem mjestu po direktnim stranim ulaganjima, računajući prema broju stanovnika

Naime, stanje SDI po glavi stanovnika većine ostalih zemalja u tranziciji je dvostruko pa čak i višestruko iznad BiH 2013, a takav trend je nastavljen i u 2014. Za analizu konkurentskog položaja BiH uzete su zemlje iz okruženja sa sličnim ekonomskim i političkim okruženjem, uz dio zemalja koje se smatraju uspješne u sprovođenju ekonomskih reformi i tranzicije, koje bi trebalo da posluže za primjer koji bi trebalo slijediti. Nažalost, BiH se nalazi na predzadnjem mjestu po direktnim stranim ulaganjima (SDI), računajući prema broju stanovnika. Zapravo, BiH, izraženo u milionima USD, ima više SDI samo od Albanije i Crne Gore.

Problem neatraktivnosti RS i BiH za strane investitore dodatno dobija na značaju kada se uzme u obzir da su, prema izvještaju UNCTAD-a u 2014.godini, sa sličnim tendencijama i u 2015, strani investitori targetirali industriju kao odredište svojih ulaganja. Za razliku od ranijeg perioda, kada su  odredišta stranih direktnih investicija bili finansijski sektor i građevinarstvo, trendovi, koji pokazuju da se težište ulaganja premješta ka industriji, ukazuju na imperativ privlačenja istih u RS i BiH.

Nažalost, podaci pokazuju da su Srbija i Albanija bile najuspješniji u tome, dok BiH zaostaje na ovom planu. Pregled najznačajnijih grinfild stranih investicija u regionu Jugoistočne Evrope etablira BiH kao zemlju koja i dalje privlači investicije u primarni sektor bez značajnijih efekata na zaposlenost.

Nepovoljna struktura domaćih investicija

Ekonomija RS nalazi se u svojevrsnim "Tantalovim mukama", kapital je dostupan, ali ga zbog cijene nije moguće profitabilno upotrijebiti

U nedostatku stranih investicija, izlaz se djelimično može pronaći u domaćem investicionom aktivizmu. Izvore za investiranje u RS i BiH nije teško naći. Samo u RS depoziti u bankarskom sektoru iznose nešto preko 4,7 milijardi KM. Međutim, distorzija na relaciji profitna stopa- kamatna stopa onemogućava korišćenje finansijskog leveridža.

Tako se ekonomija RS nalazi u svojevrsnim "Tantalovim mukama", kapital je dostupan, ali ga zbog cijene nije moguće profitabilno upotrijebiti. Činjenica da je kamatna stopa opala na međunarodnim tržištima,nije iskorišćena zbog relativne podvojenosti domaćeg od inostranog tržišta kapitala. Tako se industrijski sektor nalazi omeđen barijerama niske akumulativne sposobnosti, sa jedne strane, i nemogućnosti korišćenja dostupnih sredstava, sa druge strane.

Drugi problem sa domaćim investicijama jeste njihova nepovoljna tehnička struktura. Činjenica da od ukupno ostvarenih investicija čak 2/3 idu u pasivne fondove, dok u mašine i opremu odlazi manje od 1/3 , upućuje na zaključak da se RS kreće u zoni dinamički neefikasnih investicija. Iz tog razloga, čak i procentualno značajno izdvajanje za investicionu potrošnju ostaje bez transmisije na privredni rast.
 

Šta nas čeka u 2016. godini?

Ekonomski imperativi pred RS su u 2016. godini, kao i u nadolazećim godinama, oličeni u tri "i": investicije, industrija i izvoz. Međunarodne okolnosti podstiču i prisiljavaju na ovakav razvojni scenario. Ekonomski oporavak ključnih tržišta garantuje rast apsorpcione moći i za proizvode iz RS i BiH.

Ekonomski oporavak ključnih tržišta garantuje rast apsorpcione moći i za proizvode iz RS i BiH

Kamatne stope na istorijski niskom nivou u evrozoni otvaraju mogućnost pribavljanja jeftinijeg kapitala. Nepovoljni trendovi cijena na svjetskom tržištu, prije svega resursnih proizvoda, u kratkom roku podstiču tražnju za ovim proizvodima i daju impuls pukom rastu industrijske proizvodnje.

Međutim, u stvarnom smislu ovakva kretanja cijena na svjetskom tržištu samo nagovještavaju sve brige sa kojima bi se RS i BiH u budućnosti mogle suočiti. Investicije u industrijski sektor, koje bi omogućile modernizaciju, uz rast produktivnosti, trebalo bi da dovedu do rasta izvoza  i preokreta u pravcu kontinuiranog, zdravog i održivog rasta. (Izvor: SWOT)